А.М. [ VOA ]

JOVO MARTINOVIĆ

"Kada imate čistu savjest sve možete izdržati"

Iako je Apelacioni sud Crne Gore, novinara i dugogodišnjeg saradnika stranih medija Jova Martinovića, nakon više od sedam godina sudskog postupka i 15 mjeseci pritvora, u januaru oslobodio optužbi za šverc droge - taj slučaj još nije gotov, jer je, kako Martinović navodi za Glas Amerike, tužilaštvo uložilo žalbu, pa se čeka presuda Vrhovnog suda Crne Gore.

“Čitava priča počela je u oktobru 2015. To je sada više od sedam i po godina, ali još nije gotovo. Iako me Apelacioni sud oslobodio, Specijalno državno tužilaštvo je uložilo žalbu, rekli su da nisam uvjerio ni tužitelja ni sud da sam stvarno bio na novinarskom zadatku. Znači, vraćamo se na istu priču od početka. Sada čekam presudu Vrhovnog suda, da potvrdi oslobađajuću, ili da donese nešto drugo”, kaže Martinović u razgovoru za Glas Amerike.

Pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije Martinović je, sa još 17 osoba, uhapšen u akciji crnogorske i hrvatske policije u oktobru 2015.

On je u januaru 2019. osuđen na godinu i po zatvora zbog navodnog učešća u međunarodnom švercu droge, a u oktobru 2020. je oslobođen optužbe za stvaranje kriminalne organizacije, a osuđen zbog posredovanja u švercu narkotika.

Zatvorska kazna tada mu je smanjena sa 18 na 12 mjeseci. U trenutku takve odluke Martinović je, međutim, već 15 mjeseci bio u pritvoru, pa se smatralo da je izdržao kaznu.

Martinović je tokom suđenja negirao optužbe i tvrdio da je sa članovima grupe pljačkaša dijamanata, na čijem čelu je bio crnogorski državljanin, bivši član međunarodne kriminalne grupe "Pink Panter", kontaktirao zbog novinarskih priča na kojima je radio.

Govoreći o tome koliko je i na koji način, njegov slučaj bio udar na slobodu medija u Crnoj Gori, Martinović kaže da se sve dogodilo za vrijeme bivšeg Specijalng državnog tužioca Milivoja Katnića, te da je to, kako kaže, bilo doba “političkih i svakih drugih progona”. On smatra da je njegov primjer bio i poruka drugim novinarima.

“Ono što se dešavalo tada, prije sedam i po godina, bila je i poruka drugim novinarima, da ako ne sarađuju i ako nisu na pravoj strani da im se može svašta desiti. Mislim, međutim, da se sa političkim promjenama, sa odlaskom prethodne garniture, sada stvari mijenjaju na bolje, da se lakše diše. Nema tog monopola koji je ranije postojao, gdje se o svemu pitao jedan centar moći. Mislim da je, sa te strane, sada puno bolja situacija u medijima”, navodi Martinović.

Dok je Martinović bio u pritvoru brojne svjetske organizacije za slobodu izražavanja i zaštitu novinara zahtijevale su njgovo puštanje i tražile da mu se omogući pravedno suđenje. Novinar Martinović iz pritvora je pušten nakon zahtjeva Međunarodne i Evropske federacije novinara (IFJ i EFJ).

S obzirom na to da je radio za inostrane, a ne za medije u Crnoj Gori, Martinović navodi da je “prošlo neko vrijeme od njegovog hapšenja dok su domaći mediji shvatili šta se dogodilo”.

“Tek nakon što su međunarodne organizacije počele da reaguju pokrenule su se i domaće organizacije. Optužbe koje su mi stavljali na teret bile su za nepovjerovati. Samo stavljanje u kontekst šverca droge i kriminalnih organizacija, iako su televizije i produkcijske kuće za koje sam radio jasno kazale da sam bio na novinarskom zadatku… u takvom kontekstu gdje imate jednopartijski sistem i jedan centar odlučivanja, sve mora da ide polako”, navodi Martinović.

Martinović, takođe, kaže da mu je, dok je bio u pritvoru, na različite načine sugerisano da je ”priznanje nečega što nije učinio jedini način da izađe”.

“Preko porodice, ili na neki drugi način dojavljivano mi je da je jedini način da izađem iz pritvora da potpišem sporazum o lažnom priznanju krivice. Moram vam reći da sam, kada se sve sagleda, bio puno više u pritvoru nego svi šefovi narko klanova u tom dobu za puno teža krivična djela. Danas se puno govori o jemstvu i novcu koji se nudi za privremeno puštanje. Meni tada nije čak bilo omogućeno ni da ponudim jemstvo, jer su mi osim opasnosti od bjekstva stavili i tačku 4. težinu krivičnog djela, što je onemogućavalo da ponudim jemstvo. Tako da ja nisam mogao ponuditi jemstvo da bih izašao, bila je jasna politička poruka, da moram priznati nešto što nisam uradio kao jedini način da izađem iz pritvora. Kada se sa tog aspekta stvari upoređuju, sada je ogromna razlika u odnosu na taj period”, kaže Martinović.

Martinović navod da nikome ne bi poželio ono što je prošao tokom više od sedam godina dokazivanja da nije kriv, da je samo bio na novinarskom zadatku i da optužbe za umiješanost u šverc drogom ne stoje. Novinarima poručuje da je “čista savjest glavna stvar”.

“Kada imate čistu savjest sve možete izdržati. Naravno, ovo što sam ja prošao ne bih poželio ni neprijateljima. Moja poruka novinarima je da rade po savjesti i svim etičkim i profesionalnim standardima”, poručuje on, ukazujući da u njegovom slučaju “nije biio problem samo što se bavio škakljivim temama”.

“Nego sam radio za renomirane svjetske medijske kuće. Znate, kada dođe jedan CBS ili BBC, Al Jazeera… automatski privlačite pažnju i državne bezbjednosti i ljudi iz policije i ljudi iz kriminala koji su svi međusobno povezani. Kao takvi ste, makar je to bilo u mom slučaju, ja sam bi toliko puta meta prijateljskih prilaza, razgovora i nuđenja kolaboracije. Mogu samo da pretpostavim što se dešavalo sa drugim novinarima, ili aktivistima stranih organizacija”, kaže Martinović .

Martinović kaže da “nema tog novca koji može povratiti vrijeme provedeno u pritvoru, trajanje čitavog postupka, nemogućnost putovanja i rada...”, navodeći da “zakonska mogućnost obeštećenja postoji”, ali da se, kako kaže, “ne radi o tome”.

“Radi se o tome da se promijeni pristup tužilaštva i da ono što je bilo partijsko tužilaštvo sada postupa profesionalno. Ukoliko radite za strane, naročito za zapadne medije, niste automatski špijun i neprijatelj režima…”, zaključio je Martinović.