B.B. [ RTS ]

Decenijama pili zagađenu vodu

Stanovnicima britanskog ostrva puštaju krv kako bi ih očistili od otrovnih hemikalija

Stanovnicima ostrva Džerzi u Lamanšu preporučeno je da se podvrgnu tretmanima puštanja krvi kako bi smanjili visoku koncentraciju "vječitih hemikalija", kojima su izloženi bili decenijama zbog korišćenja protivpožarne pjene sa PFAS hemikalijama na ostrvskom aerodromu.

Brojni bunari i privatni izvori snabdijevanja vodom na Džeziju zagađeni su zbog korišćenja te vatrogasne pjene, koja sadrži supstance polifluoralkila, proizvedene od američke kompanije „3Em“.

Polifluoralkil supstance (PFAS), koje čini više od 10.000 hemikalija, mogu da se nakupe u tijelu i povezane su sa brojnim zdravstvenim tegobama i bolestima, poput kancera bubrega i bešike, oboljenja tiroidne žlijezde i imunodeficijencije.

Puštanje krvi iz vena je bezbjedan i kontrolisan način obnavljanja krvi, ali postupak mora da se ponavlja sve dok se krv potpuno ne isčisti.

„Samo želim ovo van svog tijela. Ne želim da završim sa rakom bešike“, kaže Sara Sajmon, koja živi u zagađenom području i ima visoke količine PFAS u krvi.

Reagujući na rezultate analiza krvi stanovnika ostrva, nadležni su okupili komisiju stručnjaka da ponudi rješenja problema.
U prvom izvještaju stručnjaci savjetuju da vlasti počnu da nude puštanje krvi pogođenim stanovnicima.

"Naučne studije pokazuju da je puštanje krvi efikasan način da se smanji nivo PFAS u krvi“, kaže jedan od članova komisije Ijan Kazins, naglašavajući da ne postoje garancije da će ovaj proces spriječiti ili izliječiti bolesti povezane sa hemikalijama.

Terapija za stanovnike bi koštala od 100.000 do 200.000 funti godišnje, a stručnjaci razmišljaju i o korišćenju lijeka kolestiramina, koji po studijama smanjuje nivo PFAS u krvi brže i jeftinije, ali sa mogućim nus efektima.

Decenijsko zagađenje

Ovo nije novi problem. O zagađivanju ostrvske vode zna se već decenijama.

"Sve je počelo korišćenjem protivpožarne pjene "3Em" još 60-ih godina, ali se pojačalo 90-ih sa nedjeljnim vatrogasnim vježbama, nakon kojih je pjena počela da se pojavljuje u obližnjim potocima“, kaže Džeremi Snoudon, nekadašnji aerodromski inženjer koji je godinama pio zagađenu vodu.

Izmjeren mu je povećan nivo PFAS u krvi i ima visok holesterol.

U izvorima vode na Džerziju PFAS su otkrivene sredinom 90-ih godina. Čelnici kompanije „3Em“ sreli su se sa zvaničnicima ostrva u septembru 2000. godine i odmah prestali da proizvode proizvod.

Međutim, tek 2006. godine stanovnici zagađenog područja su prikačeni na vodovod.

„Zašto su dozvolili da pijemo vodu iz bunara i drugih izvora sve ovo vrijeme“, pita Grem Farmer, koji je 90-ih živio sa porodicom u blizini aerodroma.

Farmer ima multipli mijelom, vrstu leukemije povezanu sa izloženošću PFAS. Doktori koji su uzeli uzorak koštane srži kažu da je razvoj bolesti bio izuzetno spor, procjenjujući da je počela da se razvija 1998. godine.

Njegov otac je umro od kancera bubrega i bešike u to vrijeme, što je samo poduprlo mišljenje stanovnika da zagađena pijaća voda izaziva oboljenja.