L.V.

Baloteli: Engleska me oblikovala - tabloidi su pretjerivali, ali "Zašto uvijek ja" je bilo vrijedno toga

Mario Baloteli nikada nije bio običan fudbaler. Njegova karijera uvijek je bila priča o talentu, incidentima, golovima i naslovnim stranama. Danas, u 35. godini, dok trenira sam i traži novi klub nakon odlaska iz Đenove, Italijan se osvrće na najburniji period svog života — godine provedene u Engleskoj, gdje je postao globalna enigma, heroj i antijunak istovremeno.

"Iskustvo u Engleskoj me najviše oblikovalo“, rekao je Baloteli. "U Interu sam rastao, ali u Mančester sitiju sam po prvi put bio potpuno sam. Porodica nije bila uz mene, nisam bio naviknut na to. Takve situacije te nauče da sam rješavaš probleme, da se izvučeš iz grešaka koje napraviš“.

U Englesku je stigao 2010. godine, kao čudo iz Intera, momak kojem je tadašnji trener Roberto Manćini vjerovao bez rezerve. Imao je tek 20 godina i reputaciju buduće svjetske zvijezde - ali i dječaka koji lako plane. Engleski tabloidi su od prvog dana imali novu metu.

Požar u kući zbog vatrometa u kupatilu, kazne, isključenja, noćni izlazak prije derbija… sve je to postalo dio njegovog imidža. Ipak, onaj trenutak koji je obilježio njegovu karijeru došao je u oktobru 2011. godine, kada je u čuvenom derbiju protiv Mančester junajteda postigao gol i podigao majicu s natpisom: "Zašto uvijek ja“.

"Tu majicu sam napravio prije meča, u šali s jednim radnikom iz magacina“, prisjeća se Baloteli. "Svi su govorili o mojim problemima, a ja sam samo želio da odgovorim na svoj način. Bila je to moja mala eksplozija emocija. Tabloidi su pretjerivali, ali taj trenutak je bio iskren. Nisam razmišljao - bio je to instinkt“.

U Sitiju je proveo tri godine, odigrao 80 utakmica i postigao 30 golova, ali ono što se najviše pamti je njegov pas za Serhija Agjera u 94. minutu posljednjeg kola 2012. godine — onaj koji je donio Sitiju prvu titulu Premijer lige u eri šeika. Bio je to trenutak koji je simbolično zaokružio njegov haotičan, ali magičan boravak u Engleskoj, a za ljubitelje statistika jedina njegova asistencija u dresu "građana".

Baloteli danas priznaje da nije sve bilo lako, ali da je iz tog perioda mnogo naučio.

"Fudbal te oblikuje, ali i situacije oko njega. Griješiš, ali moraš da naučiš da se sam izvučeš. Engleska me naučila odgovornosti — na teži način“.

Tokom razgovora, dotakao se i ljudi koji su mu najviše značili u karijeri.

"Zlatan Ibrahimović je naporan, ali samo prema onima koje voli. Gura te da budeš bolji. U Sitiju su mi Kolo i Jaja Ture mnogo pomogli, uzimali su me pod svoje. Od trenera, Manćini i Prandeli su me najbolje razumjeli. Dali su mi slobodu, ali i granice — i to je bila prava mjera“.

Za Italiju je odigrao 36 mečeva i postigao 14 golova. Najpoznatiji — onaj protiv Njemačke na Evropskom prvenstvu 2012, kada je svijet zapamtio njegovu pozu bez majice i ledeni pogled. Danas, međutim, priznaje da ga boli što je njegov put u reprezentaciji prerano završen.

"Reprezentacija mi je bila ponos. Nedostaje mi to. Ne znam zašto me više nijesu pozivali. Možda politika, možda zato što nisam bio blizak s Juventusom — ko zna?“

Baloteli sada trenira sam, održava formu i čeka poziv koji bi mogao da ga vrati u italijanski fudbal.

"Imao sam ponude iz inostranstva, ali sam rekao ne. Još uvijek se nadam da postoji šansa da igram u Italiji. Ako ne dođe pravi klub, možda napravim pauzu i sačekam januar.“

U svijetu u kojem mnogi nestanu iz naslova čim prestanu da daju golove, Baloteli i dalje privlači pažnju — ne zato što traži kontroverzu, već zato što, i dalje, poslije svih godina, u njegovom pogledu postoji ono isto pitanje koje ga je proslavilo:

"Zašto uvijek ja?“