B.Bu. [ n1 ]

VRIJEDI ZNATI

Kako na vrijeme otkriti mentalno bolesne prestupnike

Projekti poput PeRiskoPa, čiji je cilj rana identifikacija potencijalnih počinilaca krivičnih djela, žele da zaustave taj trend – kroz pojačanu saradnju sa zdravstvenim službama, školama, državnim bolnicama i krivičnim ustanovama. Korišćenjem kataloga kriterijuma, policija procjenjuje rizik koji predstavljaju potencijalno nasilne ili naoružane osobe s mentalnim oboljenjima. Cilj je da se obezbijedi da niko ne prođe „ispod radara“.

Kako bi se spriječili napadi poput onih u Magdeburgu i Ašafenburgu, policija se sve više oslanja na rano prepoznavanje rizika. Ali, zbrinjavanje psihički bolesnih osoba u bezbjednim ustanovama ograničeno je kapacitetima.

Periskop je apsolutno neophodan instrument za podmornice ili tenkove i jedno od najvažnijih brodskih oruđa. Pomoću tog uređaja iz daljine se mogu uočiti opasnosti i tako spasiti ljudski životi. Nije slučajno što je policija u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji svoj preventivni projekat, namijenjen sprječavanju teških nasilnih djela, nazvala upravo tako: PeRiskoP – što je skraćenica za „Osobe s potencijalnim rizikom“ (Personen mit Risikopotenzial).

„U oblasti državne bezbjednosti govorimo o opasnim osobama, a PeRiskoP se jasno razlikuje od toga“, kaže za DW Mark Pavleta, savjetnik Pokrajinskom kriminalističkom uredu Sjeverne Rajne-Vestfalije, koji radi na projektu PeRiskoP.

Ne radi se o osobama koje predstavljaju prijetnju zbog svojih vjerskih, političkih ili ideoloških stavova, nego o ljudima koji možda pate od psihičke bolesti ili gaje mržnju prema ljudima i zato žele nekoga da ubiju ili povrijede. Dakle, o osobama koje bi mogle da počine teška, ciljana, nasilna djela, poput masovnog ubistva ili terorističkog napada.

Nakon napada u Magdeburgu i Ašafenburgu, u kojima je ukupno poginulo osam osoba, u Njemačkoj se raspravlja o tome kako su takvi napadi uopšte mogli da se dogode i kako ih u budućnosti spriječiti. U oba slučaja osumnjičeni su muškarci migrantskog porijekla s psihičkim oboljenjima. Statistike pokazuju zabrinjavajući trend: procenat osoba s mentalnim bolestima u zločinima kao što su ubistvo ili ubistvo iz nehata kontinuirano je rastao poslednjih godina, dosegnuvši 16 odsto u 2022.

Tješnja saradnja s institucijama
Projekti poput PeRiskoPa, čiji je cilj rana identifikacija potencijalnih počinilaca krivičnih djela, žele da zaustave taj trend – kroz pojačanu saradnju sa zdravstvenim službama, školama, državnim bolnicama i krivičnim ustanovama. Korišćenjem kataloga kriterijuma, policija procjenjuje rizik koji predstavljaju potencijalno nasilne ili naoružane osobe s mentalnim oboljenjima. Cilj je da se obezbijedi da niko ne prođe „ispod radara“.

„Šansa da se spriječe napadi poput onih u Magdeburgu i Ašafenburgu povećava se uz pomoć projekata kao što je PeRiskoP. Ipak, moramo da budemo svjesni da u pravnoj državi ne može da postoji stopostotna sigurnost“, kaže Pavleta. „Ono što po mom mišljenju izdvaja PeRiskoP, jeste to što analiziramo ponašanje pojedinaca i njihovu okolinu uz pomoć psihologa, kako bismo preduzeli prave mjere. Naravno, možemo da koristimo samo informacije koje su nam stvarno dostupne.“

Manjak terapijskih mjesta za mlade i žene
Koncept PeRiskoPa uveden je prije tri godine u svih 47 okružnih policijskih uprava u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Pavleta opisuje tipičan slučaj: maloljetnik koji je u psihijatrijskoj ustanovi prijetio da će izvršiti masovno ubistvo u njegovoj školi stabilizovan je psihoterapijskim mjerama nakon koordinacije između socijalnih službi, škole i bolnice.

PeRiskoP nije samo projekat za zaštitu od nasilnih djela, radi se i o zaštiti osoba s mentalnim bolestima i sprječavanju stigmatizacije. Pavleta upozorava: „Policija ne može da bude jedina institucija odgovorna za sprječavanje napada i masovnih ubistava – to je društvena odgovornost. Smatram da postoji manjak terapijskih mjesta u ambulantnom liječenju, posebno za mlade koji su problematični, ali i za devojke i žene koje su počinile krivična djela. Naš sistem, po mom mišljenju, nije dovoljno prilagođen da zadovolji stvarne potrebe.“

Značajan porast šizofrenih bolesti
Kristijan Oberbauer je glavni ljekar i upravnik Psihijatrijskog centra Sjevernog Badena u Vizlohu. Ta najveća forenzička klinika u Baden-Virtembergu brine o 370 hospitalizovanih i 160 ambulantnih pacijenata i jedna je od 78 ustanova u Njemačkoj za forenzičku psihijatriju, u kojima se liječe počinioci krivičnih djela s mentalnim bolestima, intelektualnim teškoćama ili zavisnostima.

„Iako u Vizlohu ne vode statistiku o izbjeglicama, udio pacijenata migrantskog porijekla u poslednjih nekoliko godina samo se neznatno povećao“, kaže Oberbauer za DW. Prema jednom ispitivanju, dvije trećine klinika za forenzičku psihijatriju žali se na preopterećenost, a i Oberbauer takođe bilježi sve veću potražnju.

„U posljednjih pet godina, od 2018. i 2019, došlo je do značajnog porasta broja prijema, što nas je stavilo pred velike izazove“, kaže ljekar. Posebno je riječ o pacijentima sa šizofrenim poremećajima: „Njihov procenat se kod nas znatno povećao, sa oko 50, na gotovo 80 odsto.“

Liječenje može biti uspješno
Osobe sa šizofrenijom često vjeruju da nisu bolesne, jer su uvjerene u stvarnost svojih iluzija ili halucinacija. Ali, kako kaže Oberbauer, šizofrenija uglavnom može dobro da se liječi i to kombinacijom psihoterapije i antipsihotika. Oni su efikasni kod više od 80 odsto pacijenata i sprječavaju ili barem smanjuju nove epizode.

Oberbauer ipak naglašava: „Osobe s mentalnim bolestima generalno ne čine više krivičnih djela od prosjeka populacije. Ali, postoji mala podgrupa među šizofrenim pacijentima koja češće čini nasilne napade. Njih ima između tri i pet odsto.“

Više prevencije umjesto registracije
Nakon napada na božićni vašar u Magdeburgu, Karsten Lineman, generalni sekretar CDU, stranke koja će vjerovatno da pobijedi na predstojećim izborima, pozvao je na registraciju nasilnih osoba s mentalnim oboljenjima. To je izazvalo oštre kritike.

I Oberbauer odbacuje tu ideju, prije svega zbog ljekarske zakletve, ali i zbog opasnosti od stigmatizacije. Ujedno, kako ukazuje, svaka treća osoba tokom života doživi neki oblik mentalne bolesti.

Umjesto toga, trebalo bi da bude više projekata poput PeRiskoPa ili sličnih koncepata – na primjer onakvih kao u Bavarskoj, gdje se oslanjaju na tzv. preventivne ambulante. „Cilj tog preventivnog projekta je intenzivnije pristupiti teško bolesnim osobama koje se smatraju potencijalnim rizikom za agresivno ponašanje i motivisati ih da potraže liječenje.“

Doktor Oberbauer naglašava: „Potrebno je posvetiti više pažnje maloj grupi pacijenata kod kojih se može predvidjeti da postoji povećan rizik od nasilnog ponašanja.“