rtcg

Sjećanje na Andriju Delibašića

Dosta bi bio samo ovaj trenutak, samo ovaj gol za vječnu slavu. I da ništa drugo nije uradio Andrija Delibašić, a uradio je toliko toga.

Kao dijete iz svog Nikšića otišao u Partizan, gdje je kao mlad takođe uradio stvari za istoriju. Gol protiv Sportinga na centrašut Pjevljaka Čakara, koji je je izbacio iz Evrope mladog Kristijana Ronalda. A kako je stadion bio prazan, još draži mu je onaj godinu kasnije protiv Porta, koji će te sezone postati šampion Evrope i svijeta. U oba meča strijelac protiv Murinja. Na klupi Mateus, odličan protiv Reala, punog "galaktikosa", jedini strijelac Partizanovih šest mečeva.

Neizbježno je bilo da će otići već tog januara 2004. i otišao jeste u Majorku, kod superzvijezde Samija Etoa. Odakle u još veću Benfiku, ali Španija je bila sudbina.

Sosjedad, Eerkules, Rajo Valjekano, koliko golova i emocija, duela sa igračkim gromagama. Posebna priča bila je naša reprezentacija. Zbog gužve u napadu morao je čekati na red dvije i po godine, ali čim je dobio šansu donio nam je i prvu pobjedu protiv Gruzije Ektora Kupera.

- 21 nastup, 6 golova, uvijek spreman i raspoložen. Sve do te kišne noći kad je rastužio Kapela i cijelu Englesku, nije osjetio ni pakleni sudar sa stativom i bacio u trans cijelu Crnu Goru.

Nije slučajno što se ta najveća tačka našeg fudbala veže za njega, jer Andrija je bio izuzetan igrač i izuzetno pošten prema lopti, znao je tačno šta hoće i bio je voljen u svim sredinama, neko ko se nikad ne zaboravlja.

O Andriji i sjećanj na njega saigača iz reprezentacije Dejana Damjanovića i Milorada Pekovića, pogledajte u prilogu Nebojše Šofranca.