Luka Vlaisavljević

Najgori start u 21 godinu - od euforije do realnosti Sitija, kad rekonstrukicija ne da instant rezultate

Pep Gvardiola nije navikao na ovakve scenarije. Njegovi timovi u Engleskoj su uvijek bili mašine koje u najgorem slučaju proklizaju na startu, pa onda krenu serijom pobjeda koja uguši rivale. Ali ovoga puta, poslije samo tri kola, Mančester siti se nalazi u poziciji koja podsjeća na stare ranjive verzije – najgori početak sezone u posljednje 21 godinu i ozbiljna pitanja o budućnosti projekta.

Imali su crnu jesen prošle godine, ali to je bio slijed događaja i povreda nosilaca igre. 

Scenario od ove sezone može da bude i gori jer je došao odman na startu.

Od euforije do stvarnosti

Prva utakmica na „Etihadu“ otvorila je sezonu kao u bajci. Poslije 4:0 protiv Vulvsa činilo se da je optimizam opravdan: nova pojačanja, svježina u igri, osjećaj da se titula vraća u domet.

 Ali realnost je došla brzo. Porazi od Totenhema i Brajtona ne samo da su odnijeli šest bodova, već su Sitiju stavili pritisak koji dugo nijesu osjetili – zaostaju za Liverpulom, a pred njima su dueli sa Junajtedom i Arsenalom.

Povrede, ali i stari problemi

Lista povrijeđenih ne olakšava stvari. Omar Marmuš, možda i najbolje zimsko pojačanje, otpao je zbog povrede koljena igrajući za Egipat. Rajan Čerki i Rajan Ait-Nuri takođe su van stroja, a ni Džon Stouns nije siguran za derbi.

Ali problemi idu dublje od toga. Protiv Totenhema su izgledali nemoćno na visoke lopte i pritisak iz golmana, gotovo kopija prošlogodišnjeg poraza 4:0.

Protiv Brajtona ista priča – vodili pa izgubili 2:1, uz nepotreban penal Mateusa Nunjesa i gol iz brze tranzicije.

To su obrasci koji se ponavljaju.

"Nešto nedostaje“

Majka Ričards je direktno opisao problem: „Mislio sam da su riješili ono što im je falilo prošle sezone, ali protiv Sparsa i Brajtona je bilo previše lako. Nešto nedostaje.“

Gael Kliši dodaje da je riječ o hroničnoj slabosti: „Kada dominiraš, jedini način da te rival ugrozi je tranzicija. A Siti te situacije ne rješava, što gledamo skoro svaku utakmicu. Ove godine je još gore, jer žele da igraju visoku liniju, a ne pritišću zajedno – defanzivci ostaju potpuno izloženi“.

Najgori start u eri Gvardiole

Statistika je neumoljiva: Siti nije imao ovako slab početak još od 2004/05, kada je Kevin Kigan bio trener. Pep je znao ranije loše da krene – 2020/21 su u prvih devet kola ispustili bodove pet puta, pa potom napravili seriju od 13 pobjeda. U Barseloni je 2008. izgubio od Numansije u debiju, ali se onda desila legendarna serija i tripla kruna.

To su podsjetnici da je opasno prerano otpisivati ga. Serhio Aguero, legenda kluba, naglašava: „Za sve ove godine Pep je donio toliko titula i uvijek nas držao u vrhu. Izgradio je ogromno nasljeđe. Zato vjerujem da će ispraviti kurs.“

Rekonstrukcija tima

Ono što čini razliku u odnosu na prošle godine jeste dubina promjena u timu. Odlazak Ilkaja Gundogana, Manuela Akanjija i Edersona posljednjeg dana prelaznog roka, plus pozajmica Džeka Griliša Evertonu i kraj desetogodišnjeg ciklusa Kevina de Brujnea – to je gotovo polovina jezgra iz 2023, kada je osvojen istorijski trebl.

Potrošeno je 180 miliona funti na šest pojačanja ovog ljeta (isto kao i u januaru), ali učinak je tanak. Tri nova golmana, Sverre Njupan odmah poslat na pozajmicu u Midlzbro, dok su efekat osjetili samo Tijani Rejnders u briljantnom debiju protiv Vulvsa i povremeno Marmuš. Ait-Nuri i Čerki već povrijeđeni, Marmuš sada takođe. Januar je donio Vitor Reisa i Abdukodira Husanova, ali prvi je poslat na pozajmicu, a drugi pruža šarene partije.

„Moramo biti konstantniji“

Gvardiola je i sam priznao da proces traje:

„Kada promijeniš deset igrača u nekoliko mjeseci, treba vremena da se sve slegne. Radimo dosta dobrih stvari, ali moramo biti konstantniji. To će doći korak po korak.“

Posebnu pažnju privukla je zamjena Edersona sa Đanluiđijem Donarumom. Italijan nije poznat po igri nogom, što je uvijek bio osnov Pepovog sistema, ali je nesporno vrhunski talenat. Kada su ga pitali šta donosi, Gvardiola je samo rekao: „On je veoma visok.“ Kratko, gotovo ironično.

Paralela se sama nameće – kao što je prihvatio Erlinga Halanda, „devetku“ koja ubija sve pred sobom, ali malo doprinosi u igri, sada je Pep napravio još jedan zaokret u filozofiji.

U devetoj sezoni na „Etihadu“ sve djeluje kao da se Pep približava kraju ciklusa. On insistira da je i dalje motivisan: „Neću ostati ako klub misli da mu treba promjena. Ali sada želim više nego ikad da nastavim poslije onoga što se desilo prošle sezone.“

Ključ je sada u onome što dolazi. Junajted kod kuće i Arsenal u gostima – dva rivala koja su prošle sezone odnijela pobjede. Ako Siti uspije da veže dva trijumfa, Gvardiolina rekonstrukcija će dobiti smisao. Ako se ponovi prošlogodišnji scenario, možda ove sezone još ranije nego prošle borba za titulu se završi u septembru.