[ Objavila: M.M ]

ČOVJEK VELIKOG SRCA

"Život u tuđini nije lak, želja za CG još teža"

Bez obzira na to što je fizički u Australiji, mislima je u najljepšoj zemlji - Crnoj Gori, počinje priču za Portal RTCG Safet Beljo Radončić, koji je već duže od tri decenije iseljenik u dalekoj Australiji. U posljednje vrijeme, Radončić kaže, ozbiljno razmišlja o povratku u Podgoricu.

Prisjeća se odlaska, kada je prije 32 godine napustio Crnu Goru.

"Bilo je spontano. Odlučio sam da posjetim sestru Jasminu u dalekoj Australiji. Bio sam mlad, sa 25 godina, sviđela mi se Australija, njihova kultura i način života, upoznao sam i suprugu i odlučio da ostanem“, priča Beljo za Portal RTCG.

"Ni danas ne znam da li je takva odluka bila ispravna, šta bi se desilo da sam ostao? Sada, sigurno znam da mi Crna Gora nedostaje i da je se ne mogu nagledati".

„Oće to s godinama“, kaže Beljo uz osmijeh na tu konsatataciju.

Sa ženom koja je rođena u Sidneju, a čiji korjeni vode do Italije, danas ima dva sina. Adriana i Denisa. Mladi su i oženjeni. Grkinjom i Makedonkom. 

"Tako izmiješane različite kulture, nacije... uče vas da volite sve ljude. Ne dijelite ih po nacionalnosti i vjeri. Potpuno je nevažno ko je musliman, ko pravoslavac, je li Srbin, Crnogorac ili Bošnjak. Dobar čovjek, samo to je važno“, kaže Beljo. 

Djeca iz mješovitih brakova su, kažu, najljepša. 

„Kad odrastete s ocem koji je musliman, i majkom koja je pravoslavne vjere, u multikulturalnoj sredini kakva je i Crna Gora, shvatite kako sve lijepo može da funkcioniše kad ima ljubavi. Znate da su zapravo mir i ljubav ono bez čega čovjek može da preživi, ali ne i da živi život“, kaže Radončić.

Ljubav prema ljudima i svijetu bila je pokretač da počne da se bavi humanitarnim radom.

Biserka Radončić Božović, njegova majka, bila je humanista. Beljo kaže od nje naučio da ljudima treba pomagati.

"Uključite se u humanitarne akcije. Nečije malo, nekom može biti mnogo i to nije fraza“, kaže on.

Prijatelji za Belja kažu da je čovjek velikog srca.

Osnivač je Udruženja „Monte Australija“, crnogorskog, čini se, najorganizovanijeg i najbrojnijeg udruženja u Australiji.

Iseljenik koji nije odustao od Crne Gore 

Na Beljovu inicijativu-odnosno Udruženja Monte Ausralija, u Bosanskoj zajednici iz Sidneja, prikupljeno je oko 20.000 eura za liječenje dvoje djece iz Podgorice, oboljele od cerebralne paralize.

Pomogao je mnogima i da se snađu u Australiji, navode njegovi prijatelji, dodajući da Radončić voli da pomaže ali ne i da priča o tome.

Akcija u Fiji bila je njegova ideja kada je prikupio pomoć za djecu iz jednog nerazvijenog sela.

Prisjeća se da su garderoba, igračke i nešto novca izmamili dječije osmjehe. 

Učestvovao je novčano i u podizanju spomenika komitama u Nikšiću. Sve češće i ozbiljnije razmišlja o povratku.

"Kako vrijeme odmiče sve sam češći posjetilac. Bez obzira na to što sam fizički u Australiji, mislima sam u najljepšoj zemlji, Crnoj Gori. Ubija me nostalgija, što sam stariji. Vuku me korjeni nazad, iskreno razmišljam da se vratim u zemlju gdje sam rođen i gdje sam proveo mladost. Moja djeca svake godine dolaze u Crnu Goru. Njihove supruge su fascinirane ljepotama ove zemlje“, iskren je Radončić. 

Život u dalekoj zemlji spaja Crnogorce, dodaje on.

„Ne ispunjava, međutim, prazninu koja je ostala kada sam otišao iz Crne Gore“, kaže Radončić. 

Dok ne ostvari svoje namjere, Radončića možete vidjeti na svakoj iseljeničkoj manifestaciji u Crnoj Gori, na svakom skupu iseljenika u zavičaju. Od Svjetskog kongresa dijaspore Crne Gore na kojem je izabran za drugog rotirajućeg predsjednika do Skupštine Saveza evropske dijaspore.

Osim toga, Beljo Radončić stalni je gost na obilježavanju svakog najvažnijeg datuma iz crnogorske istorije.

Za kraj razgovora kaže da ne bi nikom preporučio da napušta rodnu grudu.

"Život u tuđini nije lak. Još je teža želja za Crnom Gorom,“ kaže Beljo. 

"Da je vječna Crna Gora,“ poručuje kroz osmjeh Radončić.

Milica Mandić