"Dobrodošli u stvarnost – i na Eurosong“


Dok su u nekim delegacijama već u januaru birali nijansu hroma gigantskog mikrofona sa koga ce se njihov izvodjač spustiti na scenu, mi smo u RTCG gledali da li nam ostaje još koji euro za dodatni metar scenskog plašta. Da, taj isti plašt koji je kod dijela domaće javnosti izazvao šok, memove, ali i… pažnju jednog ni manje ni više nego – holandskog VOGUE-a, koji ga je svrstao među top 5 kostima ovogodišnjeg Eurosonga.

Piše: Vladana Vučinić, šefica crnogorske delegacije na Eurosongu

Za one koji ne prate modu – to vam je otprilike kao da pođete na bal u kabanici, a vratite se proglašeni za ikonu stila.

Ali plašt nije bio ni greška, niti nesporazum. Bio je simbol. Teret. Onaj o kojem Nina pjeva u pjesmi „Dobrodošli“ – teret koji jedna žena na Balkanu, jedan izvođač, nosi sama. Jer svi drugi umiju i mogu bolje – s bezbjedne udaljenosti. Ali na tu scenu nikada nijesu stali.

Pjesma „Dobrodošli“ donosi ono što želimo da Crna Gora bude: otvorena, iskrena, pomirena sa sobom i dovoljno hrabra da stane sama za sebe, bez maski i štitova. A Ninin plašt nije bio štit. Bio je koncept. Drama. Poruka. I, da budemo potpuno iskreni – naš način da ispričamo priču bez skupih scenografskih rekvizita koje većina zemalja dovodi u šleperima.

Jer da se razumijemo: ukupan trošak crnogorskog učešća na Eurosongu pokriva mnogo više od onoga što vidite na sceni. Gotovo trećina ode samo na kotizaciju EBU-u. Kada se tome doda put, smještaj, logistika, scenografija i svi tehnički i produkcioni aspekti – za sam nastup na kraju ne ostane ni polovina budžeta.

I opet – izgurali smo. Čistim entuzijazmom, radom i vjerom da mala zemlja može da ostavi veliki utisak, ako već ne pehar. A ostavila je. O nama se pisalo. Diskutovalo. Parodiralo. Voljelo i mrzilo. Što znači – uspjeli smo. 

Nina je iznijela nastup kao umjetnica, ne kao kalkulant. Nije pjevala da se svima svidi, već je bila jedna od rijetkih iskrena u svom nastupu. A nije lako pjevati dok nosiš plašt koji te podsjeća na oblak nad Balkanom – težak, ali tvoj. Niti je lako stajati kao žena pred svjetskim auditorijumom, dok znaš da ti se mjeri svaka riječ, kretnja, ton i poruka. Iz vlastitog iskustva, rijetko se dešava da nastup izazove toliko iskrenu emociju – ali nakon prve probe, pola sale je ostalo u suzama, što nam je produkcijski tim odmah skrenuo pažnju.

Možda u živom nastupu, nije sve bilo savršeno. I da, možda su neki tonovi iskliznuli. Ali ako tražimo perfekciju, možda ne treba da gledamo Eurosong – već sinhronizovano plivanje na Olimpijskim igrama.

Dobrodošli u našu verziju Crne Gore, one koja ne moli za simpatije većih od nje, ne pretenduje da bude savršena, koja zna da je ranjivost hrabrost, da je skromnost snaga, i da se i s mnogo manje može ostaviti trag, ako je ono što nosiš na sceni – istinito.

Posebnu zahvalnost dugujemo publici iz Srbije – ne samo za maksimalnih 12 poena, već za kontinuitet podrške kroz godine. Možda upravo oni najbolje prepoznaju emociju i poruku koju šaljemo sa scene. I kada je glasna, i kada je tiha – oni je čuju. Hvala im na tome.

Vidimo se naredne godine. Do tada – hvala što ste nas gledali, što ste nas komentarisali i što ste se s nama i malo smijali. I ne zaboravite da je Eurosong osim što je jedna od najvećih reklama za zemlju, zapravo zabavni program.