Luka Vlaisavljević

Dijas odlazi iz Liverpula - bez gorčine, bez šoka, uz zaraznu pjesmu na melodiju "Bella ciao"

U maju, dok je Luis Dijas s kolumbijskom zastavom oko struka slavio ispred “Kopa”, djelovalo je kao kraj jedne priče. Naslućivalo se.

Uz osmijeh na licu i pjesmu koja je odzvanjala Enfildom, ostavio je sliku dostojnu oproštaja. Njegova tadašnja vjerenica, sada supruga, Đera Pons, objavila je poruku navijačima: “Hvala vam što ste nas učinili da se osjećamo kao kod kuće. Ovo je stvarna veza, duboka i snažna. Nikada nećemo hodati sami.”

Dva mjeseca kasnije, oproštaj je čeka zvaničnu potvrdu, ali je sada sve pitanje tehnikalija - Dijas se seli u Minhen, gdje će za Bajern igrati nakon što je Liverpul prihvatio ponudu od 75 miliona eura.

Iza sebe ostavlja 148 nastupa, 41 pogodak i dovoljno trenutaka da njegovo ime ostane urezano u sjećanjima navijača.

Ali ovo nije priča o iznenadom odlasku, ovo je rastanak koji je sazrijevao.

Dijas je prošlog ljeta već pokazivao želju za promjenom, kada se Barselona interesovala, ali je Liverpul tada bio jasan - nije na prodaju. Međutim, kada je i ovog ljeta odbio novi ugovor - i to drugi put - klub je morao razmotriti okolnosti. Razlika između njegove finansijske vizije i one koju je klub bio spreman da ponudi bila je prevelika.

Bajern je podigao prvobitnu ponudu od 67,5 miliona eura, a Liverpul, svjestan da bi idućeg ljeta mogao izgubiti mnogo više, odlučio je da ne blokira transfer. Sportski direktor Ričard Hjuz osigurao je pristojnu zaradu za igrača koji je stigao iz Porta za 49 miliona i dao maksimum u dresu “redsa”.

U pitanju nije bio ni sukob, ni drama. Dijas je odradio sve obaveze tokom priprema u Aziji, bez izostanaka i suvišnih signala. Kada je došlo vrijeme, dobio je dozvolu da otputuje u Minhen i završi formalnosti.

Njegova karijera u Liverpulu bila je obilježena sjajnim ulaskom.

Već na debiju, deset minuta mu je bilo dovoljno da upiše asistenciju protiv Kardifa.

Njegov osmijeh na treninzima bio je zaštitni znak, a Jirgen Klop je često isticao njegovu energiju. Sadio Mane je tada pomjeren u sredinu, kako bi Dijas preuzeo lijevu stranu. Postao je miljenik publike zbog driblinga, direktnog pristupa i neumorne borbe bez lopte.

Igrao je sve tri finalne utakmice u sezoni 2021/22, kada su osvojeni FA i Liga kup, i kada je Liverpul za bod izgubio Premijer ligu, a u Parizu doživio poraz od Real Madrida. Potom je uslijedila povreda koljena koja ga je usporila, ali je 2023/24 bio jedan od ključnih igrača u pohodu na još jedan Karabao trofej.

Njegov otac, koji je tokom te sezone bio otet u Kolumbiji, oslobođen je nakon 12 dana – događaj koji je dodatno obilježio Dijasovu godinu.

Na terenu, Slot je uveo promjene. Premjestio ga je češće u centralne zone, pokušavajući da poveća njegovu efikasnost. Rezultat? Najbolja sezona u Liverpulu - 17 golova u svim takmičenjima, uključujući het-trik protiv Bajer Leverkuzena i pogotke protiv Mančester junajteda i Totenhema.

Ipak, Liverpul smatra da ima dovoljno opcija na lijevoj strani: Kodi Gakpo, novi potpis Igo Ekitike, kao i tinejdžerska senzacija Rio Ngumoa. Mladić još nije ni napunio 17 godina, ali već je skrenuo pažnju u predsezonskim utakmicama.

Odlaskom Dijasa, otvara se prostor i za potencijalne nove odluke. Saudijski klubovi i dalje prate Darvina Nunjesa, dok se Federiko Kjeza povezuje sa povratkom u Italiju. Postoji tiha želja da se eventualni odlazak Nunjesa pretvori u dolazak Aleksandra Isaka, ali to bi zahtijevalo promjenu stava Njukasla i konkretan finansijski prostor.

Za kraj, Dijas možda nije dosegao visine Salaha, Manea ili Firmina, ali ostavlja trag. Nije ikona, ali je bio konstanta. Stabilnost na terenu i emocija bez pretenzije. U Minhenu će započeti novo poglavlje, a na Enfildu ga čeka zasluženi aplauz - ako se ikada vrati.

Do tada ostaće zarazna pjesma na melodiju "Bella ciao" koju su navijači iz Kopa pjevali Kolubmijcu.