NAKON F4

N. Šofranac: Rukomet iz kosmosa

Nakon još jednog roler kostera u Kelnu, već trinaestog u nizu, teško je opisati koje visine dostize rukometna igra i koji su konačni dometi u ovoj epohi. Tim fenomenom bavimo se već dugo, ali svake godine nebo je na većoj nadmorskoj visini.

Piše: Nebojša Šofranac

Nakon još jednog roler kostera u Kelnu, već trinaestog u nizu, teško je opisati koje visine dostize rukometna igra i koji su konačni dometi u ovoj epohi. Tim fenomenom bavimo se već dugo, ali svake godine nebo je na većoj nadmorskoj visini.

Završna drama Barselona-Kielce bila je filmska, ali ovdje je kontekst mnogo širi. Ako pogledamo evoluciju bilo kojeg sporta nijedan nije otišao toliko brzo prema spektaklu kao rukomet. Ono sto je igrala Metaloplastika kad je harala u 80-im, ili Zagreb u ranim 90-im, pa onda i ista Barsa sa pet uzastopnih titula do 2000, sad je već praistorija. A ništa im nije falilo!

U smislu što je i to bila avangarda datog vremena, posebno su Šapcani igrali nešto što se smatralo maštovitijim i dinamičnijim od košarke. Ali ta pravila sa igračem u panciru umjesto golmana, sa brzim centrom i puno više isključenja za grube kontakte, napravili su skoro jedan novi sport. A u toj supersoničnoj brzini favorizovani su napadači svih vrsta, sad možemo da biramo komotno 30 najboljih igrača svijeta. Keln je bio visnja na slagu.

Kad je uveden 2010. godine bio je nepoznanica, ali odmah je bio prasak. Utakmice Kila, u polufinalu sa Siudad Realom kojem se revanširao za finala 2008. i 2009. izgubljena u dvomecima, i finalu sa Barsom gdje je stigao 6 golova minusa bili su novi nivo emocija, neistražen do tada. I onda redom, svake godine nova priča, obrti, senzacije, drame. Do sinoć niko nije odbranio krunu u Kelnu. Nakon triplete 2010. Kil je naredne sezone izgubio i domaću titulu od bogatog silnog Hamburga, a ispao od Barse u vječnom derbiju već u četvrtfinalu, pa ga nije ni bilo u Kelnu. Barsa je osvojila protiv opet tog Siudad Reala trenera Dusebajeva, koji je slavio 2006, 2008, 2009. Onda, 2012.godine Kil je imao najbolju sezonu otkad je izmišljena bilo kakva lopta, 34/34 u najjačoj ligi svijeta, kup i trijumf u Kelnu opet protiv Siudada u finalu. Onda smo imali dvije rendom situacije, emotivno šokantni trijumf Hamburga 2013, bukvalno pred gašenje kluba, srušiti Kil i Barsu u 24 sata bilo je remek djelo Duvnjaka i Kaneljasa. I naredne, srceparajući trijumf Flenzburga, koji je u subotu gubio 32:26 od Barse 6 minuta prije kraja, snagom srca i emocije srušio i nju i Kil, dvije imperije. Barsa je uzela svoje sa Karabatićem, Lazarovom i svim zvijezdama 2015. protiv nove imperije Vesprema, a onda se formirao tandem Hansen-Karabatić i najbogatiji tim planete u Parizu. Međutim, ni oni ni Vesprem nikad nijesu osvojili!

Iako se mislilo da smo sve vidjeli finale 2016. je bila nova dimenzija sporta, Vesprem je vodio 25:16 protiv Kielcea na 15 minuta do kraja, Mađari su već pjevali, a onda se desio preokret vijeka po notama čudesnog Dusebajeva i dirigenta Zormana. Prva kruna za poljski Kielce, ogromni projekat ruske Željezne Doroge. Vardar je slavio 2017, sa sjajnim timom, ali dobiti onakvu Barsu golom Cindrica sa sirenom, pa sjutradan i onakav PSZ golom Cupica opet sa sirenom bio je novi balkanski herojizam. Što se tek desilo 2018, finale Monpelje-Nant koje nijedna čarobna kugla ne bi otkrila, i novi krah mega projekta Pariza protiv Nanta na tom francuskom F4. Onda opet Vardar, ali još luđe nego 2017, bez plata, pred gašenjem, kako su izbacili Flenzburg u 1/4, pa stigli minus 7 protiv Barse u polufinalu, i sjutradan opet srušili san Vesprema, koji kad je premostio barijeru zvanu Kielce osjećao da napokon ima. Ovaj put je Skube bio mozak svega. Stigao je onda novogodišnji F4 u sred pandemije, kasnio 7 mjeseci, a ipak održan bez ludila 20.000 navijača. Barsa je došla sa 63 pobjede u nizu, kao novi najbolji tim u istoriji, najbrzi sigurno, počistila je PSŽ, ali sjutradan ipak pala pred taktikom Jihe, koji je preživio nestvarno polufinale sa Vespremom, a onda iskoristio zonu 5-1, i sav talenat Sagosena, Duvnjaka i Zarabeca u igri 7 na 6. Bila je to četvrta kruna za Kil. Samo pet mjeseci kasnije Barsa je na istom mjestu stigla do jubilarne desete krune nadmoćno protiv Alborga, koji je dan ranije donio novi nestvarni kosmar prebogatom Parizu.

I tako smo stigli do ovog 13. izdanja u Kelnu. Nakon sezone čudesnih mečeva, gdje su u istoj grupi od septembra igrali zajedno Barsa, Vesprem, PSZ, Kielce i Flenzburg, pa se vidjelo derbija kao nikad u 14 kola. I vidjeli smo Kielce na nadrealnom nivou, nakon startnog poraza na vrućem terenu u Bukureštu ušli su u ritam igara koji je zapanjio rukometni svijet, kuči su davali po 40 golova ili skoro, padali su Vesprem, PSZ sa Karabaticem, Hansenom, Remilijem, Stajnsom, moćni Vesprem, a onda su dva puta u 7 dana srušili i šampiona Barsu! U Blaugrani niko nije pobjedio 7 godina, a oni jesu i to ključnim golom našeg bisera Vujoviža za 30:32, a onda ponovili u domaćem grotlu što je bilo još teže. Ta nova razorna brzina Dusebajeva, sa njegova dva sina koji su postali lideri i moćne Španije, sa Vujovićem, domaćim asovima Sickom, Moritom, Gebalom, bjelorusima Kulesom i Karalekom koji je pivot ala Urios, pa Turnoom, Karačižem, krilom Naijem kojeg su oteli Parizu, nastala je eksplozivna mješavina iz epruvete. Osvojili su tu grupu smrti sa 20 bodova, isto koliko Barsa koja je još u grotlu Vesprema i u Parizu pokazala da je bar malo ranjiva nakon dvije godine u transu.

Na F4 nije stigao Pariz, nakon odlazaka Sagosena, Abaloa i Genshajmera izgubili su status selekcije svijeta, onda Karabatić na zalasku, Remili ide baš u Kielce, a Hansen se teško razbolio, ali sa letećim Stajnsom i bezbroj igraca opet su bili na milimetar da u gostima izbace Kil u 1/4. Barsa je nokautirala Flenzburg, a Kielce uništio Monpelje. I došli smo do ova dva dana, nikad kasnije, treći vikend vrelog juna.

Polufinale Vesprem-Kielce bio je njihova trilogija u Kelnu, novi čin sapunice, nova epska bitka. Iako je Vesprem imao 18:15, nadjačala ih je energija i klasa Kielcea, i to što Dusebajev sigurno čita bolje ovakve mečeve od Ilica. I Vesprem je toliko pun asova da su to nijanse, ali kad se lomilo vidjela se superiorna organizacija tima i razorni blicevi Kielcea koji su ih vodili često na +4. Pobjeda 37:35 u jednom polufinalu je novi korak u kosmos, čak 72 gola u meču najvećeg uloga, a pritom golmani pravili cuda, Korales u prvom, a Volf u drugom poluvremenu! Šta onda reći. To je već brzina iznad košarke. Lako bi bilo uzeti finale Evrolige Real-Efes 57:58, pa da pokažemo koliko je rukomet bolji. Ali uzmimo jučerašnji odlični meč Real-Barsa 81:74, viđeno je 53 pogodaka iz igre i još 33 sa slobodnih bacanja. Lako je to uporediti sa ova 72 na rukometa i po broju posjeda, to je najbolji parametar u procentima. Ovaj sadašnji rukomet se ekstremno primakao i hokeju po brzini akcija i protoku lopte (paka), a u realizaciji je neprikosnoven. Sve to publika obožava.

Nakon što je Barsa tempom sažvakala Kil u drugom polufinalu, iskoristila puno siri roster i povrede Sagosena i Pekelera vrativši za bolni poraz u finalu 2020 i odrzala ipak vrlo povoljnu tradiciju u najvećem evropskom klasiku, vidjeli smo dvije krimi drame u nedjelju. Prvo u meču za trece mjesto gdje su se veliki drugovi iz onih epskih sezona Kila 2010. i 2012. Ilić i Jiha borili na život i smrt. Vesprem je dugo dominirao sa 4 gola prednosti, ali prestignut u jednom brzom talasu bombi Duvnjaka, Bilica i Zarabeca koji se nijesu predali u odsustvu Sagosena. Sporne odluke na kraju, pa sedmerac iz cepelina nad Jahijom za 34:34 na isteku vremena, i ipak trijumf Kila na sedmerce.

Trece mjesto u sezoni turbulencija za "zebre", nakon sto im je Magdeburg uzeo titulu u moćnoj Bundes Ligi sa 32 pobjede u 34 meča što je ludilo. Taj isti Magdeburg koji je početkom sezone postao prvak svijeta protiv Barse, ali nedavno izgubio finale EHF od Benfike, kao probuđenog velikana napokon ćemo ga vidjeti u LS. A u finalu treći sudar dva apsolutno najbolja tima na svijetu trenutno Barse i Kielcea. Svi su opet dali bitnu prednost Barsi, ali Kielce je i treći put igrao sjajno, da ih pobijedi.

Naš Branko je pogađao sve što je šutnuo, 4/4 već nakon 17 minuta, uz inteligentna taktička rješenja, asistencije i utrčavanja na drugog pivota da im spusti agresivnu zonu, vukao tim Dusebajeva kad nije išlo, kad su bili tri gola u minusu. Šteta za povredu jer u opsegu od 70 minuta mogao je još puno napraviti, ali vremenom su krenuli i mozda najbolji ljevak današnjice Aleks Dusebajev, pa njegov brat Dani koji je izmislio 4 remek djela, pa visoki bombarder Kules, ali i prvi lijevi bek Sicko. Igralo se gol za gol, ali Kielce je taj koji je vodio i koji je stalno imao šanse za +2 koje nije koristio nikad. Barsa je ostala u igri i sa nekim čudesnim odbranama De Vargasa, nije praktično imala Cindrica, pa je tražila rješenja sa Brazilcem Langarom i Egipćaninom Al Zainom koji je ginuo i u odbrani sa drugim Brazilcem Pjetrusom.

Potrošnja je bila ogromna pa nije bio vatromet kao u ranijim mečevima, Barsini asovi iz Francuske Mem, Ngesan i Ricardson koji su autenticne zmije igrali su na bljeskove, ali pogadjali kad se lomilo. Napokon su poveli 27:26 u finisu golom Al Zaina, pa 28:27, ali Kielce je nasao gol dvije sekunde prije kraja. Bjeloruska akcija Kules-Karalek već je izmislila jednu polugu za udžbenike sredinom drugog, a ovaj gol spasa desio se skoro zatvorenih oćiju, 28:28! U produžecima je opet Kielce bio bliži, sa Karalekom ćije su kretnje otvarale zonu, sa vođstvom 32:31, ali pola minuta prije kraja Dika Mem je solo akcijom spasio Barsu, a na kraju su izblokirali srčanog Aleksa Dusebajeva i izborili sedmerce. Mogao je da promaši Mem, ali suđeno je bilo da jedini promaši upravo stariji sin trenera Kielcea. Nakon svega Dusebajev je skoro pa tri puta srušio najbolji tim planete, neki kažu i u istoriji sporta, pa valjda i debelo zaslužio krunu. Ali toga nema, Barsa je prva koja je odbranila i sa 11 titula je ubjedljivo najveći tim ikada.

Nema puno tajni, nikom nije bilo jasno zašto su smijenili trofejnog Paskvala, ali igračka legenda Ortega osvojio je iz prve. Rukomet je uvijek bio prevazan za FC Barselonu, 10 miliona - 15 miliona, samo kažite koliko treba. Nema novca sada Laporta da završi velike fudbalske transfere, iako se Levandovski sam nudi, kao i Di Marija koga žena gura u Barsu, inače bi već bio u Juventusu. Ali za rukometne potrebe ima više nego dovoljno i biće jos dugo u vrhu. Ipak, najvažnije da smo vidjeli vjerovatno najbolji F4 svih vremena, četiri atomska rukometa, ogroman uspjeh publike i tv auditorijuma, Keln ostaje do 2026, ovo je definitivno najbolji dvoranski godisnji spektakl u svijetu sporta. I za razliku od svih drugih sportova ne razočara nikad, uvijek su fenomenalni mečevi, ide se samo naprijed.