- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
02. 03. 2025.
07:45 >> 07:45
Kako pustinjski gradovi crpe vodu za piće iz vazduha
Metoda sakupljanja vode koju dugo koriste male pustinjske zajednice mogla bi se proširiti na gradove.
Ruralne zajednice u sušnim regionima godinama sakupljaju sitne kapljice jutarnje rose kao izvor svježe vode za piće. Sada, istraživači kažu da voda rane sumaglice može biti praktičan metod za dobijanje pijaće vode i u velikim gradovima.
Godišnja procjena potencijalne količine vode sakupljene na taj način u blizini jednog grada u pustinji Atakama, na sjeveru Čilea, otkrila je da je moguće prikupiti čak pet litara po kvadratnom metru svakog dana, izvještavaju naučnici u studiji objavljenoj u časopisu Frontiers in Environmental Science.
„Velike suše i loše upravljanje vodama u dijelovima Čilea doveli su preko osam miliona ljudi u zemlji u problem sa snabdijevanjem vodom. Zemlja se suočava s prijetnjom da će do 2050. godine doći do nestašice“, kaže Virdžinija Karter Gamberini, geografkinja Univerziteta u Santjagu, koja se ovim problemom bavi zajedno sa kolegama iz srodnih oblasti.
Stotine hiljada ljudi koji žive u brzo rastućim, gusto naseljenim gradovima u pustinji Atakama su posebno ugroženi. Veliki dio podzemnih voda u regionu se odvodi i koristi za rudarstvo i poljoprivredu. Gamberini i njene kolege fokusirale su svoju analizu na Alto Hospićio, naselje koje se brzo širi i ima više od 100.000 ljudi. Nalazi se na periferiji glavnog grada provincije Ikike.
Skoro sva voda za piće u Alto Hospićiju se transportuje kamionima sa lokacija za ispumpavanje udaljenih oko 70 kilometara, u podnožju planina Anda.
Zimi i s proljeća, u tom regionu se javljaju talasi obalne magle, nazvane „kamančaka“ ili tama na lokalnom jeziku Ajmara. Niski oblaci se formiraju dok se vlažne vazdušne mase koje se kreću južno od Amazona susreću sa hladnim vazduhom iznad Tihog okeana. Magla tako hrani i hidrira prilično izdržljiv pustinjski živi svijet, uključujući kaktuse i lišajeve, kao i alge koje oblažu kamenito tlo.
Procedura nije komplikovana
Sakupljanje vode iz magle je jednostavno: mrežasta ploča veličine jednog metra visi okrenuta prema vjetru i puni se sadržajem iz magle. Voda se tako skuplja na mrežici, kaplje i dalje teče kroz vrstu oluka u posebne posude.
Istraživači su otkrili da se između 0,2 i pet litara vode može sakupiti po kvadratnom metru dnevno na lokacijama širom grada tokom maglovitih mjeseci, sa većim potencijalom u područjima na višim nadmorskim visinama.
Ipak, ova količina vode sama po sebi nije ni blizu dovoljne. Ukupne potrebe za potrošnjom Alto Hospićija su oko 300.000 litara nedjeljno, što je količina koja bi zahtijevala 17.000 kvadratnih metara sakupljajućih mreža da bi se prikupila.
Zato je i predviđeno da se broj i površina mreža za prikupljanje vode povećava kako grad raste.
Tim naučnika koji propagira veću primjenu ovog sistema navodi da je „žetva magle mali cvijet nade u pustinji“.
Коментари0
Остави коментар