Tufik Softić

Revizije nužne, gusarske privatizacije ne mogu zastariti

Radnici više nekadašnjih fabrika u fabrika i preduzeća u Beranama ukazali su da su revizije privatizacija nužne sa stanovišta budućih generacija i da ni jedan slučaj privatizacije ili stečaja ne može zastarati. Radnici više nekadašnjih fabrika u fabrika i preduzeća u Beranama ukazali su da su revizije privatizacija nužne sa stanovišta budućih generacija i da ni jedan slučaj privatizacije ili stečaja ne može zastarati. 

„Kada govorimo o privatizacijama iz današnje prespektive možemo konstatovati da je stanje katastrofalno. Umjesto pokretanja proizvodnje, unaprjeđenja tehnologija i uvećanja broja zaposlenih,  dobili smo industrijsku pustoš i armiju nezaposlenih. Potrebno je negdje ostaviti trag o tome“ – kaže za Portal RTCG bivši sindikalni lider fabrike kože „Polimka“ Dušan Veljić. Prema njegovim riječima proces privatizacija u Beranama išao je krajnje sporo i netransparentno.

„Nisu čak provjeravali ni reference niti porijeklo novca kojim se trgovalo. I zato u Beranama više nego u bilo kojem drugom gradu imamo slučajeve višestrukih neuspješnih prodaja“ – kaže Veljić. On tvrdi da kupci nisu obavezivani ni da se bave i unaprjeđuju djelatnost firmi čiji vlasnici su postajali preko noći.

„Sprovođenjem privatizacije centralizovano i iz jednog mjesta kupci su zapravo motivisani da unovče poslovne prostore, zabetoniraju površine i ostvare profite na krajnje sumnjive načine. Tako je uništena i privreda, i turizam i poljoprivreda u ovom gradu“ – smatra ovaj bivši radnik. On danas nije više jedan od rijetkih koji smatraju da bi nakon svega, najpreči zadatak države bio da izvrši reviziju svih privatizacija i stečajeva koji su vođeni u posljednje tri decenije.

„Revizija podrazumijeva da se preispita kako je to bogatstvo prešlo u ruke nekoliko novokomponovanih i novoregrutovanih bogataša. To je posao za policiju, tužilaštvo i sudstvo. Neko je odgovoran što je ovaj grad postradao“ – naglašava Veljić. Reviziju bi, smatra on, hitno trebalo sprovesti u kada se radi o nakadašnjoj fabrici celuloze i papira i kasnije fabrici papira, koja je nekada, sa dvije hiljade zaposlenih, bila generator razvoja Berana i čitavog sjevera.

„Ovaj grad je bio poznat po izvozu. Da se nije žurilo i da smo našli prave partnere, imali bi smo idealnu osnovu da ponovo razvijemo izvoznu tražnju. Ovako, sada izvozimo samo oble trupce i takozvani prvi rez. Ako su se investitori pokazali samo kao dobri nakupci sekundarnih sirovina, treba naći načina da se tome stane na kraj. Država mora da nađe mehanizme da zaštiti imovinu koju su generacije stvarale“ – kaže sindikalni lider „Polimke“.

Netransparentna privatizacija, dodaje on, učinila je da se danas ne zna gdje su završile skupocjene mašine bivše fabrike iz fabrike u kojoj je on radio, a je koja prodata podgoričkom preduzeću KIPS za simboličnih hiljadu eura, da bi promijenila djelatnost i pretvorena jednim dijelom u skladište i prodajni centar.

„Sada je otvoren prostor za špekulacije da se tim mašinama vrlo uspješno štavi i prerađuje koža daleko od Crne Gore. U svakom slučaju se može policijskim istragama pokazati ko je ispraznio hale i Polimke, ko je utovarao a ko istovarao, koji su registarski brojevi kamiona, da li je bilo otpremnica i papira“ – ističe Veljić.

On zahtijeva da se preispita kako je raznim kompanijama omogućeno da ’ugrabi’ rudne resurse kupovinom Rudnika mrkog uglja, a da poslije toga godinama ne radi na aktiviranju, vršenju djelatnosti i upošljavanju novih radnika. Za reviziju je, smatra on, i  rasparčavanje i uništavanje velikog poljoprivrednog kombinata „Agropolimlje“ sa hiljadu zaposlenih, kao i trgovinskog preduzeća „Jasikovac“.

„Pod lupom se hitno mora naći hotelsko turističko preduzeće, njegova privatizacija koja, sa velikim brojem uvezanih osoba i firmi, ima sve elemente organizovanog kriminala i korupcije“ – kaže Merdović.

Sa revizijama privatizacija bi trebalo hitno da se krene, jer bez toga , dodaje, neće biti oporavka i razvoja privrede. „Ja sam sa svojevremeno sa prijavom pokušao da zainteresujem državne organe da se pozabave tom erozijom društvenih dobara. Imali smo potencijale, samo je bio potreban jedan domaćinski odnos, a ne gusarski i hajdučki kao što se može vidjeti iz ovih primjera o kojima se sve zna, a ništa ne preduzima“ – tvrdi Veljić.

Ovaj bivši sindikalni lider kaže da je kompletna beranska privreda „gusarski osvojena, a hajdučki eksploatisana“. 

„Ko je za bilo šta od ovoga odgovarao? Đe su sudske presude? Građani to vide i nije im je svejedno kako je neko preko noći postao bogat bogat, dok su radnici ostali da gladuju. Još moja generacija kada ode, niko mladim ljudima neće imati o tome šta da kaže, jer nema nigdje ništa zapisano“ – zaključuje Veljić.