Tufik Softić

Radmanska klisura čeka bolja vremena

Opština Petnjica još uvijek nije kulturno valorizovala jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Crnoj Gori, Torine, odnosno zazidanu pećinu u Radmanskoj klisuri, iako je to vjerovatno najveći turistički resurs od koga bi mogla da ima i značajne koristi.

Kulturni poslenici u tom gradu ističu da to, međutim, ne zavisi od njih i da radove na ovom lokalitetu, započete još prije 25 godina treba da nastavi i okonča Polimski muzej iz Berana, odnosno da je država ta koja treba toj kulturnoj ustanovi da odobri sredstva da mogu da nastave istraživanja i da potom zakonom zaštite ovo arheološko nalazište.Upravo na ovom mjestu arheolozi Polimskog muzeja su još 2011. godine pronašli  žensku figurinu, neprocjenjive vrijednosti, staru preko pet godina hiljada.                                                   

Poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac je tada rekao se radi o reprezentativnom nalazu, koji u mnogome mijenja dosadašnja naučna saznanja o kulturnim uticajima iz toga vremena.

„Ova figurina je karakteristične petougaone glave. Torzo je vrlo relistično prikazan, sa svim žesnkim atributima“ – rekao je Lutovac.On je kazao da je figurina sa lokaliteta Torine po svom obliku slična onima koje su nađene na Kosovu, na arheološkim lokalitetima Fafos i Predionica, ali da se ipak od njih razlikuje.„Figurine koje su tamo pronađene su odjevene. Ova koju smo mi pronašli je naga i nema urezanih motiva i ukrasa“ – rekao je Lutovac. 

Prema njegovim riječima ranije na lokalitetu Berankrš u Beranama pronalažene su fragmentovane figurine koje su takođe bile dosta stilizovane. 

„Ova sa Torina je jedinstvena, jedina koja je realistički urađena i starija. Nesumnjivo je da ženska figurina sa Torina potiče iz perioda Vinča-Pločnik (I a). To je od tri do tri i po hiljade godina prije nove ere“ – objasnio je tada Lutovac.On je rekao da takozvana ukupna kulturna stratifikacija na arheološkom lokalitetu Torine pokazuje da je najdublji kulturni sloj upravo vinčanski.

„Istraživali smo po dubini od svega metar i dvadeset centimetara. Najdublji kulturni sloj je vinčanski iz faze Vinča-Pločnik. Potom se hronološki sedimenti ređaju sve do finalnog bronzanog doba, oko hiljadu petstote godine prije nove ere. Taj metar zemljanog kulturnog sloja je sačuvao podatke od oko dvije hiljade godina i na najbolji način dokumentovao kraj neolitske kulture i početak korišćenja metala bakra i bronze“ – kazao je Lutovac.

Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana započeo je te godine sanaciju i zaštitu arheološkog nalazišta Torine u Radmanskoj klisuri, i već sa prvim sondama otvoren je prostor bronzanodobske kuće sa jasno vidljivim ogšnjištem, oko koga je nađen veliki broj cijelih keramičkih sudova, koštanih alatki, pijuka od jelenskih rogova i dvije bušene kamene sjekire. Arheološki ostaci iz bronzanog doba pronađeni na dubini od svega 50 centimetara.

„Sve ukazuje na to da se ovdje radi o ljetnjem sezonskom naselju, za izdizanje stoke, jer u bronzanom dobu već je stočarstvo bilo razvijeno. Dakle, ljudi koji su ovdje živjeli, imali su neko stalno stanište koje bi trebalo tražiti u Polimlju, ili čak u basenu Skadarskog jezera“ – kazao je Lutovac. Prema njegovim riječima, na osnovu onoga što je na Torinama nađeno, kao što je kalup za livenje bronzanih bodeža egejskog tipa, moglo bi se zaključiti da se radi o finalnom bronzanom dobu koje pripada takozvanoj prelaznoj zoni između Crne Gore i Istočne Hercegovine.

„Ovo je bez sumnje krajnja destinacija do koje dopiru uticaji bronzanog doba i bronzanodopskih kultura sa primorja“ – smatra Lutovac. On objašnjava da je jedan od vrijednih eksponata koji je nađen i dio kalupa posebne vrste bronzanih bodeža, takozvanog mikenskog tipa.

„Vrlo je značajan podatak da je u istraživanju koje sam radio u Momišićima kod Podgorice u jednoj praistorijskoj humci pronađen jedan bodež koji je najvjerovatnije i liven u ovom kalupu pronađenom na Torinama kod Berana“ – kazao je Lutovac.

Cilj tih arheoloških radova na Torinama prije svega je bio da se sanira dio koji je oštećen nekoliko godina ranije kada su neki mještani sela Radmanci pokušali da probiju put i prešli teškim mašinama preko ovog arheološkog lokaliteta. Polimski muzej tada je podnio krivične prijave protiv vinovnika vandalizma, ali da druge institucije sistema nijesu bile u stanju da počinioce kazne.Sa ovog lokaliteta u međuvremenu je u nepovrat odneseno ko zna koliko arheološkog materijala, najčešće keramike.

Nerijetko i u inostranstvo, gdje su se ljudi čudom čudili kako je moguće nesmetano do toga doći i po poljanama, kao poljoprivredni proizvod, kupiti arheološke artefakte stare pet hiljada godina.Lokalitet Radmanci, sa čuvenom zazidanom pećinom, odnosno utvrđenjem, nalazi se nadomak Petnjice,  predstavlja najvrjedniji je i najbogatiji u Crnoj Gori iz doba eneolita, odnosno mlađeg bronzanog doba, između trećeg i drugog milenijuma prije nove ere. Na tom lokalitetu već ranije pronađeni ogrlica su od vučjih zuba, bakarne igle, keramika i slično.

Arheološki lokalitet se prostire na pola hektara, na nadmorskoj visini od hiljadu i dvjesta metara, a do sada je istražen samo manji dio.