Luka Vlaisavljević

Dajte im vremena: I legende su nekad izgledale kao promašaji u Premijer ligi

U današnjem fudbalu strpljenje je luksuz koji gotovo da ne postoji.

Igrač koji ne zablista odmah — postaje “promašaj”. Dovoljno je nekoliko utakmica bez gola, pa da društvene mreže presude: “rasipanje novca”, “precijenjen”, “prevara”. A istina je da su i najveći morali da prođu kroz period prilagođavanja.

Florijan Virc, Benjamin Šeško, Viktor Đekereš, neka su od imena na koje udaraji u po družtvenim mrežama, ali i sa istance novinara i insajdera, kakav je Fabricio Romano.

Neki od najvećih stranaca u istoriji Premijer lige došli su u Englesku, izgledali izgubljeno, i tek kasnije - postali legende.

Robert Pires (Arsenal)

Pires je savršen primjer stranog fudbalera kojem je trebalo makar godinu da pokaže pravi kvalitet. Kada je Francuz 2000. prešao iz Meca u Arsenal, teško se privikavao na Premijer ligu. Čak je i sam rekao da mu je liga bila previše fizička, pa je u 33 utakmice postigao četiri gola i upisao sedam asistencija.

Već naredne sezone Vengerovo povjerenje mu se vratilo višestruko. Pires je u 28 mečeva dao devet golova i šest puta asistirao, a Arsenal je te godine osvojio duplu krunu. Toliko je bio dobar da je, iako je u martu doživio tešku povredu ukrštenih ligamenata, proglašen za igrača godine i od novinara i u samom Arsenalu.

U tri naredne sezone postizao je dvocifren broj golova u ligi.

Luis Suares (Liverpul)

Možda djeluje čudno što je Suares na ovoj listi, ali lako je zaboraviti da nije odmah eksplodirao po dolasku na Enfild u januaru 2011. Iako je dao gol na debiju protiv Stouka i pokazivao bljeskove klase, u prvih 44 ligaška meča za Liverpul postigao je samo 15 golova.

Tek od sezone 2012/13 počeo je da dominira kao igrač svjetske klase – dao je 23 gola i imao 11 asistencija u 33 utakmice. Sljedeće godine bio je još bolji: 31 gol i 17 asistencija u spektakularnoj sezoni 2013/14, nakon koje je Barselona platila 82,3 miliona eura da ga dovede.

Tjeri Anri (Arsenal)

Ako postoji igrač na koga treba podsjetiti kada neko veliko pojačanje krene sporo – to je Tjeri Anri. Arsenal ga je 1999. doveo iz Juventusa za 11 miliona funti, ali Francuz je prvi ligaški gol postigao tek nakon osam utakmica. Još četiri meča čekao je na prvi “dupli program”, lutajući između krila i špica.

Od decembra su golovi počeli da dolaze mnogo lakše, pa je sezonu završio sa 17 pogodaka i osam asistencija u 31 nastupu. Uslijedilo je još bolje: 157 ligaških golova u narednih sedam i po sezona – i status najvećeg stranog fudbalera u istoriji Premijer lige.

Denis Bergkamp (Arsenal)

Još jedan arsenalov velikan koji je imao težak početak. Holanđanin je 1995. stigao iz Intera uz veliku odštetu, ali mu je trebalo sedam ligaških utakmica da postigne prvi gol – i to dva odjednom protiv Sautemptona. Novine su tada pisale: “Bergi je bačen novac.”

Sve se promijenilo 1997/98, u prvoj punoj sezoni Arsena Vengera. Bergkamp je tada postigao 16 golova i dodao 11 asistencija u 28 utakmica, a Arsenal osvojio duplu krunu. Kasnije je postao legenda kluba sa više od 100 golova, još dvije titule i tri FA kupa.

David de Hea (Mančester junajted)

Danas ga pamte kao jednog od najboljih golmana Premijer lige, ali početak mu je bio daleko od idealnog.

Junajted ga je 2011. platio 18,3 miliona eura Atletiku iz Madrida, ali je De Hea u prvim mjesecima pravio velike greške. Mnogi su sumnjali u njegovu fizičku spremu, pa su ga navijači čak tražili da bude zamijenjen rezervnim golmanom Andersom Lindegardom.

Sve se promijenilo u jednoj utakmici – kada je u remiju 3:3 sa Čelsijem spektakularno odbranio slobodnjak Huana Mate. “Možda je to bio ključni trenutak moje karijere u Junajtedu”, prisjetio se kasnije. “Od tada je sve išlo samo nabolje.”

David Silva (Mančester siti)

Kao i De Hea, i Silva se mučio na početku. Kada je 2010. stigao iz Valensije za 26 miliona eura, mnogi su sumnjali da će fizički izdržati tempo engleske lige. Prve četiri utakmice počeo je samo jednom, pa su se navijači već pitali da li je bio pogrešan izbor.

Silva je tada obećao da će mu trebati vremena da se prilagodi – i bio je potpuno u pravu.

U prvoj sezoni dao je četiri gola i zabilježio osam asistencija, a već naredne 2011/12 predvodio Siti do prve Premijer lige u istoriji kluba, sa šest golova i 17 asistencija. Kasnije je osvojio još tri titule i šest domaćih trofeja, postavši jedan od najboljih stranih igrača koje je Engleska ikada vidjela.

Didije Drogba (Čelsi)

Drogba je 2004. stigao iz Marseja za 24 miliona funti, ali nije odmah proradio. Dao je samo dva gola u prvih osam utakmica, a potom pauzirao zbog povrede. Sezonu je završio sa 10 pogodaka u 26 mečeva – solidno, ali ispod očekivanja, uz poneke incidente na terenu koji su izazvali negodovanje neutralnih navijača.

Već sljedeće godine postigao je 12 golova, a u sezoni 2006/07 bio najbolji strijelac lige sa 20 pogodaka. U sezoni 2009/10 postigao je rekordnih 29 golova u Premijer ligi. Ali Drogba nikad nije bio samo golgeter – bio je sila. Njegovo prisustvo omogućavalo je trenerima da grade tim oko njega, i uz njega je Čelsi osvojio sve što se moglo osvojiti.