B.Bu. [ n1 ]

ISTRAŽIVANJE

Ove dvije svakodnevne navike mogu pomoći u prevenciji demencije

Većina ljudi ulaže trud u svoje trening rutine s ciljem poboljšanja kondicije, mršavljenja i zdravlja srca. Ali, što ako bi vježbanje moglo imati i kognitivne koristi?

U nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Aging Cell, naučnici su se usmjerili na bolje razumijevanje povezanosti između insulina i demencije. Konkretno, istraživači su željeli bolje razumjeti kako ekstracelularne vezikule, mala tijela koja su naučnici nekad smatrali “ćelijskim prašinom,” u mozgu mogu uticati na osjetljivost na insulin. Ovo je posebno problematično za osobe s dijabetesom ili predijabetesom jer moždane stanice ne mogu lako pristupiti glukozi, što može ometati kognitivnu funkciju.

Kako bi testirali ovu hipotezu, tim naučnika sa Sveučilišta Rutgers-New Brunswick okupio je 21 volontera u prosječnoj dobi od 60 godina, koji su imali dijagnozu predijabetesa. Svaki učesnik učestvovao je u desetak treninga srednjeg do visokog intenziteta. Volonteri su takođe pili napitak s glukozom i davali uzorke krvi prije i nakon svakog treninga.

Rezultati su pokazali da se broj vezikula u mozgu koje su uključene u osjetljivost na insulin zapravo povećao tokom vježbanja. Tim je izjavio da to pokazuje “kliničko poboljšanje” visine šećera u krvi, piše BestLife.

Može li društvena aktivnost spriječiti kognitivno propadanje?
Odvojena studija, objavljena u decembru u časopisu Alzheimer’s & Dementia udruge Alzheimer’s Association, usmjerila se na društvenu interakciju kao sredstvo za prevenciju kognitivnog propadanja. Autori ističu da su prethodna istraživanja pokazala kako je društvena angažovanost povezana sa smanjenim rizikom od demencije.

Kako bi testirali svoju hipotezu, istraživački tim analizirao je podatke prikupljene od više od 2.300 starijih osoba iz šireg područja Čikaga koje su učestvovale u projektu Rush Memory and Aging Project (MAP), započetom 1997. godine. Svaki je učesnik prijavio koliko često učestvuje u društvenim aktivnostima, uključujući odlazak u restorane, na sportske događaje ili igranje binga; jednodnevna ili višednevna putovanja; volontiranje u zajednici; posjećivanje prijatelja ili rodbine u njihovim domovima; učestvovanje u grupnim aktivnostima ili odlazak na vjerske službe. Istraživači su potom razvili bodovni sistem za nivo njihove društvene aktivnosti.

Svake su godine volonteri prolazili kliničke preglede i niz različitih kognitivnih testova.

Tim je otkrio da su volonteri s nižim rezultatima društvene aktivnosti imali znatno veći rizik od razvoja demencije u poređenju sa onima koji su bili društveno aktivniji. Podaci su takođe pokazali da, iako društvena aktivnost nije potpuno spriječila kognitivno propadanje, pomogla je u njegovom usporavanju.