BITI DRUGAČIJI

Tetovaža kao moderna umjetnost

Teško je sa sigurnošću reći kada je nastalo tetoviranje, ali se pretpostavlja da datira nekoliko hiljada godina prije nove ere. U pojedinim kulturama, kao što je Japan, tetoviranje se smatra tradicijom. Ranije su se tetovaže radile zbog rituala, vjerovalo se da imaju terapeutska dejstva, a sada je to jedna vrsta modnog detalja. Tattoo majstor, Nikola Perković, poznatiji pod pseudonimom Džoni, kaže za portal RTCG da je tetoviranje moderna umjetnost, ali I dodaje da je uvijek bilo ljudi koji nijesu za ovu vrstu umjetnosti. “Imati tetovažu znači biti drugačiji, skrenuti pažnju na sebe”, kaže Džoni.

Tetoviranje je, kod nas,  do prije nekoliko godina bilo jedna vrsta tabua. Smatralo se da su ljudi koji imaju tetovaže povezani sa kriminalom, zbog čega su bili u nekom smislu diskriminisani. Kakva je sada situacija? Šta se to promijenilo?

Nije se promijenilo skoro ništa. Još  uvijek je problem naći zaposlenje ukoliko imate tetovažu na vidnom mjestu, bar tako čujem od ljudi koji dolaze sa namjerom da se istetoviraju, a tetovažu koju su željeli na ruci  kriju na stomaku ili predjelu grudi. Vrijeme kad su se tetovirali samo zatvorenici i opasni momci nije isto kao danas. Danas su to svi, od osoba koje su punoljetne do osoba starosti od 50 godina, ponekad i više. Tetoviranje je moderna umjetnost, i ljudi jednostavno žele da ukrase svoje tijelo, a što se tiče protivljenja, uvijek je bilo ljudi koji nijesu za ovu vrstu umjetnosti. Imati tetovažu znači biti drugačiji, skrenuti pažnju na sebe, na sam rad koji nosite do kraja života i na kraju krajeva tetovaža se uvijek voli, pogotovo ako ima duboko značenje osobi koja je nosi.    

Većina tattoo majstora, kako kod nas, tako i u ostalim zemljama svijeta, počinje tako što ukrašavaju grad raznim  grafitima. Kako i kada ste se Vi odlučili za tu vrstu posla? Kakvo je bilo prvo iskustvo?

Ja nijesam ukrašavao grad grafitima. Ja sam slikao uljanim bojama na platnu još od malih nogu, tačnije od 6. razreda osnovne škole, pa do danas. Danas imam manje vremena za slikanje, jer sam posvećen tetoviranju. U suštini većina majstora koji se bave ovim poslom se prije tetoviranja bavila crtanjem, slikanjem, grafitima i sličnim vrstama umjetnosti, i zapravo je to peridod kada želite nešto jos teže i još ljepše da radite, tako da je to jedan od razloga zašto sam se ja odlučio za tetoviranje. Devet godina sam u ovome svijetu umjetnosti, s tim što su posljednje tri godine strogo profesionalne, sve do tad je bilo učenje i napredovanje. Što se tiče mog prvog iskustva, to je jako loše urađena tetovaža, koju ću pamtiti. U pitanju je moj drug iz srednje škole.       

Šta ljudi kod nas najviše tetoviraju tj. koje  motive? Dajete li im savjete?

Ljudi kod nas najviše tetoviraju imena, što im naravno ne savjetujem da rade zato što mi je to više nekako štamparska tetovaža, a ne umjetnička. Uvijek sam za sliku koja će biti vezana za osobu čije su ime mislili da urade, jer, kao što se kaže, slika uvijek govori hiljadu riječi. Neko promijeni mišljenje i posluša moj savjet, dok ima i onih koji su čvrsti u namjeri da ispišu samo ime na sebi.

Vjerovatno,  kao i svaki tattoo majstor, imate određeni skup tetovaža koje radite sa najviše zadovoljstva i pažnje. Hoćete li nam otkriti koje su to i zbog čega je to tako?

Postoje tetovaže koje ja baš volim da radim, a to su recimo portreti i svaki vid realizma, kao i  neke kompozicije koje ja osmislim. Razlog zbog kojeg je to tako je taj što se od malih nogu divim dobroj fotografiji i dimenziji koju donosi. Oduvijek sam se borio da savladam tehniku donošenja realne slike, kako kroz crteže i platno, tako i kroz tetovažu. Realizam na mene ostavlja najjači utisak i zato to volim da radim, jer želim da svi to gledaju mojim očima.   

Koliko traje rad na tetovaži prosječnih dimenzija?

Prosječna tetovaža je, recimo, nekih 15x15 cm i za nju je potrebno izdvojiti od 4 do 5 sati, u zavisnosti od same slike, da li je crno siva tehnika ili kolor.

S obzirom na to da svaki ubod igle čini da koža bude osjetljivija i podložna mogućim zapaljenjima u predjelu gdje je tetovaža, koje mjere opreza je potrebno sprovesti da ne bi došlo do neželjenih komplikacija?  Koji period godine je najpogodniji za tetoviranje?

Realno gledano samo nanošenje tetovaže na kožu je zapravo površinsko oštećenje kože, i uvijek je moguće da u post periodu dođe do crvenila, blagog otoka, nekog osipa oko tetovaže, ali to je sve prolazno u par dana i sasvim normalno. Postoje pravila za održavanje i njegovanje tetovaže koja svaka osoba koja se istetovira kod mene čuje i dobije tačna uputstava kako je održavati. Ne postoji najbolji period za tetoviranje, ljeti je pogodno raditi tetovažu, jer garderoba neće smetati pri zarastanju iste, ali sa druge strane nije dobro ako se osoba izlaže suncu, prašini i slično. Sa druge strane zimi je takođe dobro raditi tetovažu, ali prvih nekoliko dana morate biti pažljivi kako se garderoba ne bi lijepila za istetovirani dio tijela.

Kod nas je to tabu tema, ali u inostranstvu ljudi nerijetko tetoviraju intimnije djelove tijela. Jeste li imali sličnih zahtjeva?

Naravno da sam imao sličnih zahtjeva ali ponekad ne mora baš sve da se radi.

Svaka tetovaža je umjetničko djelo, za šta su potrebni vrijeme i boje. Da li su cijene jednog takvog zadovoljstva u skladu sa našim finansijskim mogućnostima?

Smatram da će svako ko zna da cijeni pravog tattoo umjetnika i njegov rad, naći način da priušti sebi jedan kvalitetan rad. Pravi majstori ne naplaćuju potrošni materijal, oni naplaćuju svoje vrijeme i svoj kvalitet. Na kraju krajeva, sama tetovaža je jedna vrsta luksuza, prema tome nekad vrijedi i čekati par mjeseci dok ne skupite dovoljno za kvalitetan rad.

Šta bi posavjetovali mlade osobe koje žele da urade tetovažu?

Mladim osobama koje žele da se tetoviraju savjetovao bih da se tetoviraju na provjerenim mjestima, da pročitaju šta sve mora biti sterilno i zaštićeno kod tattoo umjetnika. Na kraju krajeva, nije bitna ni njihova tetovaža, ni novac koji su dali, ako nisu bili sigurni da neće dobiti neku  zaraznu bolest zbog aljkavosti majstora.

Davor Vuković