L.V.

FIFA i paragvajska drama - kako je kongres u Asunsionu razotkrio duboku polarizaciju u vrhu fudbala

Trebalo je da bude rutinski u Asunsionu. Skup visokih delegata iz 211 država i teritorija, lagan dnevni red, formalnosti, rukovanja, izjave za medije. Umjesto toga, 75. FIFA Kongres u paragvajskoj prijestonici prerastao je u otvoreni sukob unutar organizacije – institucionalni haos čiji je epicentar opet bio Đani Infantino.

Sve je počelo prošle sedmice, kada je otkriveno da predsjednik Fife neće prisustvovati ključnom sastanku Savjeta uživo.

Umjesto da stigne u Paragvaj, Infantino je produžio bliskoistočnu turneju tokom koje se sastao s Donaldom Trampom u Saudijskoj Arabiji i Kataru. Navodno, umjesto dolaska, najavio je uključivanje putem videopoziva.

Stvar je mogla proći nezapaženo da nije bilo avionskog trekera. U četvrtak ujutro, podaci su pokazali da Infantino ipak dolazi – ali sa tri sata zakašnjenja. Let katarskog privatnog aviona, preko Lagosa, izazvao je domino efekat – cijeli Kongres je odgođen.

Kad se konačno pojavio, predsjednik se izvinio. Ali za osam članova UEFA Savjeta to nije bilo dovoljno. Demonstrativno su napustili Kongres usred sesije. Uslijedilo je saopštenje: Infantino je promijenio termine sastanaka kako bi, kako su naveli, „ispunio privatne političke interese“.

Potpredsjednik Fife i predsjednik KONKAKAF-a, Viktor Montagljani, pokušao je da balansira ton, ali bez uvijanja: „Dvije greške ne čine jednu ispravnu stvar“.

Dok su delegati hodnicima komentarisali „najneugodniji Kongres u posljednjih deset godina“, suštinska pitanja ostala su u sjenci – a nisu bila mala.

Fifina američka realnost: prazni sektori i snižene cijene

Na horizontu je dugo najavljivano prošireno Svjetsko klupsko prvenstvo sa 32 tima, koje će se ovog ljeta igrati u 11 američkih gradova. Ambicija je jasna – globalna fešta fudbala, novo tržište, veća zarada.

Stvarnost: prodaja ulaznica ide sporo. Vrlo sporo.

Drugi put ove godine FIFA je snizila cijene karata, ubacivši dodatne serije u „pristupačnijoj“ kategoriji. Na FIFA.com/tickets i Ticketmasteru, cijene su ovog petka bile ispod 30 dolara za neke utakmice: Mančester Siti protiv Al Aina u Atlanti, Inter protiv Urawe u Sijetlu, PSŽ protiv Botafoga u Pasedeni…

Čak ni finale još nije rasprodato. Najjeftinije ulaznice – 538 dolara. Polufinale – oko 300. Model dinamičkog određivanja cijena znači da će, ukoliko potražnja i dalje bude slaba, cijene ići još niže.

Najveći interes očekivano vlada za Real Madrid: najjeftinije karte za njihove mečeve (protiv Al Hilala, Pačuke i Red Bul Salcburga) su između 92 i 180 doalra – ali i dalje ima desetine sektora sa stotinama slobodnih mjesta.

FIFA je potvrdila da će razmatrati djelimične refundacije za ranije kupljene skuplje karte. Klubovi su već informisani.

Diplomatski gaf: Tramp, lopta i ljutnja Kanade i Meksika

Dok je Kongres kasnio u Asunsionu, Infantino je objavljivao fotografije iz Katara. Jedna od njih – on prima loptu sa Mundijala 2022. iz ruku katarskog emira. Problem? Mundijal 2026. ima tri domaćina: SAD, Meksiko i Kanada. Nijedna od te dvije zemlje nije bila ni u Dohi, ni u kadar.

Simbolika je djelovala kao poruka – kao da se domaćinstvo seli u ruke Trampa i Katara.

To je ozbiljno uznemirilo partnere u Meksiku i Kanadi, koji su već ranije izražavali sumnju u Infantinov balans između diplomatije i ličnih odnosa. Bliskost s Trampom dodatno je podgrijala sumnje – naročito nakon njegovih predloga o preimenovanju Meksičkog zaliva.

Američka vlada pokušala je da amortizuje priču. Bijela kuća je formirala „World Cup radnu grupu“, dok je Tramp obećao budžet za bezbjednost. Infantino je sa bine Kongresa izjavio: „Svijet je dobrodošao u Ameriku. To ne kažem ja – to kaže američka vlada.“

Ali ubrzo se oglasio potpredsjednik SAD, Dž. D. Vens: „Navijači su dobrodošli… ali kad turnir završi – moraju kući“.

2038. u Pacifiku? Novi Zeland ima ideju koja uključuje ponovo SAD

Dok Fifini problemi tinjaju u sadašnjosti, ideje za budućnost se već roje. Nakon što su domaćini za 2030. i 2034. već određeni, za 2038. ostaje otvoreno pitanje – i kontinent.

Evropa, Azija, Afrika i Južna Amerika otpadaju zbog principa rotacije. Ostaju KONKAKAF i Okeanija.

Novi Zeland razmatra kandidaturu – ali ne solo. Izvršni direktor NZ saveza, Endru Pranjel, potvrdio je da se razmišlja o modelu partnerstva: „Mi ne možemo sami organizovati cijeli turnir, ali možemo jednu grupu i nokaut fazu. Ključ je saradnja – možda s Amerikom, možda s Pacifikom“.

Spominju se Fidži i Havaji, stadion od 50.000 mjesta, izgradnja infrastrukture. „Ako Olimpijske igre mogu da organizuju surfovanje na Tahitiju, zašto ne bismo mi Mundijal preko Pacifika?“, pita Pranjel.

I onda – 64 reprezentacije?

Kao da nije dovoljno što format Mundijala od 48 timova još nije ni testiran, predsjednik KONMEBOL-a Alehandro Dominges predložio je dodatno proširenje – na 64 tima, za jubilej 2030.

„Stogodišnjica traži nešto posebno“, rekao je. Infantino je ideju primio diplomatski: „Svi prijedlozi su dobrodošli.“ Generalni sekretar Fife je bio oprezniji: „Ništa nije odlučeno“.

Ali Viktor Montagljani nije imao dilemu: „Još nismo ni krenuli s turnirom od 48. A sad pričamo o 64? Ne zvuči dobro“.

U jednoj od najburnijih sedmica u skorijoj istoriji Fife, Kongres u Asunsionu ogolio je ne samo neslaganja unutar Savjeta, već i duboku nesigurnost u vezi sa pravcem kojim organizacija ide. Od sve praznijih stadiona u Americi do konfuznih diplomatskih poruka sa Bliskog istoka, FIFA se nalazi u trenutku kada više ne može balansirati između političkih ambicija i fudbalske realnosti.