Александра Бошковић [ Portal RTCG ]

TUZANIN BROJ JEDAN

Evald Krnić - čovjek koji "lastu" vraća u Crnu Goru

Dvadeset i jedna titula na ukupno dvadeset i četiri međunarodna takmičenja - Tuzanin Evald Krnić je za samo dvije godine karijere profesionalnog skakača u vodu osvojio sve što se moglo osvojiti. Briljirao je prije tri dana po drugi put u Mostaru, Crnu Goru predstavio na najljepši mogući način, a u razgovoru za Portal RTCG, ovaj vrhunski sportista priča o svojoj porodici, djetinjstvu, rijeci Cijevni, karijeri, snovima, planovima...

"Nije mala stvar ponovo trijumfovati na mostarskim skokovima. Radi se o tradiciji dugoj 457 godina. Ponoviti istorijski rezultat na takvom šampionatu je neopisivo. Imponuje biti broj jedan u svijetu sporta. Još ako imate takmičarski duh, onda daje dodatnu ljepotu", započinje priču Evald za naš portal.

Krnić se profesionalno bavi skakanjem u vodu od 2020. godine, tačnije od 27. godine. Na pitanje kako se razvila ljubav prema ovom sportu, Krnić odgovara da mu je to najdraže pitanje, jer se uvijek vrati u najljepši dio njegovog života - djetinjstvo. 

"Od treće godine svakodnevno sam imao priliku da idem na rijeku Cijevnu sa svojom porodicom. Vodio nas je moj djed Hajdar. Cijevna, ljubav mještana prema njoj, omladina, porodica i prijatelji...Tih godina je sve bilo na jednom mjestu", prisjeća se Evald.

Na Cijevnoj je tada, kaže naš sagovornik, bilo dosta odvažnih i ponosnih skakača od kojih je upijao zanat.

"Moj otac Enis Nino Krnić je uvijek bio jedan od najboljih. Tada se želja za dokazivanjem i da budeš cijenjen sticala skokovima u vodu. Između ostalog, tu je i želja za letom koja daje životu potpuno zadovoljstvo", opisuje Evald. 

Skokovi su mu tako postali mladalačka strast, a pored toga, počeo je da se bavi i folklorom. 

"Radio sam u KUD "Ramadan Šarkić" i Folklornom ansamlbu "Budo Tomović". Trenutno vodim KUD "Dečić" koji sam osnovao u decembru 2018. godine. Naše društvo ove godine broji pet godina postojanja. Imaćemo uskoro godišnji koncert", otkriva naš sagovornik.

Vrijedan je i radan, preduzetnik je već duži niz godina. Želja za radom mu je u genima - porodica Krnić je prva generacija lakirera u Crnoj Gori.

"Sve je počelo od našeg djeda, pa se u našoj kući taj zanat prenosi sa koljena na koljeno. Sad brat od strica čuva tu porodičnu tradiciju. Na taj posao gledam kao na hobi. Između ostalog, dođe i kao dodatni izvor finansija po potrebi", kazao nam je Evald. 

Za skokove potrebno biti mentalno i fizički stabilan 

Vezano za skokove interesovalo nas je koliko dobar skakač mora biti fizički spreman da bi maksimalno odgovorio na brojne izazove. Krnić kaže da visina Starog mosta u Mostaru jako izazovna i da zavisi od vodostaja.

"S obzirom da postoji mogućnost da se nivo vode reguliše uz pomoć brane, visina mosta na dan takmičenja je 21 metar. Za dubinu vode nemam pouzdanu informaciju. Znam da ima više nego dovoljno za siguran skok", navodi naš sagovornik. 

Sama činjenica da je bilo kobnih slučajeva, govori o tome koliko je zahtjevno biti mentalno stabilan i fizički spreman za skok. 

"Sticajem okolnosti takmičari su profesionalniji nego u prethodnom periodu. Povrede su minimalne, što je najbitnije od svega", navodi Krnić. 

Logično je, ističe, da takmičar mora biti fizički spreman u smislu da je zdrav, snažan, eksplozivan, harizmatičan i u dobroj kondiciji da se brzo oporavi nakon prvog skoka.

"U pitanju su jaki udari jer dostižete brzinu oko 80 kilometara na sat, a u dodiru sa vodom dolazi do mogućeg nokauta. Tu je i izbijanje vazduha i još dosta segmenata koji utiču na to da vas poljuljaju i oslabe za drugi skok. Nasuprot tome, po meni, psiha je najbitniji faktor skokova. Potreban je mentalni sklop da se sve uveže: hrabrost, samopouzdanje, preciznost, stabilnost, kontrola emocija i kontrola straha koji je uvijek prisutan. Mnogo tu faktora utiče da bi vas tijelo poslušalo", objasnio je on. 

Crna Gora zaslužuje više skakaonica

Skokovi sa Vezirovog mosta u Podgorici godinama unazad su bili jedna od najvećih atrakcija u Podgorici.

Evaldu se upravo na tom mjestu dodatno javila želja da se bavim ovim sportom.

"Na moju veliku radost prošle godine sam imao priliku da se lično upoznam sa svjetskim prvakom Orlandom Dukeom. Razmijenili smo iskustva i planove za moguću saradnju u bliskoj budućnosti. Vjerujem u to da sve ide prirodnim putem, tako da gdje ima ‘laste’, biće i skokova", kaže harizmatični Evald. 

Krnić je podsjetio da je odmah nakon njegove prve godine profesionalne karijere, Opština Tuzi predvidjela potencijal sportskog turizma kroz tradicionalne skokove.

"Napravili smo saradnju i realizovali međunarodne skokove na Cijevni. Sad se već održavaju tri godine zaredom. Tu sam doveo preko 20 takmičara iz susjednih zemalja. Čvrsto stojim iza toga da Crna Gora ne zaslužuje jednu, već više skakaonica. Samim tim, logično je da je Vezirov most jedna od njih. Ima tu još par lokacija, a najdraža mi je vodopad kod Kuća Rakića. Tu se skače sa čuvene Osmanage", otkriva Krnić. 

Krnćiu je najmilije, ipak, što kriz ovaj nezvanični viteški sport promoviše kako Tuzi, tako i cijelu Crnu Goru u najljepšem svijetlu.

"Na taj način čuvam tradiciju od zaborava. Lasta je ponovo u Crnoj Gori, a siguran sam da to cijene ljudi koji vole i prate ovaj sport", zaključuje Evald.