[ M.M.Lj. ]

PREDRAG SEKULIĆ

"Dobri momci bili su u modi"

Poslanik Demokratske partije socijalista Predrag Sekulić karijeru je počeo kao novinar, što je, kako kaže, uticalo na mnoge segmente njegovog života, pa i na pisanje njegovih romana. Kao podgoričko dijete odrastao je u zgradi Barske u vrijeme kada je bilo moderno biti dobar momak. Kao jedan od težih trenutaka u karijeri pamti kada je morao da odlučuje o pitanju obnove crkve na Svetom Stefanu, kazao je u emisiji "Upoznajte parlamentarce" na Parlamentarnom kanalu.

Novinar, univerzitetski profesor, političar, Predrag Sekulić je u studentskim danima bio i konobar, organizator studentskih druženja, puštao je muziku. Pored pisanja, i u slikarstvu je našao bijeg od politike.

“Puno je ljudi iz svijeta novinarstva koji su se kasnije bavili pisanjem. Tim drugačijim pisanjem. Volim tu kratku misao i rečenicu koju novinarstvo daje. Ništa kao novinarstvo ne može da izbrusi način i stil pisanja”, priča Sekulić u emisiji Upoznajte parlamentarce na Parlamentarnom kanalu.

Odrastao je preko Morače u Ulici Vasa Raičkovića.

“Igrali smo fudbal na male golove na ulici zato što je automobile prolazio svakih 15 minuta. U tom vremenu kada se igralo Svjetsko prvenstvo u košarci,igrali smo košarku, kad je bilo u stonom tenisu, igrali smo stoni tenis. Najviše pamtim to zajedništvo I druženje. Svi smo zajedno išli u školu, imali po jedne pantalone i majicu”, kaže on.

Pravni fakultet upisao je bez želje da nešto posebno studira. Da je književnost bila u Podgorici, studirao bi književnost.

“Samo da vas podsjetim, dobri momci su tada bili u modi. Bili smo dobri vaspitani, svi smo pomagali komšinici da ponese ceger do kuće. Bio sam odličan đak u osnovnoj i srednjoj školi. Kao student sam bio nešto lošiji jer sam počeo da radim sezonske poslove, pa mi je to oduzimalo dosta vremena. Morali ste da pomognete kućni budžet, to je jedan dio odrastanja i to bih preporučio svim mladim ljudima, da sezonski rade i da shvate kako je teško doći do svog prvog novca, pa usput da nauče i neki zanat”, priča Sekulić.

Za poslanika u Skupštini Crne Gore Sekulić je biran u pet saziva, a dva puta je bio i ministar. U Vladi Željka Šturanovića bio je ministar kulture sporta i medija, dok je u Vladi Igora Lukšića bio ministar održivog razvoja I turizma. Ministarski posao bio mu je teži od poslaničkog.

“Mnogo je teže zato što donosite konkretne odluke koje se odnose na konkretne ljude. Tu je odgovornost individualna I ne možete da se zaštitite odgovornosti. Čuvao sam se da sačuvam individualnost”, kaže on.

Odluka da javno kaže da je Budva urbanistički uništena, bila mu je jedna od lakših.

“U to vrijeme bio je poznati beogradski arhitekta koji je osvojio puno nagrada ali čiji rad nije doprinio razvoju Budve. U to vrijeme bio sam dosta grub  nekom svojom ocjenom da je Budva urbanistički uništena, ali čini mi se da sam samo saopštio ono što su svi mislili u tom trenutku. Često čujemo  da treba struka da se pita, a ovdje je haos napravio profesor Univerziteta. On je stručan, ali nije vodio računa o Budvi kao što bi vodio o svom gradu. To mi je bila lakša odluka jer kad to saopštite skinete teret sa sebe”, prisjeća se poslanik DPS-a. .

Kao težeg trenutka sjeća se pitanja obnove crkve na Svetom Stefanu.

“Tada su mještani počeli bespravno da grade crkvu koja je tu ranije postojala. Naravno investitori su imali pravo da to ne dozvole, a teško je bilo postići dogovor da imate bespravnu gradnju na objektu koji treba da bude objekat predviđen za visoki turizam. Srećom, to smo riješili na zadovoljstvo mještana I investitora, tako da danas imamo crkvu koja služi za vjenčanja na Svetom Stefanu I rađena je po projektu kakav je nekada bio”, priča tadašnji ministar.

Teško je i turbulentno bilo tih dana.

“Teško je bilo srušiti to što je počelo bespravno da se gradi, ali vjerujem da su na pravi način razumjeli i mještani Paštrovića i investitor. Tu je veliku ulogu odigrao i mitropolit Amfilohije koji je posredovao u cijelom sporu”, kazao je Sekulić.

Pored pisanja, Sekulić voli i da slika. 

“Ne mislim da sam dobar u slikanju kao što ne mislim da sam dobar u pisanju. Radim stvari koje osjećam i koje volim”, zaključio je Sekulić.