SVAKODNEVICA

Edukovati profesore i direktore škola o seksualnom uznemiravanju

“Uzrok seksualnog nasilja nikada nije 'provokativna" garderoba', mogu da nauče djevojčice u Crnoj Gori iz kampanja nevladinih organizacije. Istovremeno, ako se u školi požale da ih dječaci ‘štipkaju’ ponegdje će ih upozoriti da ne smiju zaboraviti da djelovi njihovog tijela, ako se vide, ‘izazivaju’ dječake.

Ovako je ovih dana direktorica jedne osnovne škole u Crnoj Gori pisala roditeljima: “Kako je počelo toplije vrijeme, primijetili smo da jedan manji broj učenika dolazi u školu odjeven kao da je krenuo na plažu ili diskoteku… Pravila oblačenja u javnim institucijama su propisana prije više vjekova i odavno je trebalo da se zna šta svako od nas odraslih, ali i djece, može obući u školi, bolnici, pozorištu i sl. Znamo da je moderni 21. vijek doprinio svojim trendovima da je sve normalno i dozvoljeno, ali ipak ne može biti tako tamo gdje se vodi računa o dobrom glasu jedne ustanove".

Svako bi se razuman uglavnom saglasio. Međutim, slijedi nastavak: ”Imali smo situacije da se npr. djevojčice žale da ih dječaci štipkaju, a pritom zaborave da se veći dio njihovog golog tijela vidi i izaziva ih na takve postupke. Situacija može biti i obrnuta”.

Da se, za početak utvrdi šta tačno piše. Imali su, dakle ‘situacije’ dok je ‘obrnuta situacija’ - moguća. Iz formulacije je jasno da djevojčice, ipak, nijesu ‘štipkale’ dječake.

Nesumnjivo je direktorica u pravu u vezi sa obavezom djece da u školu odlaze pristojno odjevena. Takođe je očigledno da to često nije tako. Sporan je samo dio u kojem se oblačenje i štipkanje dovode u uzročno- posljedičnu vezu.

"Poštovana direktorice, smatram da djevojčice, kako god da su obučene, nikada ne smiju biti 'krive' za loše ponašanje ostalih", jedna je od poruka kojom su neki od roditelja pokušali da direktoricu upozore na spornu rečenicu.

Djeca žive u svijetu kakav su stvorili odrasli. Ne treba vam puno mašte da zamislite djevojčicu koja je obukla kratku suknju i dječaka koji se odlučio da je pipka i štipka. Ona se osjetila ugroženom i otišla da se požali. Tamo gdje treba, u upravi škole. Objašnjeno joj je da je sve to zbog suknje. "Djevojčice su se same izvinile", precizirala je direktorica u nastavku mučne prepiske. Izvinjenje dječaka nije pominjala.

Pošto djevojčice od malena nauče da su, zato što "izazivaju" garderobom same krive za seksualno uznemiravanje, imamo jedini logičan ishod: žene u Crnoj Gori često ne prijavljuju seksualno nasilje i mnoge od njih imaju opravdanje za nasilnike.

Prema podacima iz istraživanja " Percepcija seksualnog nasilja nad djevojkama i ženama u Crnoj Gori", koje je radilo nekoliko ženskih nevladinih organizacija, svaka druga ispitanica starosti od 46 do 55 godina smatra da su žene odgovorne zbog seksualnog nasilja koje im se desilo jer "izazivaju muškarce, navlače ih, obuku se i izazivaju svojim ponašanjem, šminkaju se previše, pa ih muškarci smatraju lakom robom, izlaze do dva ili tri sata uveče, pijane su". Svaki peti muškarac smatra da ukoliko je žena silovana, najčešće je uradila nešto što je dovelo do toga

“Zabluda da nasilja ne bi bilo ukoliko bi žene promijenile svoje ponašanje – izbjegavale određenu garderobu, šminku, mjesta i situacije - jedan je od najperfidnijih načina da se odgovornost za nasilje prebaci na žrtvu umjesto da bude u cjelosti na nasilniku. Odgovornost za nasilje je samo i isključivo nasilnikova", kažu u Sigurnoj ženskoj kući.

Iako je saglasna da se mladi često oblače neukusno i neprimjereno i, generalno, zagovara nošenje školskih uniformi, direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević za portal RTCG kaže da je ključno vaspitanje: "Dječaci su iz kuće morali da ponesu znanje o tome šta se smije, a šta ne smije, a ne da gledaju šta djevojčice oblače".

Ona podsjeća da seksualno obrazovanje i vaspitanje ne postoji u nastavnim programima i da prosvjetne vlasti nikad nijesu ni napravile plan da se ozbiljno pozabave tim problemom.

"I profesorima i direktorima škola treba edukacija o tome šta sve jeste seksualno uznemiravanje. Veoma mali broj žena prepoznaje sve oblike seksualnog nasilja, posebno verbalnog", objašnjava Ljiljana Raičević.

Kada škole krive djevojčice, djevojčice nauče da krive sebe. Stavovi koji se u školi nauče imaju ogromnu moć da oblikuju stavove koje zauzimamo - i prenosimo na sljedeću generaciju.

Posao vlade je da pomogne školama u donošenju smjernica koje bi obezbijedile nultu toleranciju prema seksualnom uznemiravanju. Škole su ustavove za obrazovanje, ali i za vaspitanje. Djevojčice i djevojke moraju da se osjećaju sigurno. I to ne smije da zavisi od odjeće koju su odabrale.

Nataša Novović