Vlatko Simunović

Ko je danas fašista?

Vrijeme da se prestanemo plašiti riječi i počnemo plašiti stvarnih ljudi koji su od našeg svijeta poželjeli da naprave logor. Otkud god da dolaze. S lijeva, s desna. To su braća po materi. Jedan od njih je ubio Čarlija Kirka.

Novo doba voli citate. Internet je danas pun takvih „majstorija“. Citati su tako seksi...Čak i kada su samo folklor i memovi prije memova.Kod nas ljudi riječi koriste kao toljage. Sve češće čujem da će fašizam, kad se vrati, doći kao antifašizam. Kad svi kažu, mora da je tačno! 

Da ne relativizujemo. Dok se u političkoj laboratoriji današnje Crne Gore tuku toljagama od riječi evo jednostavne tablice za kućnu upotrebu.

Ako se neko zalaže za slobodu govora, ljudska prava i pluralizam – to je antifašizam. Ako se pod izgovorom antifašizma zabranjuje drugačije mišljenje – to je zloupotreba. Ako neko svaku kritiku proglašava „fašizmom“ – to je demagogija. 

Ako neko izbjegava da prepozna fašizam - to je politički autizam.

KANTA

Fašizam u Crnoj Gori je zaprepašćujuća činjenica a antišasti zakonitost. Ta se ne smije relativizovati, s sve se realtivizuje ako su fašizam i antifašizam politička kanta iz koje svi zahvataju po potrebi pa dosoljavaju terminima organizovani kriminal i kleronacionalizam.

Sovjetski Savez je nakon Drugog svjetskog rata rata vješto koristio antifašistički narativ da počisti opoziciju. U Crnoj Gori, poslije 1945. svaka ozbiljnija kritika vlasti ili posjedovni list s vrijednim nekretninama morao je završi sa pečatom „narodni neprijatelj“. Devedesetih “ustaša” i “strani plaćenik” a danas stari dobri „četnik“ svakodnevno izleti iz fioka. Kolorisana građanskim aktivistima, komitama, crkvenim velikodostojnicima, novinarima, sudijama, tužiocima i poslovnim ljudima bliskim vlastodršcima to vam je danas paleta dežurnih arhineprijatelja naroda i države. Lepeza trajnih suhomesnatih proizvoda spremnih za upotrebu. Zalijepite im etikete fašiste ili antifašiste i to je sve. Riječ po riječ i dogurali smo do priče o fašizmu koji će se vratiti kao antifašizam. Dodatno je taj narativ aktuelizovan atentatom na Čarlija Kirka. Besmislen i opasan narativ.

KRUPNA PREVARA

Umberto Eko je zaista pisao o fašizmu, ali nigdje nije rekao da će se prerušiti u antifašizam. Italijan Ignacio Silone, pominjem ga jer je prisutan u digitalnim arhivima kao rodonačelnik ideje o fašizmu koji će uskrsnuti preodjeven u antifašizam, navodno jeste, ali dokaza nema. Kad sam već na terenu digitalnih arhiva, jedini čovjek koji je dokumentovano rekao nešto slično bio je nekakav gostujući na univerziteta Jejl 1938. godine. Sve ostalo su politički memovi prije pojave interneta. Nema drugih dokaza da je neko relevantan negdje izgovorio tu rečenicu ali, nema ni dokaza da se psi smiju, a svi su ih vidjeli kako se smiju. 

Citati su tako seksi. Kopipejst filozofija za ljenjivce s elementima protivprirodnog bluda.  Kod nas se fašizam i antifašizam posljednih nekoliko sezona mrijeste brže nego skobalj u Morači. Nekad.

U Crnoj Gori dovoljno  da se probudite na pogrešnoj strani kreveta i već ste proglašeni za jedno ili drugo. Ujutro ste antifašista, popodne ste fašista, a naveče na rođendanu – neutralan građanin. Sve zavisi ko vam postavlja pitanje i koja vas je televizija ugostila.

Jedan brane antifašističku tradiciju tako što se ponaša kao mali komesar iz 1945. Drugi kritikuje zloupotrebe antifašista tako što se otvoreno postrojava uz spomenk Pavlu Đurišiću i ikonografiju pod kojom se 1941. na Cetinju klicalo upravitelju Crne Gore Pirciju Biroliju.  

Ne sviđa ti se zakon? To je fašizam. Ne sviđa ti se zakonodavac? To je fašista. Ne sviđa ti se što ti je zakonodavac na svadbi u komšiluku? Komišija ti je kolaboracionista. Cirkus. Zato mene ta misao o fašizmu koji će se vratiti preodjeven u antifašizam plaši. Plaši jer inflacija pojma „fašizam“ devalvirala svaku serioznu raspravu o fašizmu Ako je sve fašizam onda ništa nije fašizam. Da se jednom u Podgorici pojavi pravi Mussolini, prošao bi neprimijećen, jer bi ljudi mislili da je samo još jedan od onih koje su na društvenim mrežama već proglasili fašistima.

POZIV I DOČEK

Fašizam je nakaza koja se hrani se glupostima prerušenim u mudrost. Ako se s mislima “sve je to isto, svi su oni lopovi” raziđemo s posla ili iz kafane zakoračili smo u tamnu čeljust nemani koja se rađa.

Fašizam nije metafora, nego konkretan istorijski užas. Antifašizam nije prijetnja, nego civilizacijski refleks. Znam. Sovjetski Savez je nakon rata vješto koristio antifašistički narativ da počisti opoziciju. I komunisti u Crnoj Gori uz tu mantru pedeset godina  satirali svaki refleks građanskog mišljenja. Ali, da nije bilo antifašizma, pola Evrope bi govorilo njemački, a druga polovina ne bi govorila jer bi završila na poljima u obliku mineralnog đubriva. Ako se odreknemo antifašizma samo zato što ga je neko zloupotrebljavao – to je kao da iz upotrebe odbacimo sapun jer ga je koristila uprava konclogora. Znate već kako.

I još jedan vodič za lakše snalaženje u političkom teatru Crne Gore

Ako kažeš „svi su isti “ – pozvao si fašiste da dođu jer znaju da ih nećeš primijetiti.

Užasno je što ako ih dočekamo sa porukom: Nema veze, svi su isti.

Vrijeme da se prestanemo plašiti riječi i počnemo plašiti stvarnih ljudi koji su od našeg svijeta poželjeli da naprave logor. Otkud god da dolaze. S lijeva, s desna. To su braća po materi. Jedan od njih je ubio Čarlija Kirka.