Piše: Predrag Zečević, ekonomski analitičar [ Biznis CG ]

Vlada ne mora da konsultuje nesposobnu i neznavenu AZK: Karteli nedodirljivi, investicije blokira birokratija

Dok Agencija za zaštitu konkurencije ignoriše farmaceutske, bankarske i trgovačke monopole, pokušava da koči strateški sporazum sa UAE za koji Vlada nije bila dužna da traži njeno mišljenje.  

Sporazum Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji predviđa zajedničke projekte u vrijednosti od 30 milijardi eura, postao je predmet javne polemike – ne zbog sadržaja, već zbog proceduralne zamjerke koju je uputila Agencija za zaštitu konkurencije (AZK). Agencija je poručila da nije konsultovana prije potpisivanja sporazuma i da on potencijalno sadrži elemente državne pomoći. Međutim, pravni okvir jasno pokazuje: Vlada nije imala zakonsku obavezu da AZK traži mišljenje u ovom slučaju.

Radi se o međunarodnom ugovoru između dvije države – Vlade Crne Gore i Vlade UAE – koji ima poseban status u domaćem pravnom sistemu (Zakon o međunarodnim ugovorima, član 3) i ne podliježe istoj proceduri kao odluke o subvencijama pojedinačnim firmama. Pojedinačni projekti koji proisteknu iz sporazuma biće regulisani naknadno i tada će, ako je potrebno, biti predmet kontrole državne pomoći – u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći, članovima 6. i 7. koji se odnose isključivo na konkretne akte domaćih vlasti.

Prema tome, tvrdnje da je Vlada prekršila zakon time što nije uključila AZK su neutemeljene.

Sporazum – strateški potez, ne tržišna intervencija

Sporazum sa UAE ne dodjeljuje novac konkretnim firmama, ne garantuje povlastice određenim tržišnim igračima, niti donosi bilo kakvu vrstu selektivne koristi koja bi narušila konkurenciju u smislu člana 4 Zakona o državnoj pomoći. On je okvir za saradnju dviju država. Takvi dokumenti se ne prijavljuju Agenciji za prethodno mišljenje, niti se nalaze u domenu njenih nadležnosti – osim ako kasnija implementacija sporazuma ne podrazumijeva konkretne mjere koje spadaju u domen državne pomoći.

U ovom slučaju, Vlada je uradila ono što joj je Ustavom i zakonom dozvoljeno: potpisala je sporazum koji obavezuje obje strane, uz naknadnu kontrolu zakonitosti svake pojedinačne mjere koja iz njega proistekne. U krajnjem, o validnosti sporazuma odlučuje Skupština, a ne Agencija.

Agencija bez učinka – ali ne bez ambicije

Potez AZK, međutim, baca svjetlo na dublji problem – ne toliko pravne prirode, koliko institucionalne. Agencija za zaštitu konkurencije godinama je na meti kritika zbog neefikasnosti, nereagovanja na jasne signale tržišnog ugnjetavanja i potpunog ignorisanja monopola u ključnim sektorima.

U Crnoj Gori i dalje dominiraju:

Strani trgovinski karteli sa identičnim cijenama osnovnih životnih namirnica,

Farmaceutski distributeri sa višestruko većim cijenama lijekova nego u regionu,

Banke koje primjenjuju gotovo identične kamatne stope, naknade i uslove.

Iako se o postojanju potencijalnih kartela u tim sektorima javno govori više od decenije, AZK nije uspješno procesuirala nijedan. Liše navodnog kartela za dopunu od pet eura koji je komičan. Nema značajnih kazni, nema razbijenih monopola, nema vraćenih novaca potrošačima.

Jedini put kada se Agencija pokazala „efikasnom“ bio je slučaj pomoći Košarkaškom klubu Budućnost – kada je stopirala vladin plan da pomogne jednom od rijetkih crnogorskih sportskih brendova sa kontinentalnim uspjehom. U očima javnosti, ta odluka je simbolično postala sinonim za instituciju koja zna da primijeni zakon kad treba blokirati ono što je korisno, a zaboravi ga kada treba zaštititi građane.

Kome smetaju investicije?

Sporazum sa UAE predviđa ulaganja u turizam, razvoj sjevera, infrastrukturu i nove tehnologije. Vlada u njemu vidi priliku da kroz partnerstvo sa vodećim globalnim investitorom Mohamedom Alabarom i jakim državnim fondovima iz Emirata pokrene projekte koji bi inače čekali godinama. Nema favorizovanih domaćih firmi, nema prečica za domaće privilegovane bogataše, nema dodjeljivanja sredstava bez kontrole. Sve što bude konkretno – zemljište, poreske olakšice, subvencije – moraće biti predmet posebnih odluka, koje će moći kontrolisati i AZK i Evropska komisija, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (član 73) i EU Uredbom 2015/1589, član 2.

Zato se postavlja logično pitanje: Zašto Agencija pokušava da zaustavi nešto što nije u njenoj direktnoj nadležnosti, dok već godinama ignoriše probleme koje građani osjećaju svakodnevno na svojim novčanicima?

AZK da počne od sebe

Pravni osnov za tvrdnju da je Vlada prekršila zakon – ne postoji. Politički motiv da se sporazum ospori – očigledno postoji. A institucionalna kredibilnost onoga ko osporava – upitna. AZK, ako želi da bude relevantna, mora najprije pokazati snagu tamo gdje se očekuje: u borbi protiv stvarnih kartela i monopola.

Dok god cijene osnovnih proizvoda diktira par velikih lanaca, kamate građanima banke kroje kao po dogovoru, a lijekovi su skuplji nego u Njemačkoj, svaki pokušaj da se blokira nova investicija biće shvaćen kao birokratski cinizam, a ne zaštita konkurencije.

Ako Crna Gora ima šansu da kroz strateški savez s jednom od najmoćnijih ekonomija svijeta pokrene razvoj – red je da joj AZK ne bude prepreka, već partner. Ili da konačno odgovori: zašto joj nikad nije smetao karteli, a smeta saradnja sa UAE?