[ Igor Pejović ]

Na studijama u Sarajevu: Jovana sanja solo karijeru u operi

Publika je željna kulture, kvalitetne muzike i mislim da publika želi da se klasična muzika razvija i u Crnoj Gori, smatra Podgoričanka Jovana Pavlović, studentkinja četvrte godine Muzičke akademije u Sarajevu, na odsjeku za solo pjevanje.Ona je u emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) kazala da je za studije odabrala Sarajevo jer na Cetinju nije bilo odsjeka za solo pjevanje, zbog čega je bila i primorana da ode iz Crne Gore.

"Zašto Sarajevo? Nama je bitno, generalno za Muzičku akademiju, za izvođače, a naročito za solo pjevanje, jer je u pitanju glas, da imamo dobrog mentora koji nam čuva i pravilno vodi glas. Pa sam ja po preporuci svoje profesorice iz Srednje škole, Marine Cuce Franović, došla u klasu prof. Vedrane Šimić i to je presudilo", priča nam Jovana.

U Sarajevu se prijatno osjeća

U Sarajevu se, kaže, prijatno osjeća: "Ljudi su jako prijatni, ljubazni, gostoprimivi, tako da mi je od početka jako ugodno. Nijesam imala utisak da sam otišla van svoje države". 

Zanimalo nam je i kad je prvi put shvatila da ima talenat za pjevanje.

"Pa svi očekuju neki prelomni trenutak, kao 'Aha to je to', ali nije. Od malih nogu sam pjevala u dječjim horovima, u crkvenom horu sam počela. Kroz horove malo po malo, ali sam uvijek željela da se bavim muzikom, samo je trebalo odrediti smjer u kojem će ići. Tako da eto kroz crkveno pjevanje, horove, sam otkrila talenat za pjevanje i upisala Srednju muzičku školu", kaže naša sagovornica.

Navodi kako je u prvim muzičkim koracima za pjevanje u redu imati uzore, ali u početku može biti opasno: "Jer kao mladi pjevači, početnici, imamo tendenciju da imitiramo nesvjesno što je opasno za glas, može da naruši tehniku". 

Za solo pjevanje je, kaže Jovana, potrebna velika žrtva. 

"Nije uopšte jednostavno. Što se tiče žrtve moramo da pazimo glas. Evo vidite rolka, kad je hladno onda se nose šalovi, ne smijemo da se prehladimo, da idemo u gužve zbog virusa. Nema hladnih pića, nema alkohola, cigareta, zadimljenih prostora. Čak i neku hranu koja izaziva želudačnu kiselinu, jer ona nagriza glasne žice i to može stvoriti problem", ističe naša sagovornica.  

Podgorica kaska za Sarajevom i Zagrebom

Kad je u pitanju solo pjevanje i opera, u Crnoj Gori, kaže, "nažalost apsolutno nema mjesta za to".

"Nadam se da će to krenuti ka boljem. Ovdje ima više uslova za to. Sarajevo se Zagrebom ne mogu mjeriti. U Zagrebu su mnogo bolji uslovi, više je mogućnosti...a sa Crnom Gorom to se ne može ni porediti".

Jovana kaže i da je u Sarajevu prvi put imala priliku da ode na operu, što u Crnoj Gori nije slučaj: "Postoji balet, predstave, ima lijep izbor umjetničkih dešavanja. U Crnoj Gori imamo Simfonijski orkestar, kao ovdje Filharmonija, mogu se pratiti njihovi koncerti. Nažalost, Crna Gora nema hor profesionalni, nadam se tome uskoro. Mislim da bi to trebalo sa te muzičke strane više pokrenuti".

Na pitanje gdje vidi se be u narednih pet ili deset godina, te sanja li o velikok operskoj sceni, Jovan aodgovara: "Ne bježim ni od škole. Muzičarima izvođačima je škola onako zadnja opcija. Često bježe od toga. Neće nikako da se pomire sa tim. Ja nemam ništa protiv, pedagogija...zašto ne. Ali mi nije to prva opcija. Ja bih voljela da radim kao solista u operi. Teško je doći do tog mjesta, ako se otvori prilika u Sarajevu, vrlo rado. Neću odbiti. U Crnoj Gori nemam gdje da radim u operi, jedino kao pedagog. Ne bježimi od toga, jedino ako to bude jedina opcija..."

Voljela bi, kaže, da na petoj godini ode na razmjenu u Italiju: "Ne znam još kakve će biti mogućnosti...Ako se stvori prilika za posao u BiH neću ići na razmjene da ne bih izgubila priliku, ali bih rado pošla u Italiju da vidim kako je u kolijevci opere".