[ Monitor ]

Izazovi reaktivacije Beranskog aerodroma: Investicija za spas Berana i sjevera

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju velikog dijela javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi nevjerovatnih 30 milijardi eura u turističku industriju primorja, piše "Monitor".

Međutim, opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“ je privukla malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži.

Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet naredne pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. I dok su aerodromi u Nikšiću i Ulcinju skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti, aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje da je komisija Vlade Crne Gore prije 4 sedmice tiho obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste.

Aerodrom je 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnio je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi svakako morala biti proširena, je i dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i opštinske izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična i vjerovala je kratkog daha. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu.

Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.

Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Posao i pregovore oko projekta je nastavila kasnija vlada Milojka Spajića. Vlada je 2024. zatražila izradu studije izvodljivosti od prestižne američke kompanije Ernst & Young (EY) koja je završena u roku od 6 mjeseci, kako se navodi na portalu aerodrom-berane.me koji uređuje potencijalni investitor.

Monitor je dobio, za sada neformalnu potvrdu iz Vlade, da je studija izvodljivosti završena i da je pozitivna. Isto tako, postoje uslovi i volja velikog dijela Vlade i Opštine Berane da se uđe u projekat. Navodno, jedini u Vladi koji imaju rezervu prema Njemcima su ministri iz Bošnjačke stranke (BS). Oni su ranije pokušavala dovesti, njima bliske, investitore iz Bosne i Turske koji su nudili puno manje od Njemaca, i novca i infrastrukture koja bi se eventualno izgradila. Najvjerovatnija opcija na stolu premijera Spajića je da se projekat sprovede kroz javno-privatno-partnerstvo (PPP).

U dosadašnjim razgovorima se pominju stotine miliona eura ulaganja za koje bi bile osigurane sve finansijske garancije prije početka radova. Štajnmuler je u ranijim izjavama medijima najavljivao da će novi aerodrom što direktno, što posredno, zapošljavati preko 3 hiljade radnika u svim fazama, od izgradnje do finalnog puštanja u pogon. Predviđeno je da aerodrom ima putnički i teretni (kargo) terminal koji će biti glavna djelatnost ovog aerodroma.

Aerodrom bi, osim Crne Gore, opsluživao i potrebe susjedne Srbije, Albanije i Kosova. Tome bi doprinijela i trasirana ruta auto puta koji bi trebao proći blizu aerodroma uz sve pristupne petlje.

Po informacijama sa pomenutog portala projekat će biti potpuno samoodrživ u pogledu energetike i vode. Navodi se da će putem novih tehnologija sam proizvoditi struju i skupljati i prečišćavati kišnicu za potrebe aerodroma. Još se ističe da će to biti prvi CO2 (ugljen dioksid) neutralan projekat.

Portal potencijalnog investitora je objavio i dizajn aerodroma sa pristanišnim zgradama, uniformama osoblja i nekim tehničkim inovacijama. U ovom trenutku Štajnmuler nije htio otkrivati nove podatke o statusu razgovora s Vladom i dinamici eventualnih radova. Rekao je da prvo čeka finalni dogovor i da će onda izaći u javnost zajedno sa Vladom.

Najškakljiviji dio projekta će biti izmještanje nekoliko desetina porodica koje žive u blizini aerodromske piste. Tačan broj kuća koje bi se rušile do ovoga momenta nije usaglašen. Skoro nijedna kuća nema potrebne papire. Neki vlasnici su predali dokumentaciju za njihovu legalizaciju koja je na čekanju.

Drugi su izrazili saglasnost da se dobrovoljno presele ukoliko im Vlada i/ili investitor ponude alternativu ili kompenzaciju. U svakom slučaju problem u Beranama je puno manji od problema koji bi nastao realizacijom projekta u Ulcinju i okolini, gdje bi se moralo ukloniti oko 4 hiljade kuća. Dosadašnji problemi s kojima su se srijetale pojedine opštine prilikom prinudnog iseljenja i primjene Zakona o eksproprijaciji upućuju na oprez.

Berane i sjever Crne Gore su u izuzetno lošem ekonomskom stanju koje dodatno pogoršava odlazak stanovništva i negativni prirodni priraštaj. Nema sumnje da bi realizacija ovakve investicije značila povratak otpisanih.

Ostaje još da se u to uklope i politički i međustranački interesi. Onda bi, možda, mogli reći da je Crna Gora krenula naprijed.