[ Marija Radulović, TVCG ]

MIŠO SAVOVIĆ

Podstanarski život zamijeniće seoskim

Da stavi tačku na podstanarski, a krene u seoski život dvadesetdevetogodišnji Mišo Savović nije odlučio preko noći. Koliko život u gradu ima mana jasno mu je svaki put kad sjedne za volan.

“Gužve, gužve toliko je ljudi došlo u Podgoricu da živi, a opet komunikacije trpe tj. saobraćaj tako da je to jedan od razloga zbog kojeg smo odlučili da se preselimo na selo”, naveo je Mišo u emisiji “Gledajmo se”, na TVCG.

Zato ga je put odveo u Danilovgrad na, kako kaže, đedovinu u selo Lalevići. Čak 60 godina kasnije vraća se na mjesto odakle su pošli njegovi preci.

“Sav taj povratak selu đedovini, iskreno imam taj zov, osjećam dug koji treba da vratimo prema onima od kojih smo nastali da njegujemo mjesto iz koga smo nastali, opet imamo obavezu prema pokoljenjima da im stvorimo nešto da im pružimo jednaku šansu za uspjeh”, naveo je Mišo.

Tako je pružio šansu sebi, selu i Danilovgradu i već šest mjeseci tamo niče njegov budući dom.

“Oko tri godine je od kada smo se ja i supruga osamostali u međuvremenu stigao je mali Mihailo, počeli smo da radimo kao i svi nakon fakulteta, borba za ugovor za stalno i razmišljanje šta ćemo, gdje ćemo, kako ćemo. Imali smo plac ovdje u Danilovgradu i malo po malo odlučili smo se da ovo bude naš korak. Tako da smo sada u grubim radovima, takozvanoj sivoj fazi”, navodi Mišo.

A kako se odvija Mišov povratak na selo, zainteresovani prate putem njegovog bloga koji nosi taj naziv.

“Sad smo u sivoj fazi i blog je donio poznanstva sa mnogo lijepih, prijatnih ljudi. Ponudio je mogućnost da uštedimo, da preko bloga mogu da vide i kako da ostvare neke uštede”, navodi Mišo.

Njegovi vršnjaci teško mogu da ga razumiju da želi da napusti udobnost grada i život preseli na selo. Ipak Mišova vizija mira i udobnosti u mnogome se razlikuje od njihove.

“I dalje smo mala sredina koja je navikla da su nam prodavnica, škola, vrtić preko put, a da nije lagodno voziti kola, ali smatram da sve drugo što pruža nodomješćuje fizičku udaljenost. S druge strane dominira kupovina stanova u Podgorici kod mojih vršnjaka ili iznajmljivanje ili život sa roditeljima. Ja sam se odlučio na ovaj korak, mislim da će vrijeme pokazati da je pravi i možda utabati staze mnogim drugima da vide kako je bilo meni, da isprave greške koje sam ja pravio da uštede gdje ja nijesam mogao da onako dišu život punim plućima”, zaključio je Mišo.

Život punim plućima počeće, vjeruje on, već ovog ljeta, kada će kuća biti gotova, a kafa na terasi s pogledom na planinu Garač donijeće ostvarenje dugo očekivanog sna.