Данило Батковић

OSVRT

Za fudbalski "krem" nedorasli

Fudbalska reprezentacija Crne Gore okončala je još jedan kvalifikacioni ciklus bez ostvarenog sna o učešću na velikom takmičenju.

Na Evropsko prvenstvo iduće godine u Njemačku ići će Mađarska i Srbija koje su se pozicionirale ispred naše selekcije. Prepliću se osjećaji, ponosa, razočarenja, te onaj koji se najbolje opisuje izlizanom floskulom ,,malo nam je nedostajalo”.

I zaista ako se osvrnemo na utakmicu sa Mađarima u Budimpešti jeste tako. Ako ne najuzbudljiviji, onda sigurno jedan od najuzbudljivijih mečeva ,,hrabrih sokola” od obnavljanja nezavisnosti, bili smo u prilici da gledamo na ,,Puškaš areni”.

Bio je to pravi vulkan emocija, prožet slavljem zbog vodećeg pogodka Slobodana Rubežića, beznađem uzrokovanim ekspresnim preokretom Mađarske, zatim sijaset propuštenih prilika, u kombinaciji sa raspletom duela Srbije i Bugarske u Leskovcu. Na kraju poraz 1:3 za završetak Grupe G na trećem mjestu sa 11 bodova, sedam manje od Mađarske a tri od Srbije.

Upravo pogledom na konačan poredak u ovoj grupi nazire se i glavni uzrok toga što nam završne kontinentalne i planetarne smotre izmiču. Za ostvarenje tog za neke realnog a za neke nerealnog cilja neophodno je izaći jači iz fajta sa bar jednim favoritom na papiru. U tome izabranici Miodraga Radulovića, ali ni njegovih prethodnika nijesu uspjevali često. Dovoljno bi bilo pomenuti da je u kompletnih osam kvalifikacionih ciklusa (po četiri za Evropske i za Svjetske šampionate) Crna Gora ostvarila tek četiri trijumfa protiv favorizovanih rivala, Švajcarske i Velsa na svom terenu, kao i u gostima nad Danskom i Ukrajinom.

Kada se na ovaj podatak nadoveže činjenica da smo u kvalifikacionim duelima za velika takmičenja od 89 osvojenih bodova, tek 21 izvojevali u susretima u kojima smo bili autsajderi, jasno je da nedostaje ozbiljnih skalpova, koji bi značili prevagu u našu korist. S druge strane krucijalnim se mogu označiti i bodovi sa takozvanih ,,manjih” utakmica, a nekako i oni fale u svakim kvalifikacijama, kao što je slučaj i sa ona dva protraćena na gostovanju Litvaniji.

Dakle, da bi se našli na žrijebanju grupa za veliko takmičenje, neophodno je da izađemo iz prosječnosti, koja nas godinama odlikuje. Uz dužno poštovanje nijesu i neće nas pobjede nad Litvanijom i Bugarskom odvesti na neko prvenstvo. A bar tri boda iz okršaja sa Srbijom ili Mađarskom itekako su mogla.

Ime protivnika nije čak ni značajno, jasno je da će po prirodi šešira do ko zna kada rivali iz prva dva šešira biti elitnije evropske ekipe. No, isticanje bijele zastavice nije opcija. Najbolje to zna generacija koja je tri puta odigrala neriješeno sa Engleskom, držeći tada moćne Engleze ,,na konopcima”, naročito u mečevima ,,Pod Goricom”. Sadašnjem timu, da ga je bilo, takav pristup, od starta kvalifikacija a ne samo u posljednje dvije utakmice mogao je da donese istorijski uspjeh. A nijesu ni Srbija, ni Mađarska tog renomea da mogu rame uz rame sa sastavom Gordog Albiona” od prije desetak godina.

Ranjivost su pokazale u svakom odmjeravanju snaga sa Crnom Gorom. Pa se iz toga nameće pitanje zašto ekipa koja ima popriličan napadački potencijal u igračima poput Jovetića, Krstovića i Osmajića sa izuzetkom situacija kada se juri rezultat, u većini slučajeva napada stidljivo, bez odvažnosti na protivničkoj polovini. Fudbal se bez obzira na sve taktičke varijante koje ga čine igra za gol više, to je ono što navijači žele da vide. I neće nacionalni tim ostati bez podrške makar bio i na začelju kvalifikacione grupe sa antifudbalom, a kamoli u realnosti koja je takva da smo praktično do posljednjeg minuta bili u igri da se kvalifikujemo.

Sve stoji, da je riječ o maloj državi, sa malom bazom i ne velikom koncentracijom kvaliteta, ali na primjerima Kuča, Camaja, Andrije Radulovića vidi se da zalog za budućnost postoji. Samo je pitanje kako će biti iskorišten.

Ako ćemo i nakon sljedećeg kvalifikacionog ciklusa, da konstatujemo da smo mali, ponosni i zadovoljni ostvarenim, a da nam je eto nedostajalo sreće ili nekoliko bodova, onda definitivno više od prosječnosti ne zaslužujemo.