Luka Vlaisavljević

"IRSKA KRV, ENGLESKO SRCE"

Li Karsli: Između dvije zemlje, dva tima i jedne prilike

Li Karsli nikada nije skrivao dileme koje je imao oko svog identiteta. Kada je Engleska prvi put pokucala na vrata 2015. godine, dok je bio trener u Brentfordu, ponuda da postane asistent selektoru reprezentacije do 19 godina, Eidiju Butrojdu, nije mu bila jednostavna.

„Kada su me pitali da preuzmem posao, prvo što sam pomislio bilo je ‘Pa, ja sam Irac... kako to izgleda?’" priznao je Karsli u jednom intervjuu 2020. godine.

Ta unutrašnja borba nije neobična za nekoga s dvostrukim državljanstvom i korijenima u Engleskoj i Irskoj.

Irska je, na kraju krajeva, zemlja njegove bake iz Dunmanveja u okrugu Kork. Odrastao je u Birmingemu, ali je svoju mladost provodio igrajući u Katoličkom društvenom centru u Čelmsi Vudu.

Tamo se isticao kao dječak koji je nosio dres Seltika, i koji je znao sve pjesme slavnog škotskog kluba, poznatog po irskom naslijeđu.

Nikaa nije krio svoj san da jednog dana pjeva irsku himnu kao fudbaler ove zemlje i taj san mu je ispunjen. Dres "momaka u zelenom" je nosio 40 puta.

Međutim, poziv Engleske ga je privukao na kraju, posebno nakon što se osjećao zanemarenim od strane Fudbalskog saveza Irske (FAI).

Kada je 2011. godine, nakon završetka igračke karijere, zajedno sa svojim bivšim saigračem Kevinom Kilbejnom ponudio svoje trenerske usluge FAI-ju, odgovor nikada nije stigao. Engleska, s druge strane, pružila mu je priliku da se afirmiše kao trener u mlađim kategroijama.

Njegov put sa Engleskom ga je vodio kroz razne selekcije, uključujući uspješan rad s U-21 timom, sve do glavne reprezentacije.

Sa U21 ekipom Gordog Albiona je osvojio Evropsko prvenstvo prošlog ljeta.

Sada, iako privremeno, Karsli je selektor Engleske do kraja novembra, a prva utakmica pod njegovim vođstvom morala je biti baš protiv Irske, i baš Dablinu.

Kada sudbina i ironija "zaplešu zajedno" obično se ovakva stvar desi.

Težak teren za Rajsa i Griliša

Deklan Rajs, engleski vezista koji je ranije igrao za Irsku, ne može očekivati topao prijem u Dablinu.

Irska ga vidi kao nekoga ko je izdao njihovu reprezentaciju – odigrao je tri utakmice za seniore, izjasnio se kao Irac, a zatim promijenio nacionalnost. Slična sudbina čeka i Džeka Griliša, koji je nastupao za mlađe selekcije Irske prije nego što je prešao pod zastavu Engleske.

Za Karslija, situacija nije baš kristalno jasna.

Iako ga je FAI razmatrao kao potencijalnog nasljednika Stefana Kenija, niko ga ne optužuje za to što je izabrao Englesku. Naprotiv, pitanje je bilo zašto bi napustio ono što je gradio sa Engleskom, pogotovo s obzirom na to da finansijski uslovi u Irskoj nisu bili konkurentni.

Novi selektor, nova energija

Nakon osam godina pod vođstvom Gareta Sautgejta, Engleska je sada u rukama Karslija, barem do kraja godine.

Kapiten Hari Kejn priznaje da je čudno vidjeti novog čovjeka na čelu, ali Karsli je usmjeren ka budućnosti.

„Mnogo smo pričali o uzbuđenju, energiji i kontroli igre“, rekao je. „Moramo biti uzbudljivi u napadu, ali i čvrsti u odbrani. Bez toga, ne možemo pobjeđivati.“

Njegov pristup je već vidljiv u ekipi – izostavio je sedmoricu igrača koji su igrali na Euru pod Sautgejtom.

Dvojica, Luk Šo i Džud Belingem su povrijeđeni.

Interesantno je da je Karsli kao fudbaler igrao zadnjeg veznog, fudbalera koji je bio poznat po defanzivi, i to najduže u Evertonu.

Ali kao trener je sušta suprotnos. Od svojih momaka traži napadački pristup što je sa mladom reprezentacijom u Gruziji kada je slavio u finalu protiv Španije,

Glavni fudbaleri u njegovom sastavu bili su Entoni Gordon, Kol Palmer, Morgan Gibs Vajt, Harvi Eliot...

Već u najavama bi mogao večeras da demonstrira neku novu Englesku.

Ali gdje baš protiv njegove Irske.

Već je rekao da neće pjevati himnu Engleske, što je izazvalo malu pometnju u engleskoj javnosti, ali ako dođe rezultat...

Možda njegova situacija se najbolje ogleda u stihovima Moriseja, kultnog engleskog muzičara i frontmena legendarnih "Smitsa", a koji kažu "Irsko krv, englesko srce".