Nebojša Šofranac

Nova era

Sjajna formula 36

Sinoć je rođena nova Liga Šampiona, generalno nova era evropskog fudbala. Preko tri godine smo je najavljivali, u hodu su neke stvari i mijenjane, ali evo ukratko pravih razloga koji su doveli do promjena.

UEFA je 35 godina držala jedan isti obrazac, tri nivoa takmičenja, sva izuzetno važna, a u najvažnijem Kupu Šampiona mogli su igrati samo šampioni država. Tada su bile 33 zemlje u Evropi (danas čak 55 clanica UEFA), pa je bilo vrlo lako naći sistem. Jedan preliminarni duel najgore rangiranih timova, onda ostane 32 i oni po nokaut sistemu igraju od početka do kraja, dakle od šesnaestine finala u septembru. Sjećam se dobro kad su počeli pritisci da se to mijenja, naravno od 1989. kad je i svijet počeo da se mijenja. Veliki klubovi su ojačali, dobili ogromnu finansijsku moć, jačala je od te godine i Evropska Unija, pogotovo njemačka marka, otvarala se nova tržišta, padala Gvozdena zavjesa, buknuli satéliti. I postalo im je tijesno, ovaj sistem je donosio premalo mečeva, osnovana je organizacija G14 od strane najvećih klubova, i upravo najbogatiji predsjednici Berluskoni, Nunjez, Anjeli, Tapi i Mendoza su prijetili osnivanjem jedne velike evropske lige gdje bi njih 14 igrali između sebe i prodavali basnoslovno tv prava.

UEFA se isprva opirala, ponavljali su da ne treba mijenjati nešto što sjajno funkcioniše 35 godina, kod nas to tada nije baš dobro i opisivano, bio je to pravi rat. I baš u godini kad se Zvezda popela na tron Evrope, fatalnoj po svemu 1991, UEFA je shvativši da će izgubiti svoj glavni dio kolača odlučila da mijenja. U sezoni 1991/92 nakon dvije nokaut runde, ostalo bi osam timova, i oni su prvi put ikad podijeljeni u dvije grupe po četiri, igrajući šest kola između sebe, a pobjednici grupa išli su u finale na Vembliju. Tada je to bilo dovoljno da zasiti prije svega Berluskonija i njegov Mediaset, 1994 uvedeno je i polufinale na jedan meč na terenu boljeg, a od sezone 1994/95 nova revolucija, grupe od samog starta u septembru.

Tada postaju bitne i avgustovske kvalifikacije, 24 ekipe su bile na kraju u tih šest grupa po četiri tima, pobjednici i dva najbolja druga izborili bi četvrtfinale na proljeće. Tako se guralo do sezone 1999/2000, a onda najljepša revolucija, ulaze čak četiri tima iz najjačih liga, tri iz onih narednih, sa kvalifikacijama na kraju dobijamo 32 tima, osam paklenih grupa, igra se ubrzanim ritmom, a puno derbija, već 3.novembra kraj prve grupne faze kada ostaje 16 najboljih, oni se odmah žrijebaju u nove četiri grupe i igraju novih šest kola počev od kraja novembra pa do kraja marta, da bi izborili četvrtfinale. Dvije grupne faze, stravično pojacana konkurencija, to je bila ideja velikih od starta, da ne igraju samo šampioni već da se napravi moćna evropska liga sa puno utakmica između velikana.

To je tako išlo od 1999. do 2003, dakle četiri sezone, a onda je Platini presjekao i odlučio da vrati na jednu grupnu fazu, pa nakon nje osminu finala, "jer su reprezentacije važnije". Veliki klubovi su gunđali, ali bio je mnogo jak tada Platini i pogodio je trenutak. Tako se praktično igralo od 2003. pa sve do 2024, zaključno sa finalem Real-Dortmund na Vembliju prije tri mjeseca. A sada novi zaokret.

Isto kao što je 1991.godine pritisak bogatih klubova bio jak, sada su Florentino, Laporta, Anjeli i ostali izvršili pritisak sa Super Ligom, tajno zamišljenim projektom o kojem se šaptalo krajem 2020, a sve glasnije pričalo proljeća 2021. UEFA je znala da opet mora da odgovori i tog proljeća već najavila novi sistem dok su oni paralelno tjerali svoj projekat praveći se ludi. I tačno kad je tog aprilskog ponedjeljka UEFA najavila prezentaciju nove Lige Šampiona od 2024/25, kasno u nedjelju veče objavljen je nastanak Super Lige. Skoro na banditski način, Čeferin tog vikenda nije mogao ni da dobije svog kuma Anjelija i da ga pita gdje je šta to radi. Ogroman bunt širom Evrope i brza reakcija UEFA osujetili su nakon samo tri dana ovaj puč, ali je njihova prezentacija nove LŠ prošla u sijenci istog. Upravo su tada prikazali ovu Formulu 36 sa svih 36 ekipa na jedinstvenoj tabeli.

Inicijalna ideja je bila da se igra 10 kola, a pošto naravno nije moguće napraviti 35 kola da igraju svako sa svakim, rješenje je bio švajcarski sistem koji se proslavio u šahu. Tu imamo često velike turnire sa puno asova, a sve treba smjestiti u 11 kola, ili na šahovskim olimpijadama čak 190 zemalja, gdje kompjuter iz kola u kolo određuje parove narednog, sa tendencijom da se sastaju međusobno oni pri vrhu, a čim padneš na tabeli igraš s nekim tvog ranga, sistem koji uvijek izbaci najbolje. Međutim, ovdje ne bi bilo prikladno da se ne zna raspored i zbog tv prava i da klubovi saznaju rivala samo nedjelju dana uoči meča, a i sa 10 kola se zbog prebukiranosti prešlo na osam. I tako smo došli do ovoga sto je bilo juče, nakon što se posljednjih sedam timova kvalifikovalo tih famoznih 36 podijeljeni su po svom rejtingu u četiri klase po devet, ručno je izvlačeno samo ime tima, a onda je softver odradio sve ostalo u rendom varijanti.

Jedine zadatke je imao da za svaki tim izvuče po dva protivnika iz četiri klase, da od toga odabere jedan meč kući, a drugi na strani, da se ne sastaju timovi iz iste zemlje i da možeš igrati sa maksimalno dva tima iz neke druge zemlje (jer neke zemlje imaju i pet predstavnika). Sve ostalo bila je čista rendom varijanta iako su se mnogi plašili tog softvera. I kako je samo futuristički izgledalo što je svaki klub pojedinačno ulazio u mašinu i kao na giljotini čekao rivale, toliko velikih derbija već tokom jeseni, toliko spajanja i rastavljanja sudbina, istorijskih pasaža, klasika i skroz neobičnih sudara, jedno fenomenalno putovanje kroz vrijeme. I svi su saznali svojih osam protivnika.

Dobili smo dakle taj novi proizvod, osam kola sa po 18 utakmica, velika 144 meča, nakon čega će postojati i ta runda šesnaestine finala i to kakva, biće ukupno 189 utakmica sa finalem u Minhenu 31.maja. Igraće se u standardnim terminima tokom jeseni, od 17.septembra do 12.decembra, ali biće tu sada dva neobična januarska kola raspleta, 21-22.januara pretposljednje, i 29.januara posljednje, kada će svi igrati u isto vrijeme jer će se toliko toga riješavati na toj glomaznoj tabeli. Zamislite 18 mečeva u isto vrijeme te hladne srijede, paralelne emocije u borbi za prvo mjesto, za top 8 i direktnu osminu, za top 16 da bi bio povlašćen na žrijebu šesnaestine, za top 24 da bi uopšte ušao u šesnaestinu što je san mnogih.

Tabela će sigurno biti uska, preplitaće se mnogi ciljevi u par bodova, pri ovome ono Šajberovo kolo biće dječja igra. A već u petak 31.januara biće žrijeb šesnaestine finala, timovi od 9-16.mjesta biće povlašćeni i igrati revanš kući, oni između 17-24.mjesta nadaće se što boljem ukrštanju da nastave san. Ti mečevi igraju se odmah, 11-19.februara, i tako će se osam pobjednika priključiti najboljim timovima iz top 8 u osmini finala. Odmah 21.februara ide posljednji žrijeb, svih 16 timova imaće svoj renking na osnovu plasmana u grupnoj fazi, od broja 1 do teoretski broja 24, i obaviće se žrijeb u teniskom stilu.

Naravno, prvi i drugi nosilac (dvije najbolje ekipe iz grupe) neće moći da se sastanu prije finala, ali žrijeb će odlučiti da li prvi nosilac u polufinalu ide na trećeg ili četvrtog, i tako redom, sve kao u tenisu, dobićemo kompletan kostur do Minhena, a bolje rangirani će uvijek igrati revanš kod kuće.

Isti ovakav sistem će biti u Ligi Evrope, sve isto, osam kola do 30.januara, na isti način danas žrijebani rivali, jedino počinje nedjelju kasnije, 25-26.septembra, ali onda od 3.oktobra hvata isti ritam kao LŠ. Ovo znači da će prvo kolo nove LŠ biti rašireno u tri dana, 17-19.septembra, ali samo tada će se igrati u četvrtak, već od drugog kola 1-2.oktobar, klasično utorak i srijeda po devet mečeva, sa dva u 18.45, ostali u 21.00.

Liga Konferencije je već drugačija, isto 36 timova, ali igra se šest kola a ne osam, za njih je dovoljno šest, zato su ih danas na žrijebu podijelili u šest klasa po šest klubova (u prvoj predvode Čelsi, Fiorentina i Betis), gdje će svaki tim dobiti po jednog rivala iz svake klase. Oni će tako početi tek 3.oktobra, neće igrati u januaru, završiće 19.decembra, sigurno uz mnogo snijega, nedjelju nakon 6.kola u LŠ i LE. A potom i oni isto, u februaru šesnaestina finala. Naravno, više nema premještanja u drugo takmičenje, to je što je.

Čekamo danas redosljed u Ligi Šampiona, da vidimo u suštini tih osam kola kako zaista idu mečevi i satnice, mnogo je bitno kad ćeš sa nekim igrati, pogotovo što sada ima i taj januar, a neke lige ne igraju od novembra do marta. Real Madrid brani titulu, muči se sa drim timom, nije doveo zamjenu za Krosa i već kasni četiri boda za lepršavom bejbi Barselonom. Izvukli su Dortmund kući i Liverpul na strani iz prvog šešira, a iz drugog Italijane, Milan kući, a Atalantu na strani, dobili su je 2:0 prije 15 dana za trofej. Dakle, repriza finala sa Dortmundom, a Liverpul su savladali vrlo nedavno 2018. i 2022. u finalima, 2021. u četvrtfinalu, 2023. u osmini vrlo ubjedljivo, i opet idu na Enfild.

Sa Milanom najveći derbi Evrope, tu imaju čak negativan skor, ali da vidimo kad su ti mečevi, velika je razlika izmedju 17.septembra uoči derbija Inter-Milan ili čak kraja januara.

Bajern je izvukao PSŽ kući i Barsu na strani gdje će susresti Flika, što se tiče prvog šešira, potom dosta povoljno, osim što su iz posljednjeg izvukli Aston Vilu na strani, od nje su izgubili finale 1982. PSŽ je prošao najgore, dočekuju zastrašujući Siti koji je šampion svijeta i još pojačan, gostuju Bajernu, ali i iz drugog su izvukli Atletiko kući i Arsenal na strani, potom Salcburg, PSV, Đironu i Štutgart, biće puno posla za Luisa Enrikea mada ekipa mnogo obećava. Nije dobro prošao ni Inter, ide Sitiju gdje zna što ga čeka, dočekuje Lajpcig, drugi šešir pakao-kući sa Arsenalom (1:5 2003) i gostovanje sjajnom Leverkuzenu, potom kući sa Zvezdom, gostovanje Jang Bojsu, kući sa najopasnijim timom četvrtog šešira Monakom i gostovanje Sparti u Pragu. Biće vrlo teško skupljati bodove.

Milan je bio u drugom šeširu i prilično je zadovoljan bio Barezi. Klasik gostovanje na Bernabeu i novi derbi sa Liverpulom na San Siru, ostalo dosta povoljno, Briž kući, Leverkuzen na strani, Zvezda kući, Dinamo u Maksimiru, Đirona kući i debitant Slovan na strani. Juve je prošao gore, pogotovo iz donjih šešira, i njima se vraća Aston Vila kao 1983, Atalanta je uvijek srećna kad igra sa velikima i biće svima pakao, a Bolonja je nakon 60 godina zaista mogla proći bolje, ali Italiano je igrao dva finala LK sa Fiorentinom i vjeruje da će nastaviti veliki posao Mote. A Mota je doveo sa Đuntolijem novih devet igrača u Juve, skroz novi lični opis.

Bilo je zaista zanimljivo vidjeti kako i apsolutni debitanti u Evropi Đirona i Brest dobijaju svoje rivale, dok su oni došli na red već su znali kolateralno za njih šest, ali posebno je bilo zanimljivo ko će pecati Zvezdu i koga će ona kad dođe na red u trećoj klasi. Prvo je saznala da će iz prve igrati sa Barsom i Interom, pa iz druge sa Milanom što je već refren i ne tako silnom Benfikom, onda PSV i Jang Bojs iz treće, pa vrlo nezgodno Štutgart i Monako iz četvrte. Kako su projekcije da će za top 8 trebati 15-16 bodova, a za top 24 samo sedam bodova, upravo je žrijeb iz te četvrte klase trebao da otvori vrata nokaut faze timovima poput Zvezde. Ali igraće sa vicešampionom Njemačke kod kuće i izuzetno jakim Monakom na strani, tamo je prije dvije godine izgubila 4:0, a oni su sad još jači, od proljetos plešu (Ben Jeder, Minamino, Embolo, Balogun, Ben Segir, Golovin, Zakaria). Treba zato bodove tražiti svuda.

Bode oči duplo gostovanje na San Siru, s Interom su sjećanja iz 1981, bilo je četvrtfinale Kupa Šampiona, sjajnih 1:1 na San Siru, na Marakani dominacija Šestića, Pižona i drugova, ali začaranih 0:1. Sa Milanom pamtiće se vječno tri epska duela iz 1988, ali Milan je prošao i 2006 i 2021. Ti mečevi uvijek su imali magiju. Sa Barsom Zvezda je igrala u jesen 1982 u KPK, izgubila 2:4 na Marakani gdje je ostao urezan magičan lob Maradone, a još uzbudljivije je bilo 1996. kad su se Ronaldo, Đovani, Stoičkov, Gvardiola, Figo, Luis Enrike, Blan, Popesku i ostali tresli pod naletima Perice, Jovičića, Pantelica. I Benfika miriše na 80-e, u Kupu Šampiona 1984 bilo je 3:2 na Marakani super obrtom, ali ipak 2:0 za Benfiku pred 120 hiljada ljudi u revanšu u Lisabonu.

Zanimljivo da je oba gola protiv Barse na Marakani 1982. dao Rajko Janjanin, a sva tri gola protiv Benfike na Marakani opet on! Kako bi sada valjao opet jer ova dva tima upravo dolaze na Marakanu, ali čekamo ga ubrzo u Ulcinju kao prošle godine. Mnogo mirisa 80-ih, ali tu su i PSV kući, odnosno Jang Bojs na strani. S njima je Zvezda igrala ljeta 2004 u kvalifikacijama u nizu, a sa Jang Bojsom i prošle sezone, 2:2 na Marakani i poraz 2:0 tamo u meču za euro proljeće. Mnogo dobar PSV, čuda radi od prošle godine, a Jang Bojs sad nadigrao skupi Galatasaraj. Ali svakako da se u ova dva meča mora puno uložiti da bi se stiglo do tih 7-8 bodova, velika nada može biti i meč sa Benfikom kući, već prošle sezone su bili dosta tanji nego pretprošle, a sad su im jos otišli velemajstor Di Maria i talenat Žoao Neves u PSŽ.

Svi su tako jaki u LŠ, ali odličan tim je i Bodo, pa je Zvezda pokazala prvo u Norveškoj da može da se digne iz kanala i spriječi katastrofu (buđenje poput onog u Krasnodaru), a onda i da odigra savršen meč u revanšu i izbaci ekipu koja je u drugom poluvremenu izašla naprijed, ali jednostavno Zvezda je igrala kao sat, mogla dati još dosta golova. Sa takvom igrom i energijom se ruše i bolji, Milojević je sa 13/13 potvrdio da je evropski šampion u kvalifikacijama, a sad se čeka taj iskorak poput onog protiv Napolija i Liverpula 2018, taj nivo kući sad bi bio dovoljan za top 24 i februarsku šesnaestinu finala. A dizanje forme je tek počelo. Mnogi su se čudili što mu u oba meča nije igrao Katai, biće prilike, ali ako je revolucija 2017. krenula sa velikom bazom pravih zvezdaša "gardista" (Savić, Stojković, Rodić, Gobeljić, Pavkov, Radonjić, Jovičić), svi došli tada sa njim i okrenuli istoriju kluba, pa im se jos priključili Krstičić, Jovančić, Simić, Pešić, uz Kangu, Boaćija, Marina, sada se sa strancima mora pogoditi i prije svega učiniti funkcionalnim kao što su preksinoć bili Hvang, Olajinka, Duarte, Elsnik, Seol, Điga.

Bruno Duarte je napadač koji obećava duplo više od Endjaja, tri puta više nego nekad Tomane, nevjerovatno koristan i konkretan. Zato svi ovi derbiji obećavaju puno, biće ovo svakako izuzetna avantura, toliko toga novog i fascinantnog da ćemo po svemu pamtiti baš ovu prvu sezonu u ovom ruhu, a poslije će sve postati automatizam. UEFA je stvorila nešto puno bolje od Super Lige, otvoren sistem i prilika za sve, puno novca i puno strašnih mečeva, već tokom jeseni sudari najboljih i šahovska tabela, teniski sistem na proljeće i uživanje za planetu. A 17.septembar je već iza ugla.