PRODUŽETAK

Ostav(k)a

Ostavka, kao šlajm, zastane u grlu. Često se traži, rijetko daje. Kako ostavka, tako i ostalo. Moral, koji nema množinu, nalaže suprotno.

Piše: Milan Jovanović

Navika je jedna muka, a odvika stotinu. Potrudili smo se da i ovu narodnu izreku održimo, sačuvamo, poduprijedimo, unaprijedimo...

Namještaj

Svaki komad namještaja ima svoju svrhu, pa makar da kupi prašinu. Samo, praktično, fotelja, statusnu simboliku. I dijete se odvoji od majke, čovjek od fotelje teško. "Zalijepi" se stražnjični dio tijela, uhljebi se... Ruše se fiziološki postulati da hrana ulazi na usta.

Svezani jezik

Brzalice se u djetinjstvu savladaju, "jezikolomke" u kasnijim godinama, nauči se i poneka tuđica, pa metnuli je, bar, gdje joj nije mjesto da bi se dosegla piramidalna uzvišenost kod nemuštih. Samo je leksema OSTAVKA toliko strana, nedokučiva čovjekovom jeziku, kroz koji prođe mnogo ispljuvaka i izbljuvaka. Ostavka, kao šlajm, zastane u grlu. Često se traži, rijetko daje. Kako ostavka, tako i ostalo. Moral, koji nema množinu, nalaže suprotno.

Odluka

Dobili smo, ipak, jednu u petak, kad već za više od godinu nijesmo direktora. Dužnost se vršila i izvršila. Odluka donešena da se dodijeli iz narodne kuhinje. Neko da kašikom zahvati, neko da prstom lizne. Iz drugog pokušaja. Ni prvi, niti drugi valjan. Nije bilo kuso, ali se ne ispravi. Za dalje nema vremena. Potrebna je infuzija za život na aparatima. Zadovoljni ćute. Ostali, pak, škrguću. Empatija ne postoji. Samo simpatija prema ugovoru i novcu. Svako svoje.

Alatke

Sport nam je i sada i godinama unazad ostava u kojoj, najčešće, ne nađemo ono što je potrebno. Razbacane alatke majstora. Saplitanje i po starom, dobrom običaju, psovka. Ni šegrti ih ne sastaviše po redu da bi bilo u redu. Bijeli sport je bio sinonim džentlmenstva i buržoaskog kružoka. Da li je spojivo? Zajednički im je reket. Voda je sinonim za život. Skvašeno odijelo preko kupaćih gaćica izaziva neprijatnost. Budući, a nekadašnji, trebalo bi u proširenoj ostavi za ispravku da zna - koliko i do kada može. Nije naodmet ni nošenje džepnog kalendara.

1. maj bi, konačno, mogao kao šibom da nas opomene, ne ždijte nove vatre i ne dozvolite bulimiju i ćumurštinu u želucu. To nije rad.

(Tekst je stav autora)