Drgana Šćepanović Vlahović [ TVCG ]

Pola vijeka prijateljstva - 50 godina mature

Pedeset godina mature nije mala stvar. Učenici nekadašnje gimnazije „Braća Selić“ iz Kolašina okupili su se da obilježe pola vijeka od kada su zadnji put dobijali ocjene i polagali ispit zrelosti. Sada penzioneri, ispunjeni porodični ljudi prisjećaju se vremena kada su imali manje godina, kažu iako imaju ozbijne godine osjećaju se kao da imaju ponovo imaju 18 godina.

U podnožju Bjelasice, gdje vrijeme teče sporije, a sjećanja ostaju dublja dogodio se susret koji se pamti cijelog života. U Gimnaziji „Braća Selić“ u Kolašinu okupila se generacija maturanata koji su školske klupe napustili 1975 godine. Godine su prošle, ali pogledi su- isti. Ruke možda drhte , ali srce pamti. Oni koji u zajedno odrastali i maštali danas su se vratili tamo gdje je sve počelo. Emocijie ne kriju a srce im je kažu puno.

„Osjetiš kao da rod rođeni vidiš, mi smo se družili voljeli, rado se sretnemo. Daljina je velika ja živim trenutno u Novom sadu. Ali ipak nekoga sretnem i sa nekima se čujem“, rekao je Jovan Vuković.

Sonja Sekulić Mišković je rekla da je u Kolašinu od vrtića, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. 

"Svi smo mi djeca iz komšiluka. Osjećam se sada kao da imam 18 godina, puna sam tih pozitivnih emocija , mislim da će naše druženje biti lepo. Tu ima mnogo kvalitetniih ljudi, putevi su nas odveli u ko zna koje države ali ostali smo isti“, kaže Sonja.

Ljiljana Bulatović kaže da su se okupili zlatni maturanti, sa 50 godina mature.

"Maturanti koji imaju snagu energiju entuzijazam da budu ono što su bili tada. Uostalom to što malo sporije hodamo, što neke aktvnosti malo sporije činimo ne znači da nemamo emocije jer naša mladost je u našim srcima“, rekla je Bulatović.

Susret sa profesorom Draganom Vulevićem bio je poseban je događaj, on u momentu nije prepoznao neke od svojih učenika.

Dok su neki strpljivo čekali dolazak profesora, bilo je i onih koji su kasnili na čas. Kolašinski gimnazijalci kažu da im je profesor Vulević prije 50 godina prenosio znanje i pripremao ih za fakultete i dalje školovanje, a danas su zajedno evocirali uspomene.

„Osjećaj je fin, sretnem se sa tom djecom koja su draga djeca. Ovdje su tada bila dva odjeljenja. Borili smo se za svakog učenika i škola se održala. Sad je manjak đaka manje se upisuju izgleda da je depopulacija u pitanju“, istakao je profesor u penziji, Dragan Vulević.

Znanje koje su dobili od profesora u tadašnjoj jezičkoj gimnaziji većini je bil dobra podloga za nastavak školovanja.

„Ja sam nakon završene gimnazije otišao u Prištinu na Prirodno-matematički fakultet završio matematiku. Radio sam 13 godina u prosvjeti. Nakon toga prešao sam u Upravu carina i tako do penzije“, rekao je Jovan Vuković.

Sonja Sekulić Mišković kaže da je njen put bio Beograd.

„Ja sam završila pravni fakultet sada sam u penziji. Jako sam vezana za Kolašin. Volim Kolašin i čest sam gost ovdje“, navela je ona.

Nakon održanog časa svi prisutni su dobli poklon od svog školskog druga a našeg kolege novinara u penziji Vladimira Lazovića.

Uslijedila je zajednička fotografija u holu škole, a zatim šetnja glavnom gradskom ulicom do kultnog restorana „Planinar“ gdje su druženje nastavili uz muziku i dobro raspoloženje.