B.Bu. [ n1 ]

KAKO PREPOZNATI EKO PROIZVODE?

Izgled vara - nepravilan izgled voća ne znači da je ekološki proizvod

U vremenu kada se ekološki proizvodi sve češće traže i plaćaju po višoj cijeni, mnogi se pitaju kako ih razlikovati od onih uzgojenih konvencionalnim metodama.

Jeste li ikada prerezali ili zagrizli jabuku i naišli na crva? Neki vjeruju da je to nepogrješiv znak prirodnog, ekološkog uzgoja. Međutim, je li doista tako?

"Ako je u voću crv, znači da je prirodno!" tvrdnja je koju smo vjerovatno bar jedanput svi čuli.

U vremenu kada se ekološki proizvodi sve češće traže i plaćaju po višoj cijeni, mnogi se pitaju kako ih razlikovati od onih uzgojenih konvencionalnim metodama, prenosi Foodfacts. Je li voće s malim nesavršenostima i ono u kojemu je prisutan crv doista znak prirodnosti kako se oduvijek smatralo?

"Crvljive jabuke i kvrgavo voće nisu organski proizvodi" naslov je članka koji se bavi tematikom ekološke proizvodnje, a kojeg je obradio portal politika.rs.

Da prisutnost crva, oštećenja ili kvrgavosti na voću nije dokaz ekološke proizvodnje objašnjava naš sagovornik prof. dr. sc. Darko Velić sa osječkog Prehrambeno – tehnološkog fakulteta.

Najpouzdaniji način prepoznavanja je službena certifikacija

Takvi znakovi, pojašnjava, mogu ukazivati na to da voće nije tretirano određenim pesticidima ili da su se pojavili prirodni problemi u uzgoju. “Ali, to ne garantuje da su proizvodi prošli postupak ekološkog certifikovanja“, ističe ovaj profesor.

Kako navodi, ekološki proizvod mora zadovoljiti stroge uslove propisane zakonskim okvirom uključujući način uzgoja, kontrole i certifikovanja, kao što je propisano Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 i odgovarajućim nacionalnim pravilnicima.

Ekološki proizvedena hrana me čini zdravijim?

Tek kada, dodaje, proizvod ispuni te uslove, može nositi službeni ekološki znak (logotip) koji potvrđuje njegov ekološki status.

"Potrošači mogu prepoznati takve proizvode  pomoću nekoliko ključnih indikatora, no najpouzdaniji način prepoznavanja je službena certifikacija i označavanje, a ne sam izgled ili ukus proizvoda", naglašava Velić.

Savjeti za lakše razlikovanje proizvoda

Kako bi potrošači lakše razlikovali ekološke proizvode od onih koji to nisu profesor daje nekoliko savjeta ili tako rečeno smjernica:

1.Provjera službenih certifikata i oznaka

Ekološki proizvodi nose službeni eko znak ili certifikacijski logo koji jamči da je proizvod prošao sve propisane kontrole i postupke certifikacije prema EU standardima za ekološku proizvodnju.

Na pakovanjima su obično navedeni podaci o certifikacijskom tijelu koje je izvršilo kontrolu, broj certifikata te naziv proizvođača što omogućuje provjeru autentičnosti proizvoda i razlikovanje ekoloških od konvencionalnih.

2. Specifične trgovine i odjeli

Često se nalaze u posebnim odjelima unutar trgovina ili u specijalizovanim prodavnicama što olakšava njihovo razlikovanje od konvencionalno uzgojenih proizvoda.

3. Viša cijena

Iako nije univerzalno pravilo, često imaju višu cijenu zbog dodatnih troškova proizvodnje, strožih regulativa i kontrola u uzgoju.

4. Kratak rok trajanja

Mogu imati nešto kraći rok trajanja jer se ne tretiraju sintetičkim konzervansima ili drugim hemijskim sredstvima koja produžavaju rok trajanja konvencionalnih proizvoda.

5. Izgled i veličina proizvoda

Ponekad imaju nepravilniji oblik, varijabilnu veličinu ili sitne estetske nesavršenosti (npr. kvrgavost). Međutim, ovo nije pouzdan indikator ekološkog statusa jer i konvencionalno voće može imati nepravilnosti.

"U konačnici, jedini način da potrošači sa sigurnošću prepoznaju takve proizvode je kroz službene oznake", ponavlja univerzitetski profesor dodajući da vizuelni pokazatelji i subjektivne karakteristike poput ukusa ili teksture ne pružaju pouzdanu razliku između ekoloških i konvencionalno uzgojenih namirnica.

Ne postoje vanjske značajke koje garantuju ekološku proizvodnju

Doc. dr. sc. Bojana Voučko sa Prehrambeno – biotehnološkog fakulteta u Zagrebu kaže da je ekološka proizvodnja hrane nužnost za održivi razvoj te ju je potrebno podsticati jer je to društveno prihvatljiviji način koji će rezultirati proizvodima koji imaju jednaki (ili veći) kvalitet kao proizvodi dobijeni konvencionalnom proizvodnjom.

"Pri kupovini potrošači nemaju drugog izbora nego čitati deklaraciju jer je to najsigurniji način za razlikovanje proizvoda", složila se profesorica.

Prema njenim riječima, ne postoje spoljne značajke proizvoda prema kojima bi se sa sigurnošću moglo prepoznati da se radi o ekološki ili konvencionalno proizvedenoj hrani.

"Skladno tome, crvljiva jabuka ili kvrgavo voće može biti podrijetlom i iz konvencionalne proizvodnje i iz ekološke proizvodnje", zaključuje zagrebačka profesorica.

Na kraju možemo zaključiti kako je tvrdnja da crv u voću i njihov nepravilan oblik nisu znak ekološkog proizvoda tačna te da je najsigurniji način prepoznavanja takvih proizvoda službena certifikacija i označavanje.