- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Fudbal
17. 05. 2025.
10:52 >> 10:52
Treća sreća za "Orlove" iz južnog Londona
Kristal Palas mora da se usudi da sanja, da vjeruje, da može da savlada danas Mančester siti.
Nekadašnji slogan na glavnoj zgradi trening centra kluba glasio je: „Pobjeda je sve.” Trijumf nad Mančester Sitijem u finalu FA Kupa danas uzdigao bi status ovog kluba na najviši nivo u njegovoj istoriji.
Navijači, koji su toliko puta hvaljeni zbog svoje strastvene i šarolike podrške, konačno bi dobili evropsku avanturu.
Doći ovako daleko i opet pasti – na posljednjoj prepreci – bilo bi razorno. Ali niko unutar kluba ne razmatra tu mogućnost. Naprotiv, s Oliverom Glasnerom na klupi, sve djeluje dostižno.
Austrijanac je transformisao sudbinu Palasa od svog dolaska prije 15 mjeseci. Promijenio je kompletan mentalitet unutar kluba.
„Naveo nas je sve da razmišljamo drugačije. To je ono što je donio Palasu – pozitivnost i pobjednički mentalitet”, rekao je predsjednik kluba Stiv Pariš nakon pobjede od 3:0 u polufinalu protiv Aston Vile.
Ući u ovako važnu utakmicu s vjerom da možeš podići prvi veliki trofej u istoriji kluba i prenijeti tu sigurnost i navijačima – samo po sebi je ogromno dostignuće.
Dva puta su do sada dolazili do ove faze, ali su oba puta bolno posrnuli. Ovoga puta – osjećaj je drugačiji.
Ovaj Palas izaći će na teren Vemblija pun vjere da može da pobijedi.
Glasner možda ne govori javno o svojim ranijim uspjesima – kao što su dva trofeja austrijskog kupa u igračkoj karijeri, ili titula u Ligi Evrope s Ajntrahtom prije tri godine – ali ni ne mora.
Njegove medalje skupljaju prašinu u fioci kod kuće, što dovoljno govori o njegovom karakteru – nikada previsoko, nikada prenisko, ne gleda previše ni unazad ni unaprijed, fokusiran je samo na sadašnji trenutak.
Ovdje se radi o Palasu, ovdje i sada. Fokus mora, i biće, isključivo na ovoj utakmici – kao da je svaka druga. Sve dok ne zazvoni poslednji sudijski zvižduk, sve drugo je prostor za snove. A mnogi su sanjali u proteklim sedmicama. I s pravom.
Oni sada mogu da prekinu svoju mančestersku kletvu – poraze od Mančester junajteda u finalima FA Kupa 1990. i 2016. godine. Naviknuti su da očekuju najgore, pesimizam im je godinama bio prirodan refleks, ali ta promjena u razmišljanju sada je stvarna.
Pobjeda danas značila bi mnogo u potvrđivanju Palasa kao tima koji pripada gornjem domu engleskog fudbala.
Ovo finale pada između godišnjica dva najvažnija datuma u istoriji kluba.
Prije nešto više od 15 godina, 2. maja, remi 2:2 protiv Šefild Venzdeja u posljednjem kolu sezone 2009/10 značio je opstanak u drugoj ligi, i otvorio put za preuzimanje kluba koji je tada bio pred finansijskim kolapsom. Poraz bi vjerovatno značio likvidaciju.
Prvog juna biće tačno 15 godina otkad se stotinak navijača okupilo na Selhurst Parku i ispred centrale Lloyds banke u Londonu, očajnički se nadajući da će dogovor o kupovini stadiona omogućiti preuzimanje kluba od strane konzorcijuma CPFC 2010.
Predugo je fokus kluba bio vođen strahom – stalna briga o ispadanju, gledanje preko ramena. Ovo je trenutak za uzbuđenje i nadu.
Prošlog ljeta, sedmorica igrača Palasa doživjela su razočaranja na međunarodnoj sceni – u finalima Evropskog prvenstva, Kopa Amerike ili fudbalskog turnira na Olimpijadi. Početak ove sezone donio je osam utakmica bez pobjede i lošu atmosferu oko kluba. Kritike su bile oštre, strah od ispadanja sveprisutan.
Ipak, ova sezona se pokazala kao uspješna – možda i najuspješnija otkako su u Premijer ligi, barem kada se gledaju bodovi. Sada ovaj tim mora da kanališe energiju, vjeru i strast koja ih je nosila kroz serije rezultata koji su ih doveli u sredinu tabele. Ovakve prilike se ne ukazuju često, naročito ne klubovima poput Palasa. Previše je važno da se propusti.
„Imaš jednu šansu da napraviš razliku i postaneš dio istorije fudbalskog kluba”, rekao je Džejson Pančon, koji je 2016. dao gol za vođstvo Palasa u finalu.
„Mančester siti, Čelsi, Junajted, Liverpul, Arsenal… oni žele još trofeja, njihovi ciljevi su drugačiji”.
Pobjeda danas ne bi donijela samo euforično slavlje – već bi otvorila vrata novim mogućnostima i uvela klub u novu eru.
Igranje u Evropi naredne sezone moglo bi da transformiše klub. Najbolji igrači bi bili skloniji da ostanu, da potpišu nove ugovore, a potencijalna pojačanja bi bila još više zainteresovana. Sanjaju se trofeji, ali ideja gledanja Palasa u evropskim utakmicama je jednako primamljiva.
„Ako ti se nešto dogodi prvi put u životu, možda ti znači više nego kad to imaš svake godine“, rekao je Glasner na konferenciji za medije pred finale.
„Ne očekujem da će nam oni (Mančester siti) mahnuti bijelom zastavom i reći: ‘OK, ovo vam je prvi trofej, izvolite’. Sigurno će se boriti da ga osvoje".
Ali Palas će želeti da se bori još više.
„Osjećamo odgovornost prema našoj grupi i daćemo sve od sebe za nju”, dodao je Glasner. „Daćemo sve od sebe za Kristal Palas, i daćemo sve za naše navijače – jer su oni uz nas u svakoj utakmici”.
Šta god da se desi, moraju pokazati najbolje od sebe, nivo igre koji su imali veći dio sezone – i dokazati da je ovo njihovo vrijeme.
Коментари0
Остави коментар