[ Tufik Softić ]

RADIČEVIĆ ZA PORTAL

Resursi gline neiskorišćeni, a država uvozi tone opekarskih proizvoda

Od rušenja jedine ciglane u Crnoj Gori, one u Beranama, prije deceniju i po, resursi sirovine na nalazištima u njenoj blizini potpuno su neiskorišteni, dok naša država godišnje uveze preko dvadeset miliona tona opekarskih proizvoda. To je Portalu RTCG kazao bivši sindikalni lider ove opljačkane fabrike, Veselin Radičević, uz poziv Vladi da pronađe investitora i izgradi novu ciglanu.

“Lokaliteti opekarskih glina odgovarajućeg kvaliteta za proizvodnju opekarskih proizvoda nalaze se u Budimlji, Jasikovacu i Polici i to površine 30 hektara, sa procijenjenim rezervama od preko šest miliona metara kubnih”, kazao je Radičević.

On je rekao da je opekarska glina značajna sirovina sa razvojnog aspekta, posebno ako se ima u vidu stalan porast potražnje i potrošnje opekarskih proizvoda u Crnoj Gori.

“Samo na nalazištu Jasikovac rezerve opekarske gline su 1,3, a perspektivne 2,1 milion tona. Izgradnja fabrike za pokrivni crijep bila bi dovoljna za domaće potrebe. U Crnoj Gori ne postoji nijedna ciglana, a moguće je aktiviranjem ponuditi širok asortiman proizvoda, keramičke blokove, monta cigle, fert gredice, izolacione blokove, punu i giter ciglu i tome slično”, kaže Radičević.

Radičević  ističe da ovi podaci govore da bi Vlada trebalo da se založi kako bi se u Beranama ponovo pokrenula proizvodnja opekarskih proizvoda.

“Predstavnike Vlade pozivamo da preduzmu odgovarajuće mjere kako bi se pronašao odgovarajući investitor spreman da podigne novu ciglanu u Beranama. To je od opšteg interesa. Rentabilnost je sigurna, uz odgovarajuću državnu podršku, jer Crna Gora u toku jedne godine uveze opekarskih proizvoda u vrijednosti od oko 20 miliona eura”, tvrdi Radičević.

Bivši radnici beranske ciglane zatražili su da se na odgovornost pozovu svi koji su kroz različite zloupotrebe i nepoštovanje kupoprodajnog ugovora, doprinijeli obustavi proizvodnje i rušenju njihove fabrike. 

“Tokom poslednjih godina obraćali smo se tužilaštvu u nadi da će se utvrditi odgovornost pojedinaca za uništavanje ciglane. Policija je saslušavala neka lica i tu se, koliko znamo, stvar završila.  U saznanju smo da niko nije odgovarao za rušenje fabrike, iako se pouzdano zna da je bivši vlasnik cijelo vrijeme pribjegavao nezakonitim radnjama.  Poslije svega ponovo pozivamo nadležne organe da konačno sagledaju sva dešavanja u ciglani poslije kojih je fabrika sravnjena sa zemljom, a radnici upućeni na biro rada”,  rekao je Radičević.

Ciglana je bila najstariji insdustrijski pogon u Beranama, da bi je 2005. godine privatizovalo preduzeće “Katel” iz Podgorice. Novi vlasnik je marta 2008. godine odlučio da prekine proizvodnju i hale poruši do temelja, pod izgovorom da će na istom mjestu napraviti modernu fabriku i da će kroz ulaganje određenih sredstava, osavremeniti proizvodnju, obezbijediti rentabilnost poslovanja i zaposliti dodatnu radnu snagu. Sva njegova obećanja ostala su samo slovo na papiru, jer i pored posredovanja predstavnika Vlade Crne Gore i Opštine Berane cijela priča se, poslije brojnih protesta i sastanaka, završila uvođenjem stečaja, kada su radnici upućeni na biro rada.

U međuvremenu fabrička imovina se sedamnaest puta našla na licitacijama, da bi na poslednjoj licitaciji bila nuđena za jedanaest puta manju cijenu od one koja je utvrđena prilikom prvog nadmetanja.

Poslije svega, Ciglanu je prije osam godine za 145.000 eura kupio Beranac Nikola Obradović.

Bivši radnici tvrde da je ova fabrika smetala uvozničkom lobiju, jer je sa svojim proizvodima, kako kažu, pokrivala značajan dio tržišta u Crnoj Gori.

“Opravdano sumnjamo da su moćnici iz krugova bliskih tadašnjim vlastima kumovali likvidaciji fabrike. Ubijeđeni smo da je naša fabrika smetala nekome od crnogorskih tajkuna koji se bave uvozom građevinskog materijala. To je glavni uzročnik što je bivši vlasnik u potpunosti "pogazio" odredbe iz kupoprodajnog ugovora kojeg je potpisao prilikom privatizacije preduzeća”, smatraju bivši radnici.

Kakve su namjere sadašnjeg vlasnika zemljišta. površine oko trinaest hektara. nije poznato, ali već godinama ono zarasta u korov, dok jedino još nekadašnja stara upravna zgrada podsjeća da je tu nekada bila fabrika.