OD KORONAVIRUSA

Zbog straha roditelja manje djece u vrtićima

Pritisak roditelja nakon ranijeg zatvaranja predškolskih ustanova, usljed pojave korone, bio je ogroman. Međutim, sada kada su otvorili vrata za djecu, uz pridržavanje propisanih mjera, roditelji strahuju da ih šalju u vrtiće. Vaspitačica vrtića ’’Đina Vrbica’’, Slavka Bošković za Portal RTCG kazala je da je dolaznost u tom vrtiću, tokom zadnja tri mjeseca, bila uglavnom na nivou od 20 do 30 odsto od ukupnog broja upisane djece. Pored toga što je boravak djece znatno smanjen, vaspitačice uspijevaju da izvuku i dobru stranu, a to je, kako kaže Bošković, da imaju mogućnost i prostor da se maksimalno posvete svakom mališanu ponaosob.

Bošković je kazala da u vrtiću ''Đina Vrbica'' nije zabilježen nijedan slučaj obolijevanja od koronavirusa među djecom, ali da trenutno boravi mali broj raspoređen po grupama, međutim, dodaje, na to je uticala i zakonska norma.

Prije pojave koronavirusa, objašnjava ona, situacija je bila drugačija.

’’U redovnim okolnostima u grupama je prisutno od 30 do 40 upisanih mališana, nekad čak i više, mada zakon kaže, da u vaspitnim grupama može biti upisano od 8 do 22 zavisno od uzrasta. Kako su potrebe i opravdanost roditelja da uključe svoju djecu u predškolski sistem jasne, izlazeći im u susret, želeći da svakom djetetu pružimo iste šanse, mogu potvrditi da podgorički nastavnici predškolskog vaspitanja i obrazovanja već tri decenije rade u prekobrojnim grupama’’, kazala je Bošković za naš portal.

Poštuju se sve preporuke

Bošković je kazala da su se vaspitači prilagodili propisanim mjerama, ali da nedostaje neposredna saradnja sa roditeljima.

’’Vaspitači se štite maskama i vizirima, ostalo osoblje nosi maske, djecu na ulazu prihvata medicinska sestra koja kontroliše trenutno zdravstveno stanje kroz razgovor sa roditeljima, zatim odvodi djecu do učionice. Higijena prostora je inače na visokom nivou’’, objašnjava ona.

Djeci je, ističe, sigurno neobično, zašto njihovi roditelji ne ulaze u vrtić.

’’Nedostaje neposredna saradnja sa roditeljima, ali u prilici smo da komunikaciju realizujemo putem Viber grupe’’, kaže Bošković. 

Igra kao osnovna i primarna aktivnost djece, kaže, u predškolskoj ustanovi usmjerena je i implementira se u skladu sa važećim Programom za područje predškolskog vaspitanja i obrazovanja.

’’Ograničenje kontakta je skoro nemoguće na ovom uzrastu. Igre i aktivnosti su planirane tematski u odnosu na uzrast, a trenutno mali broj prisutne djece daje prostor za kvalitetniju realizaciju i pristup, ujedno kvalitetnije usvajanje znanja i vještina’’,  istakla je Bošković.

Teško obezbijediti distancu

Koriste prostor, kaže, maksimalno, i uz ovaj broj djece, donekle uspijevaju da u određenim trenucima stvore distancu.

’’Specifičnosti predškolskog uzrasta ne podrazumijevaju velika i izričita nametanja, pa samim tim vaspitači se neće distancirati od djece, i pored toga što su svjesni da im može zdravlje biti ugroženo’’, poručuje Bošković.

Kada je u pitanju strah od novog virusa, kaže, da su djeca vrlo hrabra i da se brzo adaptiraju na nove situacije i okruženje.

’’Kroz igru, druženje i učenje rijetko razmišljaju o strahu, brzo prihvate sigurnost i ljubav, vjeruju svojim vaspitačima’’, ističe Bošković.

Vaspitači trenutno, kako tvrdi Bošković, imaju mogućnost i prostor da se maksimalno posvete svakom djetetu ponaosob tj. individualno.

’’To je odlična šansa, i treba je iskoristiti na najbolji način. Zadovoljstvo je raditi sa ovim brojem prisutne djece, nekako na trenutke pomislim - evo kao u Norveškoj’’, kazala je ona.

No , najvažnije je, ističe, da ova pošast što prije prođe, a vrtići će otvoriti vrata za svu djecu koja žele da borave u njima.

’’Sjećam se juna mjeseca, kada smo po običaju trebali ispratiti svečano buduće prvake, nije se to desilo, zbog već poznatih okolnosti. Meni i mojim koleginicama ostaje žal, jer svi mi dugo planiramo sadržaje za završnu svečanost’’, prisjetila se Bošković.

Za nju, u ovom periodu kada vlada pandemija, rad u vrtiću nije značajno otežan, samo zato jer je okružena djecom.  

’’Svaki uzrat ima svoje karakteristike, ako radite ono što volite, ništa nije teško. A i kad se umorim, znam da sam okružena malim ljudima koji samo vole, uvijek mi vrate snagu za novi radni dan’’, kazala je Bošković.

Pohvalila je prostorije vrtića ’’Đina Vrbica’’, zbog kojih je, kako kaže, bilo lako prilagoditi se novonastaloj situaciji usljed pojave koronavirusa.

’’Moram naglasiti da ovaj objekat ima šest ulaza, svaka cjelina poseban, što se u ovoj situaciji pokazalo vrlo efikasno'', zaključila je Bošković za naš portal.

Uticaj korona virusa na djecu

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić, za portal RTCG, govorila je o tome kako je virus uticao na mentalno zdravlje djece, koliko je važno za njih da borave u vaspitnoj ustanovi, i šta propuštaju izostankom u istoj. 

Djeca koja borave u vrtiću, kaže, pod nadzorom stručnih radnika, u toku dana imaju veoma ispunjen dan aktivnostima i jako malo bivaju izloženi informacijama o postojanju opasnosti u okruženju.

''To nebavljenje opasnostima odnosno fokus na obrazovnim aktivnostima omogućavalo im je veliku relaksiranost i donosilo zadovoljstvo. Problemi su se uglavnom javljali kod djece koja su boravila sa roditeljima koji su bili uplašeni i uznemireni ili zbog bolesti sa kojom su se suočili oni ili neko njima blizak ili su bili u strahu od mogućih dešavanja'', objasnila je Stupar Đurišić.

Kako je kazala, neka djeca su imala negativan stav prema maskama i mjerama zaštite ali se uvijek iza toga vidio roditelj koji je imao iste takve stavove. Dodala je da je takve, uplašene i uznemirene djece, bilo veoma malo.

Roditelji često prenesu strah na dijete

Ona ističe da, kada je u pitanju mentalna stabilnost djeteta u doba korone, najviše može uticati nesnalaženje roditelja u ovom kriznom periodu.

Objašnjava da u zavisnosti od toga kako su roditelji razumjeli i prihvatili situaciju izazvanu korona virusom, zavisio je i odnos djece prema onome što se dešavalo sa njima proteklih mjeseci.

’’Roditelji kod kojih je prevladavao strah, uznemirenost, anksioznost, preplavljenost negativnim emocijama i lično nezadovoljstvo dovodili su njihovu djecu u stanja prvenstveno velike zbunjenosti koja je nerijetko rezultirala gnijevom, a najčešće se oslikavala gubitkom dnevne rutine i prirodnog radnog elana, koji koristeći prirodni energetski potencijal radoznalost dovodi do sticanja novih znanja i razvoja vještina. Takva djeca su razvojno stagnirala i povećavala im se učestalost preplavljivanja emocije straha’’, istakla je Stupar Đurišić.

Kući je, kaže, uvijek najbolje i najljepše ali najkvalitetniji razvoj se stiče u ustanovi koja je predviđena za to.

''Epidemija je dovela do toga da je najsigurnije kući te stoga i ja podržavam da djeca koja imaju ko da ih čuva, ostanu kući. Zdravlje i sigurnost su ipak najvažniji. Vrtić je najbolje mjesto kada su roditelji bezbrižni odnosno oslobođeni straha da se nešto loše može desiti'', kazala je ona.

Između babe i dede, kao i drugih divnih ljudi sa kojima nas vežu porodične veze, i vrtića, uvijek biram vrtić kao bolje rješenje. Važno je da razumijemo da nije loše ne biti u vrtiću. Nije loše biti kod rođaka ali to nije najbolje rješenje. Ako nisu mama ili tata sljedeće najbolje rješenje je vrtić'', tvrdi psihloškinja Stupar Đurišić.

Kaže da se ništa dramatično neće desiti ako i neke vještine dijete ne savlada jer nije imalo kvalitetno predškolsko obrazovanje.

''Bilo bi bolje da ga ima. Zajedništvo, tolerancija, razumijevanje različitosti, poštovanje pravila bez osjećaja nelagodnosti, strpljenje, umjerenost, nezahtjevnost, su mnogo dobre osobine za imati, a najlakše se usvajaju u vrtiću', smatra ona.

’’Roditelj je u obavezi da sačuva svoje djete od svih nepotrebnih uzbuđenja, a po njima se podrazumijeva izlaganja onim informacijama koje nijesu u stanju da razumiju’’, ističe ona.

Kako roditelji treba da razgovaraju sa djecom o koroni

Dijete do četiri godine, ističe Stupar Đurišić, nema potrebe da bude upućeno u postojanje nekog virusa koji može biti smrtonosan za jedan dio populacije.

’’U konkretnom slučaju sam neko ko se zalaže da im se objašnjavaju i približe načini ponašanja kako bismo izbjegli infekciju, umjesto da im pokušavamo objasniti od koga i čega ljudima prijeti opasnost'', kazala je ona.

Sa predškolcima se, naglašava, i može donekle konkretnije pričati, ali i tu je više za pristup da se radi o samo još jednom u nizu pravila i procedura koje su dio usvajanja higijenskih navika koje obezbjeđuju zdrav rast i razvoj.

Povećan oprez je dovoljan

Njen savjet je da najviše treba obratiti pažnu na higijenu i zdrave obroke i uvjeravati djecu da će sve biti u redu.

''Život u uvjerenju da će biti dobro veoma je važno kod suočavanja sa bolestima. Negativna i nesrećna predskazanja čak i onda kada su istina i veoma očigledna za djecu nijesu dobra i ne savjetuje se taj pristup. Djeci uvijek treba ulivati nadu kroz uvjerenje da se ništa strašno neće desiti’’, zaključila je Stupar Đurišić.

Milica Mijatović, Portal RTCG