Luka Vlaisavljević

Al Hilal, Fluminense i iluzija ravnoteže FIFA svjetskog klupskog prvenstva

Na papiru, sve izgleda obećavajuće. Spektakularni mečevi, neizvjesnosti, iznenađujući trijumfi - Botafogo protiv Pari Sen Žermena, Fluminense protiv Intera, Al Hilal protiv Mančester sitija.

FIFA je dobila ono što je tražila: globalni turnir koji ne djeluje kao unaprijed upisana dominacija Evrope. Ali ako ogolimo narativ i pogledamo dublje, pitanje ostaje – koliko stvarne konkurentnosti se zapravo desilo?

FIFA-ina Tehnička studijska grupa, na čelu sa Arsenom Vengerom, iznijela je polu-euforične zaključke u svom osvrtu na prvu polovinu takmičenja.

„Takmičenje je mnogo izjednačenije nego što smo očekivali“, rekao je Venger. „Izgleda kao da je ovo početak nečega što više nikada neće prestati“.

Možda. Ali možda je ovo i tek varka - šum statistički rijetkih, ali vizuelno upečatljivih epizoda.

Između standardne devijacije i šoka u 120 minuta

Za razumijevanje dublje slike, treba pogledati podatke iz analize kompanije "Twenty First Group". Njihov model "World Super League" koristi algoritme mašinskog učenja kako bi rangirao sve fudbalske timove na svijetu, ocjenjujući ne samo njihovu snagu, već i unutarligašku ravnotežu. I tu stvari postaju zanimljive.

MLS, zahvaljujući saleri kep sistemu, kao u NBA, ima najmanju standardnu devijaciju – što znači da je tamošnja liga najujednačenija. Odmah iza nje dolazi brazilska Serija A, gdje se razlika između Palmeirasa i Žuventuda ne mjeri svjetlosnim godinama.

Za razliku od toga, Saudijska Pro liga je peta najneujednačenija liga u svijetu. Al Hilal, iako 132. tim po globalnoj rang-listi (između Union Berlina i Las Palmasa), daleko je ispred drugoplasiranog saudijskog kluba Al Ahlija (279. mjesto), a svjetlosnim godinama ispred fenjeraša Al Orobe, koji je 2405. u svijetu.

To, naravno, baca drugačije svjetlo na njihovu pobjedu protiv Sitija.

Imala je težinu, ali i kontekst. Al Hilal jeste zasluženo prošao, ali to ne znači da je njihova liga odjednom konkurentna.

Brazilski fudbal potvrđuje reputaciju

Za razliku od saudijskog modela oslonjenog na državne investicije i četiri kluba pod kontrolom saudijskog Državnog investicionog fonda, Brazil nudi organsku strukturu. Flamengo i Palmeiras jesu dominantni, ali ih prate i drugi timovi – Botafogo, Fluminense, čak i Žuventud – koji su kadri da konkurišu u međunarodnom okruženju. Njihova ujednačenost potvrđena je i na terenu, gdje su brazilski klubovi redovno isporučivali iznenađenja, ali bez osjećaja da su ta iznenađenja slučajnost.

„Trenutno ocjenjujemo Seriju A kao šestu najjaču ligu na svijetu“, rekao je Aurel Nazmiu iz "Twenty First Group-a", „i očekivali smo da će brazilski klubovi biti konkurentni“.

Bili su i više od toga. Flamengo je izbacio Čelsi, Botafogo je savladao Pari Sen Žermen, Fluminense je prošao i Inter i Al Hilal. Ne čini se da je išta od toga bilo rezultat puke inspiracije – već kontinuiteta i kvaliteta.

Na granici propagande

U takvoj slici, FIFA-ina težnja da ovaj turnir predstavi kao dokaz o „početku nove ere fudbala“ djeluje preuranjeno. Đani Infantino je požurio sa objavom na društvenim mrežama nakon pobjede Al Hilala nad Sitijem, ali da li je to zaista pokazatelj globalnog balansiranja snaga – ili samo izuzetak koji potvrđuje pravilo?

Ćabi Alonso je možda najbolje sažeo dilemu: „Svjetsko prvenstvo za klubove nam pokazuje koliko je visoka konkurencija u drugim ligama. Možda mi Evropljani nijesmo dovoljno svjesni nivoa takmičenja u saudijskoj, brazilskoj, pa i argentinskoj ligi. Ponekad smo previše egocentrični“.

To je tačno, ali i selektivno tačno. Ne smijemo zanemariti briljantne klubove van Evrope, ali to ne znači da ljetnji turnir – sa drugačijim motivacijama, ritmom, rotacijama i fokusom – može da posluži kao mjerilo za stvarni odnos snaga među ligama.

Više pitanja nego odgovora

Može li trijumf jednog kluba na ovakvom turniru biti validan indikator snage cijele lige? Malo vjerovatno. Riječ je o turniru sa specifičnim okolnostima, skraćenim formatom i često izmijenjenim sastavima. U tom kontekstu, Al Hilal jeste imao svoj trenutak, ali razlike unutar njihove lige i dalje su drastične.

S druge strane, brazilski klubovi – i njihova ujednačenost – zaista ostavljaju utisak održivog kvaliteta. A ako je turnir ičemu poslužio, onda je to da nas podsjeti da se dobar fudbal igra svuda. Ali da je globalna konkurentnost porasla? Još je rano za takve naslove.