Nebojša Šofranac

Kup spektakli: Bolonja za istoriju, Real na ivici ludila

Bolonja je praktično već u finalu Kupa Italije, a to se nije desilo več 51 godinu. Više od pola vijeka čekanja, a sad su spremni da 14.maja izvrše svoj "marš na Rim", biće ih sigurno više od pola u tom finalu protiv kojeg god milanskog kluba da igraju. Podsjeća možda na 1964.godinu kad je u Rimu odigran jedini baraž za skudeto u istoriji Kalća, a u njemu Bolonja savladala 2:0 evropskog šampiona Inter i došla do sanjane titule sa legendom Bulgarelijem. Slavni dani se vraćaju, Tiago Mota je u dvije sezone konstruisao nešto veliko, izgledalo je svima neponovljivo kad je on otišao u Juve, Zirkze u Mančester, a Kalafjori u Arsenal.

I zaista, tako je i krenulo ove sezone, opterećeni Ligom Šampiona gdje su gubili, zaostajali u prvenstvu. Svi su ih brzo otpisali, a zapravo Italiano je tek slagao svoju mašinu. Počeli su da dolaze do igre i bodova u ligi, a osjetili su to dobro i Benfika, Dortmund i Sporting u finišu Lige Šampiona, ali bilo je kasno da prođu. U prvenstvu su u seriji fantastičnoj, sad igraju još bolje nego kod Mote koji je doživio fijasko u Juveu, linije su pomjerene 10 metara naprijed, pa je presing još jači, valorizovani napadači kao Kastro koji je već u A timu Argentine i Dalinga koji sada rešeta, Ndoj, Ebiser, Frojler i Ferguson mašine, lijevi bek Miranda super pojačanje iz Betisa, ali i Lukumi, Bojkema, Kalabrija koji je stigao iz Milana, svi blistaju! A Orsolini je biser za reprezentaciju, posebna priča.

Kako su sve dobijali (vješto i odložili meč sa Milanom u oktobru pa ga dobili krajem februara 2:1), eksplozija je bila protiv Lacija 5:0. Jedan ples, nadrealni ples, protiv tima koji je bio puno ispred njih po svemu, koji je imao i 15 bodova više od Rome, a sad su jednaki i četiri ispod Bolonje, i to uoči mečeva Atalanta-Lacio i Roma-Lacio naredna dva vikenda. I nakon te rapsodije Bolonja je slavila u Veneciji što dugo nije niko uspio, a sinoć razbila 0:3 Empoli u polufinalu. Naravno, istorija je bila i za Empoli koji je izbacio puno favorita u gostima, ali oni dobro znaju da je to maksimum i da moraju da misle na Kaljari i nekako izađu iz zone ispadanja, to je prioritet.

A Bolonja je imala sedam hiljada navijača koji su pjevali kao na Dal Ari, Orsolini je odmah imao dvije šanse, potom dao gol, a onda i biser gol Dalinge, pa još jedan, imali su i kod 0:3 stativu i dosta sjajnih akcija, mašina koja ne staje nikad. Sad kup postaje skoro veći san od prvenstva, zaista bi mogli osvojiti trofej nakon vječnosti, ali ipak 4.mjesto vodi u novu Ligu Šampiona, a to znači bogatstvo. Imaju bod više od Juventusa koji će uraditi sve, ali igraju puno bolje od njih i dočekuju ih, Juve sad gostuje Romi, a tu je i cijela grupa timova koji ih prate, dva rimska, Fiorentina, čak još uvijek i Milan. Bolonja u ponedjeljak dočekuje Napoli što je nevjerovatan sudar i za 4.mjesto i za skudeto, jer Napoli nakon toga ima svih sedam mečeva sa timovima iz donjeg dijela i pobjeda vjerovatno znači skudeto, ali kako dobiti ovakvu Bolonju koja igra 1000 na sat. Konte jedino zna odgovor.

Niz derbija slijedi, ali ovu Bolonju treba gledati u svakom meču do kraja, jer su pravi fenomen, sada čak veći od Gaspove Atlalante kojoj su došli na četiri boda za trece mjesto. Italiano pravi remek djelo svoje sjajne karijere koja je krenula od dna, ali mora se reći da je piramida sjajna, bivša legenda kluba Di Vajo, vjerovatno najbolji sportski direktor na Apeninima Sartori i predsjednik Džo Saputo. Bajka se nastavlja.

A do iza ponoci trajalo je špansko polufinale Real-Sosijedad. Kao što smo najavili Sosijedad je došao naoštren kao nikad, mjesec dana su ponavljali da osjećaju da će ići opet na Kartuhu gdje su podigli pehar 2021. (zapravo za sezonu 2019/20 ali odloženo na godinu dana da bi bilo publike u dogovoru sa rivalom Bilbaom!). Vodili su oni i na slavnom Old Trafordu dok nisu dobili crveni, ali čak ni LE ih nije zanimala kao Kup Kralja, tvrdili su da će izbaciti favorizovani Real na Bernabeu i pored nesrećnog poraza kući! I rodio se još jedan epski meč kakve nam daje Španija ove sezone. Vodili su golom mladog Baranećee, Endrik im dao gol kao i u prvom meču i izgledalo da će Real povesti. A onda ih tako nadigrali u nastavku, došli do 1:2, pa i šokantnih 1:3, imali finale u rukama. Da li ih je izdalo uzbuđenje ili opet ta galaktička moć Bernabeua iz čudesnih noći Lige Šampiona, tek u tri minuta Vinisijus je napravio šou za gol Belingema, a onda iz vrlo sporne akcije došao do kornera iz kojeg je Čuameni postavio 3:3. Kad je korner nema premotavanja, to je novi APP i VAR nemoćan, iako je Algvasil bijesnio.

U totalnom haosu završnice ipak su i oni stigli do gola iz kornera za 3:4 i ponoćne produžetke, dati Realu četiri gola u 90 minuta na Bernabeu obično može samo Barsa, ona puno puta. Bilo je i tu svega, imali su šansu u 113.minutu da bi u 115. ipak poklekli iz još jednog kornera golom Belingema, a već su vidjeli penale. Strašna ekipa, igrači kao što su Zubimendi, Baranećea, Brajs Mendes, mladi Serhio Gomez, da ne pričamo o Ojarzabalu, Kubu, Seraldu, svi su za velika djela i prodaće ih strašno kao sto su ljetos Merina Arsenalu i Le Normana Atletiko nakon što su osvojili Euro. Ali u finale ipak ide Real, igraće 26.aprila na Kartuhi u Sevilji veliki derbi, ili sa Atletikom već peti ove sezone, ili sa paklenom Barsom treći, ali sa novima na horizontu. Šta će tu biti večeras nakon 4:4 u prvom meču, i nakon veleobrta 2:4 prije samo 17 dana to niko ne zna, ali biće nova dugačka noc. Oni kreću u 21.30, a pola sata ranije italijansko polufinale Milan-Inter gdje Konseisao ide na sve ili ništa i stavlja Leaa od starta.

Real Madrid je ljetos krenuo u najluđi projekat ikad, da osvoji sedam trofeja u jednoj sezoni, što nikad nije postojalo u istoriji niti je moglo da bude, Barsa je osvojila šest u kalendarskoj 2009. i Bajern 2013, ali sad sa klupskim SP svake četvrte godine teoretski može da se desi. Osvojili su Super Kup Evrope u avgustu protiv Atalante, i Interkontinentalni Kup u decembru protiv Pačuke, ali već u januaru san je srušen, jer su izgubili finale španskog Super Kupa 5:2 od Barselone. Pali su na trećoj stepenici. Sad su u finalu Kupa Kralja koje se igra za 24 dana u Sevilji, ali doći će im ili Atletiko koji je željan osvete kao nikad i sve daje za to već večeras u novom trans meču, ili Barsa koja im je već dala devet, a kojoj idu i 11.maja u prvenstvu, svakako veoma teško.

U prvenstvu kasne tri boda za Barsom, u suštini četiri, još joj gostuju, to je još teže nakon svih obrta. U Ligi Šampiona koja je najvažnija kotiraju se sad kao treći favoriti, iza Barse i PSŽ, imaju već u utorak Arsenal na strani, vrlo težak dvomeč, jer oni vraćaju igrače, onda vjerovatno PSŽ u polufinalu što je pakao, jer Luis Enrike je napravio mašinu, i možda opet Barsu u finalu u Minhenu, koje se nije desilo tamo 2012. kad je bilo tako blizu. A onda ostaje i "sedmi izazov", klupsko SP, gdje neće biti Barse, ali hoće Atletika, međutim to kreće tek 13.juna, dugo traje i trenutno je misterija sa kakvim će se snagama ići u Ameriku.

Najduža i najluđa sezona ikad i veliki rebus kako će završiti. Ali jasno je da se uspjeh Reala neće mjeriti učinkom 3/7, 4/7 ili 5/7 što se tiče trofeja, već kako su završili u prvenstvu i pogotovo u Ligi Šampiona, na kraju se na to svodi i to zna i Anćeloti. Koji još ne zna da li nastavlja ili preuzima Brazil, to su zakoni Reala, ovaj put utiču i na Mundijal i na svjetski fudbal. Zato i njih drži na čekanju, već za dva mjeseca, da li će voditi Brazil u kvalifikacijama ili Real na SP, nevjerovatno ali neizvjesno...