Tufik Softić

Jabuke u velikom voćnjaku Agropolimlja

Kada bi u Crnoj Gori znali da svega pola kilograma protrulih i malo crvljvih jabuka u prodavnicama u Sjedinjenim Američkim Državama košta dvadeset dolara, vjerovatno da u mom Gornjem Polimlju, gdje je voće ove godine prerodilo, ne bi ostala ni jedna na zemlji. Ali toga nismo svjesni i to ne znamo da cijenimo i mnogo starih autohtonih i hemijski nikada tretiranih voćki ostaje na granama neubrano, ostaje da trune po voćnjacima, ili se kupi kao hrana za stoku.

Dotle mi trčimo u markete i piljare i kupujemo one jednolične, trinaest puta prskane od cvjetanja do zrijevanja. I što je najgore, takve dajemo djeci. Za nas odrasle nije bitno, mi smo odavno otrovani raznim takozvanim genetski modifikovanim prehrambenim proizvodima (GMO).  Nemojte misliti da se u Americi takve jabuke ne prodaju. Naprotiv, ima ih na desetine vrsta, i svaka je istog oblika, veličine i boje.

Naravno, pri tome mnogi ne znaju da su te jabuke stajale u nekoj hladnjači i po više godina dok nisu plasirane na tržište u, za proizvođača, najpovoljnijem trenutku. Kada izađu iz hladnjače poslije godina i godina, izgledaju kao da su sa grane, tog trenutka ubrane. Ali, u razvijenom svijetu takvo voće, ko kod ima svijesti o njegovoj štetnosti, izbjegava u širokom luku. Kupuje ga srednja klasa i sirotinja, dok oni koji imaju novca i mogu priuštiti, kupuju po pola kilograma organskih natrulih jabuka.

Crna Gora je nedavno usvojila Strategiju ravoja organske proizvodnje od 2025. do 2029. godine u cilju unapredjenja i stimulisanja poljoprivrednika i voćara u ovoj grani. I taman kada pomislite kako smo kao ekološka država tu negdje u vrhu, onda izguglate podatak da registrovanih imamo tek petsto, eventualno šesto organskih proizvođača, što je mnogo manje od evropskog prosjeka u odnosu na broj stanovnika.

Zatim slijedi i informacija da je od tog ukupnog broja u Crnoj Gori, njih preko devedeset odsto na sjeveru. U Beranama je registrovanih proizvođača organske hrane čak četrdeset pet. Lako je zaključiti da naša država ni izbliza ne koristi svoje prirodne resurse da razvije tu vrstu proizvodnje koja je sve popularnija u savremenom svijetu. Imamo još uvijek u dobrom dijelu zdravu i hemijski nezatrovanu zemlju. Imamo fantastične klimatske uslove, i na jugu i na sjeveru, za uzgoj svih vrsta vrtlarskih, voćarskih kultura i žitarica. Da razvijamo i finalnu preradu i proizvodnju organske hrane.

Džaba, jabuke nam trunu po livadama, a mi trčimo u market da kupimo madjarske - žute, zelene i crvene, jednake kao iz kalupa. Hemijski toliko tretirane, da mogu da nam na stolu primaće sobe stoje kao ikebana mjesecima, neće se pokvariti. Nekada nije bilo tako. Svako veće selo imalo je svoj otkupni centar gdje su plasirani tržišni viškovi.

Sjećam se, i vidim po tome da sam ušao u ozbiljne godine, kada su nas kao osnovce organizovano iz škole vodili na radne izlete, da beremo jabuke u velikom voćnjaku Agropolimlja. Onda je ta najveća poljoprivredna kompanija na sjeveru u tranziciji propala, a voćnjak ostao na milost i nemilost svakome. Nikle su kuće na jednom dijelu, a dobar dio je, ne znam kako, došao u posjed beranakog “Generala” iz Lušca.

Napravio je čovjek hacijendu čiji kameni bedemi vrijede više nego sve kuće u blizini. Taman se mislilo da se smirio poslije godina robije u Brazilu, da se posvetio poljoprivredi, kada ga “digoše” i blokiraše mu svu imovinu zbog šverca narkotika. 

Onda mi nešto pade na pamet kako bi mogao tu da se napravi dobar i legalan biznis. Da kupimo trule jabuke i da ih prodajemo, ako ih nisi, generale, čime tretirao. Što su pjegavije, nepravilnijeg oblika i trulije, to su skuplje. Još ako iz neke  viri crv, takvoj je vrijednost neprocjenjiva.

Davno sam ja bio u Americi, u međuvremenu je cijena takvih jabuka mnogo skočila. Unosan posao, jes’ da nije kao sa “bijelim”, ali nema rizika. Pretpostavljam da neće biti zakonskih prepreka, osim ako se i jabuke, mislim na plodove, ne tretiraju kao blokirana pokretna imovina.

Ti bi time dao doprinos razvoju organske proizvodnje u državi, implementaciji Strategije, i možda bi ti to bila neka olakšavajuća okolnost. Šta veliš, hoćemo li ih skupljat? Ionako ti ih iju komšijske koze, generale.