Rada Brajović

GORAN IVANOVIĆ

Od nekoliko krugova po Podgorici do polumaratona i triatlona

Kad si triatlonac, treniraš skoro svakog dana. Po dva treninga nedjeljno za trčanje, vožnju bicikla i plivanje, uz jedan dan odmora. Tim tempom kondiciju održava Podgoričanin Goran Ivanović, redovan na trkama po Crnoj Gori i regionu. Za Portal Javnog servisa priča kako je dotrčao od nekoliko krugova do polumaratona, ali i kako se prva trka umjesto na cilju završila u bolnici.

Goran je oduvijek želio da istrči polumaraton. Priznaje da je to nekada izgledalo kao nemoguća misija. Trčao je uglavnom ljeti, do osam kilometara, a onda je 2018. krenuo na treninge trčanja.

"Ozbiljniji start bio je kada je sportsko rekreativno drustvo 'Road Runners Montenegro' počelo sa organizovanjem treninga trčanja. Prvi trening je bio krajem novembra 2018. godine. Iako je bio kišan dan, okupilo se 40-tak zaljubljenika u trčanje. Od tada počinju moji redovni treninzi, tri puta nedjeljno. Cilj je tada bio postavljen, istrčati toliko željeni polumaraton. Imali smo tri mjeseca da se pripremimo za polumaraton u Splitu, na koji je bilo predviđeno da se organizovano pođe. Većini nas u grupi je to trebalo da bude prvi polumaraton", počinje svoju priču Podgoričanin, inače zaposlen u IT sektoru Radio i Televizije Crne Gore (RTCG).

Prvi polumaraton će, kako kaže, uvijek pamtiti, jer to je trka koju nije uspio da završi. Falilo je 100 metara, a umjesto na cilju, Goran je završio u bolnici.

"Jednostavno sam kolabirao na samom finišu. Toga dana su bili promjenljivi vremenski uslovi - duvao je jak vjetar, ali je bilo i jako sunce. Previše sam se utoplio, a slabije hidrirao tokom trke, što je dovelo do toga da na kraju ostanem bez svijesti i završim u bolnici. Ali, sve je dobro prošlo. Po izlasku iz bolnice, u kojoj sam proveo dva dana, dočekao me je direktor trke Splitskog polumaratona Kristijan Sindik, koji je ujedno i direktor i organizator trka u Crnoj Gori (Bokeški polumaraton, Triatlona u Perastu, Žabljaku, Plavu...), i uručio mi medalju", priča sagovornik Portala.

Poslije nekoliko istrčanih polumaratona, Goran postavlja sebi novi izazov - odraditi triatlon.

"Dužina od 750 metara, koju je trebalo isplivati na trci, bio je najveći izazov. Na početku sam se mučio isplivati dužinu bazena od 25 metara. Ali, s vremenom sam popravljao kondiciju i tehniku plivanja. Prvi triatlon mi je bio u Perastu, u septembru 2019. godine", kaže on.

Nije bio problem izdvojiti vrijeme samo za trčanje, treniralo se tri puta nedjeljno po sat vremena. Ipak, triatlon iziskuje više posvećenosti.

"Potrebno je trenirati tri discipline, što znači skoro svaki dan trening. Po dva treninga nedeljno za svaku disciplinu i jedan dan odmora", kaže Goran.

Jedan trening trčanja traje od 40 minuta do sat, radi se jačim intenzitetom i sve vrijeme je isplanirano.

"Treninzi se mogu svrstati u tri grupe. Postoje treninzi koji su rad na brzini kada se rade brza istrčavanja u serijama do deset ponavljanja na distancama 100 metara, 200 metara ili 400 metara, treninzi snage koji se rade na uzbrdicama i treninzi izdržljivosti koji su manjeg inteziteta, ali se tada prelaze veće kilometraže. Savjete uglavnom dobijam od iskusnijih kolega u Triatlon klubu Road Runners Montenegro, čiji sam član".

Goran godišnje prosječno odradi šest trka, po tri polumaratona i triatlona. Poslije trke se napravi sedmodnevna pauza od treninga, pa kreću pripreme za narednu.

"Učestvovao sam na skoro trideset trka, od čega 11 polumaratona, jedan maraton, i ostatak triatloni različitih dužina. U trčanju postoji konstantni napredak, skoro svaka naredna trka bude lični rekord. Trenutni lični rekord na polumaratonu je sat i 39 minuta, koji sam postavio na prošlogodišnjem Podgoričkom polumaratonu, što je za 20 minuta bolji rezultat od početka, kad sam počeo da se bavim sa trčanjem. Mislim da će se i ove godine nastaviti trend sa obaranjem ličnog rekorda", dodaje on.

Poručuje da je svaka sportska aktivnost dobra i poželjna, te da čini da se osoba i fizički i psihički opusti i rastereti.

"Za mene je neka optimalna kilometraža za trening 10 kilometara. Naravno da postoji mogućnost da dođe do preutreniranosti. Zato, koliko je bitan sam trening, toliko je bitno i odmoriti", ističe triatlonac.

Na pitanje kako se oporavlja nakon izazovnijih trka, Goran kaže:

"Poslije trke, kao i poslije svakog treninga, najbitnije je odraditi vježbe istezanja, da bi se izbjegle povrede i grčevi u mišićima. Treba praktikovati i masaže poslije napornih trka i treninga. Poslije istrčanog 21 kilometra, žuljevi su uobičajena stvar. Pored toga, dešava se i da nokti pomodre, poneki i otpadne..."

Sportska oprema se uvijek pakuje

Iako u podgoričkim parkovima postoji nekoliko staza gdje se moze trčati, Goran preferira da kilometre broji po gradu.

"Meni je malo monotono trčati u krugu od 700 metara jer bih tada trebao trčati 10-15 krugova. Preferiram da trčim ulicama, obiđem tako cijeli grad i mogu da mijenjam putanje kuda ću da trčim."

A, koliko je trčanje uticalo na Goranov životni stil, najbolje govori njegova izjava:

"Kad god se ode na neko putovanje u inostranstvo, sportska oprema za trčanje se obavezno pakuje u kofer. Koji god grad posjetim, izdvojim vrijeme i odradim trening."