B.Bu. [ b92 ]

Ručno napisan prije 400 godina i sačuvan: Najstariji Kuran na Balkanu

Nalazi se u džamiji u selu Hisardžik kod Prijepolja.

U miru sela smještenog pod zidinama srednjovjekovne tvrđave Mileševac, u dvorištu džamije iz osmanskog perioda, čuva se pravo duhovno i kulturno blago jedan od najstarijih primjeraka Kurana na Balkanu.

Efendija Ensar Beširović, u džamiji u Hisardžiku, sa velikim poštovanjem govori o ovom dragocjenom rukopisu.

"U samom Kuranu piše da je napisan 1116. godine po Hidžri, što prema gregorijanskom kalendaru odgovara 1706. godini. Međutim, kada smo 2006. godine poslali ovaj primjerak u Narodnu biblioteku Srbije na konzervaciju, stručnjaci su na osnovu vrste pergamenta i stila pisanja procijenili da je rukopis zapravo star više od 400 godina", rekao je za RINU efendija Beširović.

Ovaj Kuran je ručno pisan, što dodatno pojačava njegovu vrijednost i jedinstvenost. Za vjernike, on ima neprocjenjiv značaj, jer, kako efendija kaže:

"Kuran je svetinja. On je posljednja Božija objava vjernicima i predstavlja završnu poruku. Ovaj primjerak je poseban ne samo zbog svoje starosti, već i zato što se čuva ovdje, u našoj zajednici, kao simbol vjere, tradicije i istorije", rekao je Beširović.

Na početku rukopisa zabilježeno je da je Kuran pisao Nuh, sin Inajtulaha, u Mahmudovoj džamiji, upravo u ovom mjestu".

"Prema predanju, Nuh i njegova porodica, Inajtulah, porijeklom su iz Sirije. Naslijedili su ove krajeve i tu ostali. Tokom boravka u ovom kraju, Nuh je napisao ovaj Kuran, koji i danas vjekuje među nama", objasnio je efendija.

Na pitanje šta ovaj Kuran znači za nove generacije, efendija Beširović je istakao važnost očuvanja:

"Ovo je blago koje imamo. Djelić istorije koji možemo i danas držati u rukama. To je privilegija i odgovornost. Na nama je da, kao i generacije prije nas, sačuvamo ovu svetu knjigu za potomstvo. To je naša dužnost i čast".

U vremenu brzih promjena, primjerak Kurana iz Hisardžika stoji kao svjedok trajne vjere i mudrosti. Njegovo očuvanje je više od kulturne misije, to je čuvanje identiteta, korijena i svjetlosti jedne duhovne baštine.