Н. Шофранац

URUGVAJ

Zla sreća izvornih šampiona

Urugvaj - dok planeta slavi Argentinu nešto se mora reći o dvostrukim šampionima svijeta iz davne 1930. i 1950, koji dijele sa Francuskom to peto mjesto na vječnoj listi, iza velike četvorke. Još davnije bili su dvostruki olimpijski šampioni 1924. i 1928, kad još nije bilo Mundijala i ovo je značilo sve, prvi olimpijski vladari i te godine ponosno tetoviraju, vidjeli smo i u Kataru. Osim toga, čak 15 puta šampioni Kopa Amerike, kao i Argentina, znatno više od Brazila.

Bivša pokrajina Argentine, tako mali, a toliko velikih asova, među najtrofejnijim zemljama svih vremena. Teško im je palo i kad ih je Argentina stigla sa dva Olimpijska zlata 2004. i 2008, i sa petnaestom Kopom 2021, i pogotovo sad sašila treću zvjezdicu. Ali, Urugvaj je bio moćan i u nedavnije vrijeme. Meč odluke s Korejom 1990. u Udinama, samo pobjeda ih je vodila dalje, nije ih htio gol na tom SP, i ulazak mladog Fonseke je bio spas, dao ga je u 92.minutu!

Gol za sreću Tabareza, njihovog gurua koji ih je vodio do početka ove godine, posljednjih 16 bez prekida. Kakvu je ekipu Tabarez doveo tada u Italiju. Prva zvijezda Ruben Sosa, idol tifoza Lacija u punoj snazi, kasnije zvijezda Intera. Pa njihova najveća legenda Frančeskoli, velemajstor, tog ljeta prešao u Kaljari. Pa najbolji fudbaler Južne Amerike 1988. Ruben Paz, tada igrač Đenove, on je mogao puno bolje. Pa još veća zvijezda Đenove Pato Agilera, čudesni napadač, kasnije jakog Torina. Fonseka je bio neko ko dolazi, tada ga je uzeo Kaljari, a onda obilježio skroz devedesete u Napoliju, Romi, Juventusu, nadiruća snaga kao kasnije Suarez 2010, ili sada Nunjez. Onda je tu bio krilo Ruben Pereira, pa već veteran Alzamendi, šampion svijeta sa Riverom 1986, idol "Boraćosa". Pa povučeniji Perdomo koji je bio u Đenovi sa Pazom i Agilerom, i Erera koji je činio Kaljarijev trio sa Fonsekom i Frančeskolijem, tada su mogla tri stranca i ovi klubovi su birali sve Urugvajce!

Koliko klase, razbili su Španiju ali nije htjela da uđe, isto protiv Belgije, pa iako su prošli morali su na domaću Italiju i Skilaćija. A onda su ove strašne generacije izgubili, jer iako su blistali na Kopa Amerika šokantno nisu otišli na SP 1994 i 1998, izgorjeli najbolje godine Sose, Fonseke, Agilere, ali i velemajstora Rekobe kojeg je Inter doveo iz Nasionala 1997. Pojavili su se 2002, i nakon pozitivnih remija sa Danskom i šampionom Francuskom nisu uspjeli da prelome protiv hita Senegala, gubili čak 0:3, stigli do 3:3, imali šanse, ali neporaženi morali kući. Tada je naravno bio Rekoba, a bio je standardan i as Malage Dario Silva, već je bio tu i Zalajeta iz Juventusa, pa mladi Forlan kojeg je te zime kupio moćni Mančester, pa novi bombarder La Korunje Valter Pandiani, Loko Abreu, igrači koji su se istakli u jurnjavi protiv Senegala.

Onda ih opet nije bilo 2006. zbog Australije, kad je Forlan bio na vrhuncu s Rikelmeom u Viljarealu, a onda veliki pohod do polufinala 2010. i osvojena Kopa Amerika 2011. Forlan MVP Mundijala, Suarez čudo iz Ajaksa, Kavani koji se probio u Palermu i onda čudo u Napoliju, uz ratnički vezni red, Tabarez je konačno ostvario snove. I opet je ta Koreja bila ključna, Suarez ih je nekako srušio 2:1 u osmini, a onda ludilo sa Ganom. Bili su u osmini 2014. i četvrtfinalu 2018. na krilima vječnog tandema Suarez-Kavani, uz komandanta Godina i puno dobrih igrača, ali nešto mora da se kaže o ovom Mundijalu gdje čudom nisu prošli grupu.

Prošlo je to tek tako. Oni jesu došli sa pet proslavljenih koji su imali posljednji ples (Suarez, Kavani, Godin, Kaseres, Muslera), ali i dalje se od njih očekivalo puno, a imali miks svega, izuzetan tim, imali su veziste u svjetskom trendu Valverdea iz Reala i Bentankura iz Totenhema, uz Toreiru koji je igrao u Arsenalu i Fiorentini, pa odličnog De Arasketu iz Flamenga, brzo krilo Pelistrija, a u napadu uz Suareza i Kavanija zvijezdu Liverpula Nunjeza i Maksi Gomeza koji je sad u Trabzonu, bio odličan u Španiji. Onda bekovi, koliko je tu bilo klase. I desi se 0:0 opet sa tom sudbinskom Korejom, pogodili su nevjerovatne stative Olivera iz Napolija i Valverde kojeg je Dijego Alonso promovisao u lidera.

Uz stative i stalne napade na tom meču VAR ih je zakinuo za dva penala, pogotovo nad Kavanijem kad je ušao. Inače, bi sve bilo jasno, otpisali bi Koreju koja poslije gubi 3:2 od Gane. Ali i Urugvaj gubi 2:0 od Portugala u derbiju, imali su mrtvi zicer Bentankura kod 0:0, u nastavku se Portugal razigrao, a Alonso je tu promašio sastav, kad su kod 1:0 ušli mozak De Arasketa, brzi Pelistri, pa Suarez i Maksi Gomez bila je skroz druga pjesma, visio gol za 1:1. Ali onda su u nadoknadi iz spornog penala primili 2:0, i ispostaviće se da je baš taj drugi gol bio fatalan! Morali su na kraju dobiti odličnu Ganu, još jednu svoju sudbinu, tu su i preživjeli penal Ajua i šanse Gane, a onda je potopili sa dva gola De Araskete koji je napokon počeo, uz veliki doprinos Suareza.

To je trebalo biti to, Portugal je vodio protiv Koreje, bilo je i 1:1 dugo. Ali Urugvaju je trebao treći gol da se osigura ako Koreja "slučajno" pobijedi. I umjesto da nastave da ga traže, oni su se u nastavku povukli, dok je Gana ulaskom brzih krila pogotovo Bukarija, uz Kudusa, Injakija i Babu ređala šanse i bila u igri. Čitava zemlja je htjela treći gol i ofanzivne izmjene, drhtala za to, samo selektor Alonso riješio da čeka. Onda se desio taj gol Hvanga u nadoknadi za Koreju, a Alonso je već bio zamijenio najbolje Suareza i De Arasketu, nastala je panika. Ali bio je tek 84.minut zbog puno veće nadoknade i igralo se čak 15 minuta nakon vijesti o golu Koreje.

Tu nastaju 15 najluđih minuta ovog Mundijala ako ne brojimo finale, juriš obje ekipe očajnički na gol bez bloka na sredini, svaki napad pet na četiri, a Gana često pet na tri ili četiri na dva! I nekim čudom ne pada gol, ni tamo ni ovamo, Suarez u sve većim suzama, do posljednje šanse Kavanija. Bilo je tu još nešto, Gana kad je vidjela da neće moći dati dva gola, išla je i da ga ne primi, da bi napakostila Urugvaju zbog trilera 2010. i povukla ga sa sobom u provaliju. I ostade 2:0.

Onda hvatanje sudije na kraju, tražili su više penala u tom haosu, ali jedan nad Nunjesom bio je za urlike, nakon dugog motanja snimka procijenio je da štoper Gane ipak prvo malo dira loptu i nije ga svirao. Taj penal, ona dva na startu s Korejom, pa onaj Brunov za Portugal..I toliko zle sreće, kraj generacije, morali su kući, a kakav bi bio užareni derbi s Brazilom u osmini. Umjesto one revije Brazil-Koreja 4:0 u 35.minutu. To je jedino zaista falilo ovom Mundijalu, da prođe šampionski Urugvaj, ali čekamo ih opet, talenti su im neiscrpni. Prvo na Kopi 2024, pa na Olimpijadi istog ljeta u Parizu tačno 100 godina od prvog zlata, puno im je stalo plasirati se. Pa svakako na idućem americkom Mundijalu 2026, a za 2030. se kandiduju kao domaćini, tačno vijek nakon Montevidea gdje je sve počelo i bili prvi prvaci svijeta..