B.B. [ RTS ]

Mravi prkose Ringelmanovom efektu – efikasniji od ljudi

Naučnici su otkrili da mravi tkači (Oecophylla smaragdina) ne samo da izbjegavaju čuveni Ringelmanov efekat, već postaju efikasniji kako im tim raste. Ringelmanov efekat opisuje pad produktivnosti pojedinca u većim grupama, ali studija objavljena u časopisu "Current Biology" pokazuje da kod mrava važi suprotno. U eksperimentima gdje su formirali „lance za povlačenje“ i vukli vještački list, mravi su pokazali da se sa povećanjem grupe povećava i sila svakog pojedinca.

Da li ste ikada bili dio velikog grupnog projekta? Mogli biste pomisliti da će se, sa više ljudi uključenih, posao uraditi bolje i brže. Međutim, kako se broj članova tima povećava, efikasnost svakog pojedinca ne raste. Čak ni ne ostaje ista – već se smanjuje. Mnogo ruku može olakšati posao, ali previše kuvara pokvari čorbu.

Ovaj paradoks poznat je kao Ringelmanov efekat, nazvan po francuskom inženjeru Maksu Ringelmanu koji ga je otkrio krajem 19. vijeka. Kada je mjerio silu koju proizvode studenti povlačeći konopac, ustanovio je da je sa većim brojem učesnika ukupna sila rasla, ali je prosječan napor pojedinca opadao.

Ovo smanjenje bilo je posljedica dva glavna faktora – teškoće u koordinaciji u većim timovima i „socijalnog ljenstvovanja“, odnosno sklonosti pojedinaca da smanje svoj trud kada se osjećaju manje odgovornim u okviru grupe.

Ali mnoge životinjske vrste, od jata riba do lavljih čopora, uspješno sarađuju u velikim grupama. Da li su možda nekako uspjele da zaobiđu ovaj pad efikasnosti?

Ako bi bilo koja životinja to mogla – onda su to mravi. U novoj studiji objavljenoj u časopisu Current Biology, naučnici su pokušali otkriti da li mravi trpe Ringelmanov efekat.

Grupni rad – kod mrava

Mravi su šampioni kolektivnog djelovanja, besprijekorno koordinišući složene zadatke u kolonijama od milion jedinki. A među svim vrstama mrava, mravi tkači (Oecophylla smaragdina) izdvajaju se kao poseban primjer.

Oni grade gnijezda na drveću tako što spajaju živo lišće i povezuju ga larvalnom svilom. U tom procesu formiraju „lance za povlačenje“ – svaki mrav hvata čeljustima središnji dio tijela drugog i povlače u istom ritmu.

Mehanička prednost ovih lanaca nikada nije bila istražena.

"Podstakli smo mrave da formiraju lance kako bi vukli vještački papirni list pričvršćen za mjerč sile koji je neprekidno bilježio njihov zajednički učinak. Kako se broj mrava u timu mijenjao, mogli smo u realnom vremenu da pratimo promjene ukupne sile. Pretpostavili smo da će sila po pojedincu opadati kako lanci rastu, što su podržavala prethodna istraživanja na mravima. Na primjer, poznato je da se vatreni mravi (solenopsis invicta) povezuju u ljepljive kugle nalik splavovima kako bi preživjeli poplave. Kada su istraživači razdvajali kugle različite veličine, veće grupe pokazale su znake Ringelmanovog efekta – manji otpor po pojedincu kako se grupa uvećavala", navode ispitivači.

Na iznenađenje naučnika, otkrili su da je kod mrava tkača važilo suprotno: što je više mrava bilo u lancu, ukupna sila je rasla, ali i sila po pojedincu. Drugim riječima, pojedinačni mravi postajali su efikasniji kako je tim rastao.

Ispostavlja se da mravi tkači ne samo da izbjegavaju Ringelmanov efekat – već su i „superefikasni“ u svom timskom radu.

Podjela rada

Kako mravi tkači postižu ovu superefikasnost? Da li je u pitanju samo brojnost? Ne nužno.

Superefikasnost izgleda zavisi od toga kako se mravi raspoređuju. Najbolje rezultate postizali su kada su se organizovali u jedan dug lanac, umjesto u više kratkih.

"Takođe smo primijetili da se držanje mrava razlikovalo u zavisnosti od pozicije u lancu. Zadnji mravi pružali su zadnje noge, položaj koji im omogućava da pasivno odolijevaju kontrasili lista. Središnji i prednji mravi bili su više u čučnju, što je povezano sa aktivnim povlačenjem. Ovaj obrazac ukazuje na podjelu rada unutar lanaca. U našoj studiji predložili smo mehanizam koji nazivamo „zupčasta sila“. Najslabija tačka u lancima nije veza između mrava, već njihov oslonac o podlogu. Kada vuče sam, maksimalna sila koju mrav može da proizvede ograničena je klizanjem. Ali u lancu, zadnji mravi djeluju kao pasivni otpornici, povećavajući prijanjanje za pod i sprečavajući klizanje. To omogućava prednjim mravima da vuku jače, čuvajući i prenoseći silu kroz cio lanac. Ova podjela rada „zaključava“ silu i sprečava nazadovanje", objašnjavaju stručnjaci.

Programiranje robota po uzoru na strategije mrava tkača, poput njihove „zupčaste sile“ – moglo bi da poboljša njihove performanse i omogući mašinama da postanu više od prostog zbira svojih dijelova.

Studija takođe dovodi u pitanje univerzalnost Ringelmanovog efekta. Ponekad, kada je u pitanju timski rad, „više“ je zaista „drugačije“. A bar kod nekih životinja, više je zaista bolje. Da su mravi tkači kuvari, mogli bismo reći da bi upravo oni napravili najbolju čorbu.