Nebojša Šofranac

Muke sa suđenjem

UEFA, UCL i CFL

Bila je sjajna i burna fudbalska srijeda na više nivoa, Liga Šampiona, Liga Konferencije, "Youth Champions", Crnogorska liga, čak i futsal SP, imalo se zaista šta pratiti. I vječne dubioze sa suđenjem uvijek su tu, ali na veoma različite načine.

Probajmo još jednom definisati ova dva naša paralelna doba, savremeno doba i praistoriju. Jer mi ih zaista živimo istovremeno, samo se selimo iz sekunda u sekund, promjenom kanala. U Ligi Šampiona živi se zlatno doba fudbala. U doba tehnologije stvorena je pravedna liga za sve, sa maksi tabelom od 36 timova gdje je teren jedino mjerilo, i gdje je moguće da apsolutni debitant uopšte u Evropi, Brest bude na vrhu sa šest bodova, da mali Lil savlada galaktički Real Madrid iz penala koji u pre VAR eri ne bi dobili, da šokira Evropu i Aston Vila savladavši još jednom taj strašni Bajern kao u kultnom finalu 1982. na radost princa Vilijama koji je simbolično tada i rođen.

U meču sa puno VAR situacija preporođena Benfika je nokautirala skupi Atletiko 4:0, Dinamo nakon devetke u Minhenu gotovo savladao izuzetni tim Monaka, a šta smo tek vidjeli u Lajpcigu. Penal situacije, crveni karton, sve pod budnim okom tehnologije, Lajpcig je igrao strašno i napadao svim silama, ali je Juventus odolio i slavio herojski majstorijama Vlahovića i Ćika Konseisaa, tandem koji tako podsjeća na nekadašnji Skilaći-Rui Baroš. To što je taj meč imao nadoknadu od devet minuta nije moglo smetati nikom, naprotiv, svima je bilo žao što ne traje još takva drama koja diže na noge.

U fudbalu se VAR morao uvesti i prije, sa 30 kamera postale su toliko očigledne greške koje su krojile sudbine, propao je komično i pokušaj UEFA-e da stavi još dvojicu sudija pored stativa onim skandal previdom u polufinalu Roma-Liverpul 2018. kad ni tako nisu vidjeli odbranu rukom Arnolda. To tvrdoglavo odbijanje da fudbal prihvati ono što moderno doba nudi poput tenisa, hokeja, košarke, bejzbola, moralo se okončati, linije ofsajda su se morale riješiti u 21.vijeku iako su interesi moćnika bili da se to ne desi, a svi kontra argumenti su ispali komični.

To da se ubija draž greške je epska glupost, nije draž da dobijamo lažne šampione i da ispadaju ekipe pokradene na oči planete, a draž sa tehnologijom je još veća u čekanju milimetarskih presuda, samo što je zašticena pravda. A situacija na limitu ima i sad napretek i o čemu da se diskutuje. Sve se brzo riješi, a vrijeme nadoknadi, na kraju košarkaški mečevi traju i pola sata više od fudbalskih, tamo se gleda i svaka sitnica u prvoj četvrtini po dva-tri minuta, u fudbalu samo četiri ključne stvari, a VAR je tek jedanaesta stvar koja usporava dinamiku igre. Tačka.

U Ligi Šampiona dobili smo sedam timova na vrhu koje bi malo ko u snu zamislio, od top favorita tu je samo Liverpul, onda ide raspucani Dortmund, pa Leverkuzen, egzotični Brest i Aston Vila, zatim Juventus i Benfika, a u grupi sa četiri boda su hit timovi poput Atalante i Sportinga, čak Sparta Prag, Monako, kao i neki od favorita Siti, Arsenal, pa i Inter. Tek onda u grupi od 15-23.mjesta su mega favoriti Real, Bajern, Barsa, kao i Atletiko, PSŽ i ostali. Ovakvu tabelu ne bi nikad imali u Super Ligi niti bez VAR-a, neće nikom biti kako da uđe u Top 8 i direktno obezbjedi mjesto u tom teniskom kosturu koji će biti napravljen nakon februarskih plej of mečeva, svaki gol je bitan na ovoj mega tabeli, a kamoli bod, ovo je liga snova i mogućnosti. A do 30.januara i posljednjeg osmog kola koje se igra paralelno (svih 18 mečeva!) biće toliko ukrštanja da će se sve tumbati brže nego na šahovskoj Olimpijadi sa 194 ekipe na istoj tabeli.

Ono što nama bode oči su naravno greške koje se događaju u našoj ligi. Ove sezone smo ih svi stavljali u domen ne(zlo)namjernih i kao ljudski faktor, takve greške smo naučili da opraštamo, ali ovdje govorimo o civilizacijskim vrijednostima (VAR). U meču Jedinstvo-Dečić vidjeli smo kakav je gol priznat, to bi onaj sat koji ima sudija ispravio za pola sekunde, vidjeli smo sinoć na Dinamo-Monako minut prije penala za 2:2, spasavanje sa linije šuta Outare i sudija odmah pokazuje na sat kategorično, nema gola. I igrači više ne protestuju, ne može niko protiv tehnologije. Kod nas je to međutim gol, pomoćnik dobije jedinicu i to je to.

Sinoć u Tuzima gol Đinovica za pobjedu Sutjeske u 93.minutu, od oka se vidi to ukrštanje sa zadnjom linijom Dečića, ne samo da nema svjetlosti već je debelo unutar (inside), ali zastavica se diže i tu je kraj. Opet pada pomoćnik i nikom ništa. Ovdje smo u eri pre VAR-a, pa vazi ona sugestija FIFA i UEFA da se da prednost napadaču i da se zastavica ne diže ako postoji ikakva sumnja je li ofsajd, tako da je to dizanje sinoć zaista apsurdno. Ali u 93.minutu se dešava, jer mi smo i dalje u praistoriji. Nije važno kakvog je kvaliteta koja liga, radi se o tome da su u fudbalu ove stvari riješene, milimetri su riješeni, sve ovo što mi fudbalski živimo je život u Kamenom dobu i nije prihvatljiv, ma koliko ta savremenost koštala. Ulazimo u EU, moramo ići u korak sa svijetom, a mí već kasnimo sedam godina, što nije mali komad života. Sve ove debate o sinoćnjem golu Sutjeske su bespredmetne, nije Đinovic bio u ofsajdu nego smo mi vecć sedam godina u ofsajdu.

E, na kraju ćemo shvatiti da nikad neće do kraja biti sve riješeno i da će se zato i sama pravila mijenjati da bi se došlo do razumnih solucija. Tehnologija omogućava puno penala, činjenica je da monitor još ne mjeri intenzitet i da postoje ti tzv. televizijski penali kijiyna samom terenu to nikad ne bi bili. Ali sudija koji je pozvan iz sobe da to gleda je nemoćan, ako mu vrte taj kontakt na monitoru on mora da svira, kao sinoć za Benfiku. Postoji taj "step on foot", to gaženje koje se toliko puta i nenamjerno desi, sada imamo i ekstremne situacije, u meču Napoli-Monca, Di Lorenco je van šesnaesterca, ali on stavlja nogu neprirodno na liniju u nadi da će biti kontakta, i zaista biva blago zgažen, očito prepoznat trik i nije bilo poziva iz VAR sobe, da jeste morao bi biti penal. A takvih je dosuđeno bezbroj i to je nešto što će morati da se modifikuje u hodu, jer se ide u krajnost.

Zato preksinoć u meču Leverkuzen-Milan, Loftus je zgažen intenzivno na liniji, ako je sudija Šerer švajcarski Njemac i već nije svirao penal nad Ejbrahamom iz domena svog uvjerenja, ovo je već bilo sasvim iz domena VAR-a ali nisu se oglasili. Nekad i VAR ode u bar, ima i toga dosta. Sudijska postava iz naše lige sinoć je sudila jedan od udarnih mečeva Liverpul-Bolonja, koji je bio i vruć, jer Bolonja je imala sjajne šanse kod 1:0 i bila dugo u igri. Dabanović je bio stalno "na lopti" i donosio brzo odluke koje se nisu često sviđale vatrenoj domaćoj publici, ali će biti sigurno dobro ocijenjen. Ovaj meč mu je bio puno delikatniji od onog Bajern-Plzen i pokazao je da drži nivo. On je konkretno izuzet u našoj ligi od strane Dečića nakon finala kupa 2022. i od tada im nikad više nije sudio, ali grabi u Evropi. Imali su i Mažić i Jovanović takve situacije sa Zvezdom, evo Jovanović je konačno sudio protiv Pančeva.

Na samom kraju ono što je i najvažnije. UEFA je ušla u jedan takođe opasan fazon, a to je da "rearbitrira" utakmice nakon nekoliko mjeseci i stvara opasne presedane, pritom potpuno uzaludne. Prvo se desilo da nakon finala Lige Nacija 2021 Španija-Francuska na San Siru nekoliko mjeseci kasnije "presude" da je gol Mbapea ispravan. Španija je vodila, Francuska preokrenula na 2:1 i osvojila. Radilo se o tome da je Mbape bio jasno u ofsajdu, ali Španac Erik Garsija je pokušao da interveniše i malo zakačio loptu, tako ga "proigrao". Naravno, tu se stvorio problem "odigrane lopte", odnosno da li se u ovoj situaciji može smatrati da je Španac odigrao i tako aktivirao Mbapea ili je to samo bio pokušaj odigravanja. UEFA je tada "presudila" u korist arbitara ali je modifikovala pravilo, od tada odigravanje mora biti jasno i namjerno, sa ostvarenim posjedom.

I sjećate se onda finala Real-Liverpul 2022, Kleman Turpan je čekao cijelu vječnost da mu jave za gol Benzeme, je li bila "odigrana lopta" prethodno, i gol je poništen, iako je to odigravanje bilo puno jasnije od onog Erika Garsije sedam mjeseci ranije. Ali to je bio taj update u pravilu.

Inače, sudija tog finala Španija-Francuska bio je Entoni Tejlor, i opet on je sudio ključni mec ljetošnjeg Eura Njemačka-Španija u Štutgartu. Znate što je UEFA uradila prije nekoliko dana, "presudila" je da je ruka Kukurelje bio penal, u prevodu da je Njemačka maltene pokradena za polufinale. Tako je to odmah interpretirao i Kros koji očito i dalje ne može da prihvati da mu je Merino okončao karijeru. Ali koliko je to rearbitriranje besmisleno i opasno, sa tri mjeseca zakašnjenja. Prvo, UEFA je dan nakon tog meča izašla sa saopštenjem da je baš njihova instrukcija da se ovakve ruke više ne sude i da to više neće biti penali. To su tada rekli, što nije spasilo Kukurelju da ga proganjaju u Minhenu i Berlinu kao državnog neprijatelja. Drugo, UEFA je sve mogla odmah da riješi time sšo je u famoznoj akciji Filkrug prvo bio u milimetarskom ofsajdu, potom je smirio loptu više rukom nego ramenom, pa tek onda odigrao Musjali. Da je VAR tada želio da interveniše prvo bi morao da ispita ove situacije i 99,9% ne bi se ni stiglo do šuta i ruke.

Navodno, oni su to i uradili, takozvani silent check, i zato nisu zvali Tejlora, ali nekom je odgovaralo da stvori istorijski slučaj i ovu rearbitražu. Na kraju, Kros je već u prvih sedam minuta imao dva pogibeljna starta nad Pedrijem, oba za žuti karton, likvidirao ga je iz utakmice, Tejlor mu je pokazao žuti tek iz četvrte situacije u drugom poluvremenu. Da ga je isključio kad je trebao Njemačka vrlo izvjesno ne bi ni stigla do produžetaka protiv onakve Španije, ali UEFA to ne rearbitrira, želi da se pamti samo ruka vijekovima. I sad opet modifikuju pravilo u takvim situacijama. Dakle, kad god Tejlor sudi Španiji UEFA mora da mijenja pravila igre. Ovo samo da se shvati koliko je fudbal igra uticaja, igra moćnika i paradoksa, bez tehnologije bio bi izgubljen. Više se nije moglo.