Mi.M. [ N1 ]

Osteoporoza: Koji su faktori rizika i kako je spriječiti?

Osteoporoza predstavlja značajan zdravstveni i socio-ekonomski problem savremenog društva. Ova bolest je sistemska i progresivna bolest skeleta, koju karakteriše smanjenje koštane mase i kvaliteta koštanog tkiva, što dovodi do povećane krhkosti kostiju i sklonosti ka prelomima, piše Stetoskop.

Očekuje se da će broj oboljelih od osteoporoze porasti za 30% svakih deset godina u 21. vijeku.

Osteoporoza može biti primarna i sekundarna.

Primarna i sekundarna osteoporoza – faktori rizika

Faktori rizika za nastanak primarne osteoporoze dijele se na nepromjenljive i promjenljive.

U nepromjenljive faktore rizika ubrajaju se: genetska predispozicija, bijela rasa, ženski pol, starosno doba ≥65 godina, pozitivna porodična anamneza za nastanak preloma, rana menopauza, hronična upotreba glukokortikoida (tokom tri mjeseca ili duže).

U promjenljive faktore rizika na koje možemo uticati ubrajaju se: pušenje, konzumiranje alkohola, mala tjelesna masa (nizak indeks tjelesne mase – BMI <18.5 kg/m²), dugotrajna laktacija, amenoreja u generativnom periodu (duže od šest mjeseci), nedovoljan unos kalcijuma i vitamina D, neadekvatna fizička aktivnost.

Sekundarna osteoporoza nastaje kao posljedica drugih oboljenja i stanja koja dovode do gubitka koštane mase.

Osteoporoza – postavljanje dijagnoze

Dijagnoza osteoporoze postavlja se na osnovu laboratorijskih analiza i mjerenja mineralne koštane gustine pomoću osteodenzitometrije (DXA pregleda).

Osteodenzitometrija je značajna za: skrining za osteoporozu, određivanje težine bolesti, procjenu rizika od preloma, identifikaciju pacijenata za farmakološku terapiju, praćenje promjena u koštanoj gustini tokom vremena.

TBS (Trabecular Bone Score) predstavlja skor trabekularne kosti i daje dodatne informacije o mikroarhitekturi (građi) kosti. Može se odrediti korišćenjem posebnog softvera tokom DXA pregleda.

„Blagovremeno praćenje rizika od preloma i adekvatno liječenje ključni su za uspješno liječenje osteoporoze i prevenciju komplikacija“, objašnjava prof. dr Tomašević Todorović.

Desetogodišnji rizik od preloma procjenjuje se pomoću FRAX upitnika, koji izračunava vjerovatnoću preloma kuka ili drugih značajnih preloma povezanih s osteoporozom (kičma, kuk, podlaktica, nadlaktica).

Određivanje biohemijskih markera koštanog metabolizma korisno je za praćenje efekata liječenja, procjenu rizika od preloma, izbor terapije i praćenje pridržavanja terapije.

Blagovremena dijagnoza osteoporoze postavlja se kod svake pete osobe, dok samo trećina njih prima adekvatnu terapiju. Kod pacijenata koji imaju ponovljene prelome ili značajan gubitak koštane mase uprkos terapiji, potrebno je ponoviti procjenu uzroka i isključiti sekundarnu osteoporozu.

Osteoporoza – terapija i prevencija

Kada se postavi dijagnoza osteoporoze, promjena štetnih životnih navika i prevencija preloma su prioritet.

Neophodan je adekvatan unos kalcijuma i vitamina D, prevencija padova i odgovarajuća fizička aktivnost.

Kod pacijenata sa faktorima rizika potrebno je sprovesti mjere prevencije:

Primarna prevencija: sprečavanje razvoja osteoporoze.

Sekundarna prevencija: rano otkrivanje bolesti.

Tercijarna prevencija: sprječavanje posljedica (preloma).

Kod pacijenata s osteoporozom i povećanim rizikom od preloma, bisfosfonati se preporučuju kao terapija prvog izbora.

Lijekovi s anaboličkim efektom (koji podstiču stvaranje koštanog tkiva), poput denosumaba, teriparatida i abaloparatida, preporučuju se osobama s vrlo visokim rizikom od preloma.

Kod žena u postmenopauzi koje imaju visok rizik od fraktura, a terapija bisfosfonatima i denosumabom nije odgovarajuća, može se primijeniti terapija selektivnim modulatorima estrogenskih receptora.