Небојша Шофранац

DANI REPREZENTACIJA

Smiraj najnapornije sezone ikada

Sezona koja traje 11 mjeseci, od ljeta do ljeta, sa Mundijalom unutra, bliži se kraju, a bitni bodovi i trofeji se dijele na nacionalnom nivou. U punom jeku kvalifikacija za Euro odigrane su završnice evropske i Konkakaf Lige Nacija, kreće Euro U21, Afrički Kup Nacija.

Naravno, naš centar univerzuma bio je meč sa Mađarskom, meč velike nade ali i zebnje nakon nesrećnog poraza od Srbije. Optimizam se crpio kao i uvijek iz domaćeg terena, timskog duha, solidnog zdravstvenog biltena i tog kvaliteta koji mi znamo da posjedujemo ali nikako da u to do kraja ubijedimo druge.

Sad kad smo viđeli sve probajmo to objasniti iz ovog ugla. Partija je bila dobra u prvom poluvremenu, na nivou utakmice sa Srbijom. U tri navrata lopta za dlaku nije ušla unutra (Nađ, Savićević, Jovetić), i svakako da bi rani gol napravio spektakl od utakmice, natjerao i favorizovane Mađare da igraju sasvim drugačije. Imali bi velike šanse da pobijedimo i u prvom poluvremenu uslovi za to su postojali, a činjenica je da smo zaslužili puno više od jednog boda iz ova dva derbija, po igri najmanje četiri. Ali uzeli smo jedan i to ostaje zapisano u kamenu. To je naš vječni raskorak, vječni osjećaj da nas je sudbina zakinula, da se nije dalo.

Ali teren uporno odbija takvu realnost i tome se moramo adaptirati jer to je jedina istina. Rezultat je često posljedica igre, ali nekad i kontra posljedica. Nekad ga grade i stav i sreća i trenutak. Vidjeli smo ovog vikenda kako je Norveška vodila i imala sve u krucijalnom meču protiv Škotske, a onda u posljednja dva minuta izgubila 1:2 i faktički eliminisana sa jednim bodom od mogućih 9, i nakon 24 godine ostaje bez velikog takmičenja, iako ima najboljeg napadača planete. A ipak, i ta Norveška nas je dva puta savladala u prošlom ciklusu, i opet smo žalili za situacijama i išli nekako iz minusa, i bez publika, iako je jasno da nisu nepobjedivi. Pune 24 godine bez Eura broji i Srbija, na kakve je načine samo ispadala, a sada je već praktično viđena tamo, ima čak i dva kolosjeka. Vidjeli smo i tu nevjerovatnu Hrvatsku koja je za sva vremena pomjerila standarde Balkana u najprestižnijem sportu. Nakon mundijalske bronze krenulo su u novi ciklus jednim apsurdnim remijem u Splitu sa totalno inferiornim Velsom. Nakon dominacije i deset šansi za 2:0 primili su u nadoknadi jedan ragbi gol i zatekli se pred meč u Turskoj u situaciji da ako izgube vise do septembra na dnu. A onda pošli u Tursku i u vrelom ambijentu dali tri gola i pokosili ih kao u baražu 2011.

Lakoća kojom oni rješavaju komplikovane situacije je takva da čitav svijet može da uči, a mi koji smo toliko blizu možda bi mogli i više. Rezultat se traži, ne dolazi sam od sebe, pobjednički mentalitet takođe. Nekad smo na našem stadionu pritiskali velike rivale i zaista im nije bilo lako da igraju, ni Italiji, ni Engleskoj, ili Švajcarskoj, Švedskoj, Poljskoj, Gani, sve su to bili vitalni mečevi osim posljednjeg. Sada nemamo dobar niz kući u mečevima za bodove, samo jedna pobjeda u posljednjih devet. Hronološki, poraz 0:1 od Norveške, 0:0 sa Letonijom, 2:2 sa moćnom Holandijom, 1:2 protiv Turske, pobjeda 2:0 nad Rumunijom, 1:1 sa BiH, poraz 0:2 od Finske, isto 0:2 od Srbije i 0:0 sa Mađarskom. Karakteristika postaje da se rivalima prepusta veliki posjed, da naprave puno više pasova, a sad se već podrazumijeva da mi nemamo karakteristike da dominiramo kroz posjed.

Ni u ciklusu Kranjčara kad smo bili najbliži plasmanu nismo dominirali kroz posjed, i tada se igralo iz bloka i na jedan gol na klasu Vučinića, sa specijalcima Đalovićem i Kašćelanom koji je ulazio da zatvori, ali ta ekipa je bila vrlo direktna i u stanju da izvrši pritisak. U ciklusima Filipovića, Brnovića i Tumbakovića tražio se puno veći posjed i pas igra, Brnović je čak imao tendenciju da stavi četiri napadaca tipa Vučinić-Jovetić-Damjanović-Simon Vukčević, kao u istorijskom meču u Pragu ili protiv Poljske ovdje, dok je Tumbaković u ciklusu za Rusiju to doveo na najbolji nivo i bili smo veoma ozbiljna ekipa do kraja. Preovladava mišljenje da smo ranije imali kvalitetniju ekipu ali ako pogledate eru Tumbakovića i ovu sada nema tu puno razlike. Čuli smo i Savića koji kaže da ne možemo dominirati kroz posjed i da se namjerno namjestimo tako. Ali u prvom dijelu lopta je bila puno više na polovini Mađarske, a u drugom obratno, iako nam je trebala pobjeda.

Strah da ne postanemo žrtve sopstvenog tempa i da se ne ponovi Srbija bio je logičan, ali sa druge strane bila je istorijska šansa ove generacije da pobjedom napravi iskorak i otvori velike opcije za direktan plasman na Euro. A ko pobjedu ne traži svim silama u takvoj situaciji, kada će je tražiti? A utisak je bio da u finišu nije tražena svim silama, da se nije išlo ekstremno preko prepreke, a nije bilo nemoguće. Ne radi se samo o izvođenju oba napadača koji su bilo vidno razočarani time, već i što jedna grupa ima svoje lidere i oni tačno znaju kako da se postave na terenu i kad da povuku cijelu ekipu naprijed da se "utrpa" taj gol.

To nam stalno nedostaje, gledali smo u subotu kako se gasi utakmica i kako nam "na naše oči" izmiču šanse za još jedno veliko prvenstvo. Ne potcjenjujući nikako bod protiv nosioca grupe koji bi u nekoj drugoj situaciji bio veliki, niti igru i veliku energiju naših, niti studirani plan igre, ostali smo ipak sa uzdasima i nekim gorkim ukusom na kraju. I to javnosti i beskrajno strpljivoj i pozitivnoj publici ne može niko da uskrati ili ubjeđuje u suprotno, jer to je stvarnost.

Na kraju vjerujmo u ono što neposredno dolazi. Odigrajmo jedan dobar meč sa Češkom koja je sad slavila 0:3 na Farskim Ostrvima golovima asa Sparte Krejcija i nekad velikog talenta Ajaksa Černija, a ne treba ni podsjećati koliko su nas zadužili u prošlosti. Vidjecemo sjutra i rezultate Srbije i Mađarske, a onda u septembru bez daljnjeg tražiti šest bodova u mečevima sa Bugarskom i Litvanijom, a ni to neće pasti s neba. Tu ćemo ispratiti i derbi Srbija-Mađarska, a onda u oktobru gledati novi derbi Mađarska-Srbija i otići odmorni na Marakanu tri dana nakon tog derbija. To je čvor ove grupe i naša šansa da se umiješamo. Ali tom prilikom ćemo tražiti i veći rizik od svih, ne da se ostvari neki utisak ili alibi, već da se pokuša ostvariti ono što je potrebno za plasman, a ako to ne stigne rizikujući i tražeći ga svim silama niko neće zamjeriti. Svi zajedno, svi pozitivni do kraja.

Ostali razvoji prilično realni, jedna Škotska koja plijeni kao u 80-im, opasna Slovačka koja sada tjera Bosni da izvuće maksimum u grupi u kojoj dominira moćni Portugal. Ali Bosna ima i rezervnu opciju baraža, mi dobro znamo zašto. Belgija osjetno slabija nego prije, rasipa se zlatna generacija, a kad se još u finalu LŠ povrijedi prva zvijezda De Bruin onda zaista realno ne mogu dobiti kući Austriju. Lukaku je dao gol, Doku i Openda se tek nameću. Njemci su plasirani kao domaćini, ali podvucimo koliko se i Flik muči. Srećno iscupano 3:3 kući sa Ukrajinom, a onda i poraz od Poljske u test meču.  Imaće puno posla ako žele na titulu.

Četiri najbolje selekcije borile su se za pehar treće Lige Nacija i vidjeli smo zaista sjajne utakmice u Holandiji. Naravno, radi se o pobjednicima grupa iz A klase, Hrvatska je bila tu je jer je izbacila Francusku (tada šampiona a sada vicešampiona svijeta), i to pobijedivši je u Parizu čime su srušili tabu, Španija je takođe pobjedom u gostima izbacila svog rivala Portugal, a Italija je ostavila za sobom Njemačku i Englesku, a zapravo je ključni korak napravila baš u Budimpešti. Holanđani su se nametnuli velikom pobjedom 1:4 u Belgiji i dobili organizaciju završnog turnira. Ali bez obzira na njihov entuzijazam Hrvatska ih je bukvalno pokosila u polufinalu u jednom meču za pamćenje. Držala je Hrvatska igru i u prvom dijelu, ali je Holandija lakše dolazila do prostora i gola, međutim u nastavku je Modrić otvarao teren, a Hrvatska bila toliko opasna da je preokret bio neminovan. Odbijanje da prihvati poraz dovelo je Holandiju do 2:2 preko Malena, ali u produžecima su Hrvati dali čak tri gola (jedan na limitu poništen), pogodili prečku, imali još puno akcija, poplavili ih.

Finale hiper zasluženo i bez obzira na holandsku tvrđavu u Roterdamu i te noći more hrvatskih navijača, a tek sinoć igrali su kao u Splitu, nacija ponesena ovom velikom ekipom. Španija je izbacila Italiju 2:1, na limitu je poništen gol Fratezija za 2:1, a onda u nastavku bolja Španija i sa puno većim izborom igrača gdje se ne zna ko je od koga bolji. Lafuente sad ima jasnu ideju da igra na sredini sa Rodrijem i Pedrijem, a oko njih će pecati od nekih 30 vezista sličnih kvaliteta, želja mu je da isforsira i mlađe Ansu Fatija, Gavija, Jeremi Pina, Nika Vilijamsa, ali i da oživi Asensija, Ojarzabala, Olma koji su u odličnim godinama, oživio je čak Hesusa Navasa u 38.godini koji je sinoć postao prvi igrač u istoriji koji je osvojio SP, EP i LN.

Morata i Hoselu su mu sada devetke, ali biće i tu još drugih. Manćini je pokušao da napravi rezultat sa najiskusnijima i napravio dobrih 11, ali juče je Italija odigrala još bolje sa alternativama, a u napadu su igrali Raspadori-Njonto-Retegi, s tim što se vidjelo koliko će značiti oporavljeni Kjeza. Nameće se i Di Marko koji je u idealnom timu LŠ i daje više od Spinacole. Juče savladana Holandija 3:2 u odličnom meču, a u finalu velika izjednačenost Španije i jedne uporne i zrele Hrvatske gdje su penali mirisali od početka iako je bilo šansi, Perišić je spasio sa linije udarac Fatija. Kad je Laport onako promašio meč loptu izgledalo je da je trenutak za feštu Hrvatske, ali Petković je odmah kiksao, a onda Karvahal izveo panjenku kao omaž svom velikom drugu Serhiju Ramosu. Španiji je trebao ovaj pehar nakon 11 godina, i zbog teškog poraza u Glazgovu, a budite sigurni da ćemo vidjeti veliku Hrvatsku i na Euru.

U Las Vegasu je jutros okončana i Konkakaf Liga Nacija. U četvrtak SAD je uništila Meksiko 3:0, iako je od 70 hiljada ljudi na tribinama bilo preko 50 hiljada Meksikanca kojih je puno u Nevadi i Teksasu, a ova selekcija im je više od života. Amerikanci kao stranci u sopstvenoj kući izrešetali su ih presingom i letećim akcijama poput hokejaških, a upravo je ovog vikenda Vegas postao novi NHL šampion. Pulišić je dao dva gola, drugi iz akcije za udžbenike Mek Kenija i Timotija Vee, a još dva puta je prešao slavnog golmana Oćou i promašio gol. Treći je dao rezervista Rikardo Pepi nakon pravog slaloma Seržinja Desta koji je presjedio sezonu u Milanu. Viđena su četiri crvena kartona i dva prekida zbog rasističkih pjesama Meksikanaca. Meksički mediji su ovaj poraz predstavili kao najteži u istoriji i napisali "Padre, perdonalos" (Boe, oprosti nam). Amerikanci su jutros u Las Vegasu igrali finale sa Kanadom u novom velikom derbiju ovog kontinenta nakon što su Dejvis i drugovi razbili Panamu. Umjesto Mek Kenija zaigrao je Stali, a umjesto Desta odlični Cimerman. Musa je bio pridodati vezista, falio je Adams, ali su blistali Aronson, Pulišić i Reina iz Dortmunda, a u špicu Vea i debitant Balogun. Od starta Borjan na velikim mukama, a savladao ga je Kris Ričards iz Kristal Palasa nakon kornera Reine. Onda je Reina lansirao Baloguna za 2:0. Debitantski gol mladića koji je dao čak 21 gol za Rems u šampionatu i bio najbolji strijelac Francuske nakon Mbapea i Lakazeta. Sad se vratio u svoj Arsenal gdje se puno očekuje od njega, a rešetao je i za mladu selekciju Engleske pa smo ga trebali gledati od preksjutra na EP U21.

Najavljivao je i da bi volio igrati za Nigeriju odakle su mu roditelji, a onda odjednom prošlog mjeseca se odlučio za A tim SAD, zemlje gdje je rođen. Kakav potentan napadač, imao je još šansi, veliko pojačanje za već jaki napad. Kanada je bila dobra u posljednjih deset minuta poluvremena i podsjetila na prekrasnu ekipu iz kvalifikacija, šanse su imali zvijezda Dejvis, pa Eustakio, Dejvid i Larin, a onda opet bili nadigrani u nastavku, dvije stative i Borjan su spriječili katastrofu.

Drugi pehar LN za SAD, a od subote kad igraju s Jamajkom braniće i pehar Gold kupa, tako da su zavladali kontinentom, kakvi će oni tek biti kod kuće na SP 2026, ali i Kanada i Meksiko.

Još ova dva dana ćemo gledati šou reprezentacija, a od preksjutra prenosimo dugačko prvenstvo U21 u Rumuniji i Gruziji. Već preksjutra ćemo vidjeti Hrvatsku koja opet jedina predstavlja naš region, kao i derbi domaće Rumunije i Španije koja je opet prepuna već stvorenih igrača, neki su zato i propustili završnicu LN. U četvrtak veče imamo super derbi Italija-Francuska, Francuzi su već na Olimpijadi, a Italijani žele da tamo budu nakon 16 godina, zato je as Milana Tonali poslat tamo a ne u Enšede, dok je Mojs Ken odbio poziv. Za Belgiju će igrati De Ketelar da se iskupi za sezonu u Milanu i povrati, Njemci i Englezi imaju toliko poznatih imena, biće i to veliko uživanje, krećemo preksjutra, na dan ljetnjeg solsticijuma.