Nebojša Šofranac

Promjene u vrhu

Sineru tron, Alkarasu gren slem

Znalo se da je ovaj Rolan Garos raskrsnica između epoha, da je možda i posljednji veliki pokušaj Nadala i Đokovica, ozbiljan pokušaj srednje generacije Cicipasa, Medvedeva i pogotovo Zvereva, i sada već najboljih igrača svijeta mladih Sinera i Alkarasa, ali obojica su bili u trci s vremenom da ozdrave i uopšte učestvuju.

I vrijeme je dalo njima za pravo. Siner je bio na 50% fizičke spreme i rutine, a opet je stigao glatko do polufinala i u njemu vodio 2:1 protiv Alkarasa dok tijelo nije počelo da se muči. I ovaj put nije pobijedio svoje tijelo, a Karlosa je čini se imao. Sada opet zaostaje za njim u slem trci (1:3), ali ona je tek počela, zamjera mu se da ima 0:5 u mečevima preko četiri sata. Tačno je da je gubio ranije u pet setova neke mečeve na gren slemovima, uključujući i Vimbldon 2022. kad je vodio 2:0 protiv Đokovica i US Open iste godine kad je vodio 2:1 baš protiv Alkarasa i imao meč loptu. Ali, od septembra 2023, Siner je po svemu drugi igrač, a ove sezone je osvojio Australian Open nakon što je gubio 2:0 od Medvedeva, to što meč nije prebacio četiri sata je čista kazistika.

Da se nije povrijedio u Monte Karlu (gdje mu je sudija oteo čistu titulu protiv Cicipasa) vjerovatno bi sada imao znatno više trofeja, ali on je u pravom smislu broj 1, tako ga doživljavaju rivali već jedno vrijeme, i dok još nije bio zvanično.

Alkaras je, međutim, prigrabio veliku slavu trećeg slema i to na tri različite podloge. Prvo je osvojio na betonu, pa na travi i tek je onda došla na red šljaka. I ne očekujte od njega da poput Nadala osvoji 64% svojih slemova na šljaci, nije taj tip i ne forsira uopšte tu podlogu u odnosu na ostale, iako kao Španac jasno tu jeste u komfor zoni. Prije dvije godine je osvojio briljantno Barselonu i Madrid, ali tada još nije bio spreman da osvoji Pariz, zaustavio ga je baš Zverev u četvrtfinalu, a svakako je tu bio Nadal.

Prošle godine je bio bas spreman i ubjedljiv, ali zaustavili su ga grčevi u polufinalu protiv Đokovica kad je zavladao terenom. Ove godine bilo je nedoumica oko forme, ali od meča trećeg kola sa Kordom samopouzdanje je raslo, Aliasima je počistio, Cicipasa po navici, a onda i protiv Sinera i protiv Zvereva morao da okreće 1:2, iako se i on borio sa fizičkim problemima. Veoma zahtjevni mečevi sa dugim poenima i iscrpljujućim gemovima, možda su mnogi mislili da će finale biti lakše, ali daleko od toga.

Zverev je njega najviše dobijao od svih, već pet puta, jednom baš na Rolan Garosu, ove godine i u Australiji, i nakon osvajanja Rima i pobjede u atomskom meču prvog kola protiv Nadala imao je titulu u glavi, svoj slem prvijenac. U trećem kolu je imao dva brejka minusa u petom setu protiv Grikspora i napravio čudo, slično i u osmini protiv Runea, onda su pali De Minor koji mu je očistio Medvedeva i Rud koji je bio blizu trećeg finala zaredom. I juče je Zverev preotevši treći set bio zaista blizu, ali opet i daleko. Ranije žrtva zlatne generacije, sada žrtva nove, sa 27 godina i dalje bez gren slema, tješi se olimpijskim zlatom i sa dva završna mastersa, ali kao da mu vrijeme izmiče. A sa 17 je izgledalo da ima svijet u rukama.

Apsolutno su zanimljive bile i priče Nadala i Đokovica, Rafa je naišao na Zvereva odmah i sad je tek jasno sve, ali odigrao je svoj najbolji meč sezone, u drugom i trećem setu propustio ogromne šanse, vodio 5:3, doći ce na OI sa puno nade. Đokovic je izgledao čitave godine daleko od svega, uključujuci i prečudni nastup u Ženevi samo par dana pred Rolan Garos, ali ovdje i protiv Muzetija i protiv Serundola pokazao srce šampiona, vadio nenormalne situacije, igrao preko devet sati i do tri ujutro, dobijao 15 godina mlađe i sa pola koljena. Jasno da u tom stanju nije mogao daleko i da su tek dolazile planine, ali opet je ostala mala dilema kako bi ga savladali u pet setova sa tom žilavošću da je ostao zdrav.

Ovako, pao je na treće mjesto, sa gubljenjem novih 1200 bodova na Vimbldonu, pa još 3000 koje treba braniti u Sinsinatiju i US Openu, tek je deseti u ovoj godini i neće biti nimalo lako otići u Torino među osam. Naravno, veliki cilj mu je opet pariska šljaka i OI, ali gubljenje renkinga može uskoro i njega da dovede u situaciju da igra velike derbije puno prije finala, Zverev će mu uzeti treće mjesto nakon Vimbldona. A to komplikuje i olimpijski san i nadu da se eventualno bori za još neki slem, prije svega u trci sa vremenom u vezi meniskusa.

Ali raskrsnica epoha koju su Alkaras i Siner jako nagovijestili pobijedivši Đokovica na Vimbldonu i u Australiji gdje je tačno šest godina bio neporažen u oba slučaja, nikad se nije jasnije ispoljila nego sada. Smjena u Parizu, smjena na ATP listi i to ubjedljiva.

Siner je od danas 29.teniser u istoriji koji se vodi kao najbolji na planeti, Alkaras je bio 28. Pritom, Alkaras je broj 2, još od novembra 2003. se nije desilo da neko iz "Velike trojke" nije na prva dva mjesta, kad je Federer bio drugi, iza Rodika, praistorija. Siner ima 1000 bodova više od Alkarasa, 1200 od trećeg Đokovica, ali kao što je objašnjeno njega ubrzo preskače i četvrti Zverev. Alkaras ima da brani čak 2500 bodova u Kvinsu i Vimbldonu, a ne može da zaradi ništa, tako da će kratkoročno svakako vladati Siner. U ATP Race Siner je glatko prvi, Zverev drugi, Alkaras treći, onda Rud, Medvedev, dok je Đokovic sada deseti, ali "travari" Fric i Hurkač su već spremni da ga preskoče, to je slika 2024. Jasno je da je teniski svijet u rukama Sinera i Alkarasa.

U ovom momentu lista kaže Siner, a slemovi kažu Alkaras 3:1. I Hjuit je na početku imao 2:0 u slemovima protiv Federera i čak 7:2 u međusobnim duelima do 2003, a onda more poraza od njega i 2:20 u slemovima (obojica rođeni 1981). Neće se ovdje desiti ovakav veleobrt, jasno je da će obojica osvojiti puno toga, pravi su šampioni i rođeni su u pravo vrijeme, nisu morali igrati protiv Nadala i Đokovica na vrhuncu, sa Federerom uopšte. Tenis je u sigurnim rukama, budućnost je teško čitati, ali vec 14.jula na Vimbldonu može početi i era njihovih finala, biće prvi i drugi nosilac.

Na kraju sljedeci cilj novog šampiona Pariza. Uspio je brzo nastaviti špansku dinastiju i donijeti 23.krunu Rolan Garosa (Himeno, pa dva puta Santana, pa dva puta Brugera 1993 i 1994, Moja 1998, Kosta 2002, Ferero 2003, pa 14 puta Nadal 2005-2022), dakle čak 20.trijumf Španije na Šatrijeu otkad je Brugera šokantno srušio Kurijera 1993. Sada želi postati tek šesti igrač u istoriji koji je osvojio Channel Slam, dakle zemlja-trava, Rolan Garos i Vimbldon u istoj godini. To su uspjeli samo Lejver 1969, Borg čak tri puta 1978, 1979 i 1980, pa onda tek Nadal 2008. i 2010. kad se trava promijenila i postala sasvim moguća igra sa osnovne linije na njoj, Federer 2009 i onda Đokovic 2021 u finišu karijere.

Alkaras bi mogao biti šesti, ali i najmlađi u istoriji, jer tek ima 21 godinu, Borg i Nadal su to prvi put uspjeli sa 22, Federer sa 28, Đokovic sa 34. Nadal je jedini ikad spojio RG, Kvins i Vimbldon (2008), i to će takođe sada probati Karlos. Zato je već rezervisao istu kuću u Londonu u kojoj je boravio prošle godine kad je osvojio i Kvins i Vimbldon, u njoj će biti već od četvrtka. Prošle godine je zapanjio svijet onakvim igrama na travi i na kraju epohalnom pobjedom nad Đokovicem, a sad će sve to morati da potvrdi. Prije dvije godine glatko je eliminisam od Sinera već u osmini Vimbldona. Premese za velika uzbuđenja u zelenom, prije nego se svi vrate na Šatrije, ali u borbi za olimpijsku slavu, a tu će biti zaista svi i taj olimpijski turnir već se nameće kao vrhunac ne samo ove sezone.