- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
28. 02. 2025.
08:47 >> 08:47
Čitaj mi:
ZAMKE INTERNETA
Zavisnost od kompjuterskih igara
Simptomi bolesti zavisnosti od kompjuterskih igara uključuju davanje prioriteta igranju na štetu drugih aspekata života.
Svjetska zdravstvena organizacija klasifikovala je zavisnost od kompjuterskih igara kao bolest, što je još jedan pokazatelj da ljekari, posebno stručnjaci za mentalno zdravlje širom svijeta, sve više prepoznaju to stanje kao poremećaj.
Naime, zavisnost od igara često može biti posljedica drugih problema – te stručnjaci savjetuju da se toj dijagnozi pristupa s oprezom.
Bolnica za liječenje od video-igara
U Južnoj Koreji, gdje je zavisnost od interneta postala veliki problem, 2011. otvorena je prva bolnica za odvikavanje od interneta i video-igrica.Bolnicu „Sejv brejn” (Spasimo mozak) vodio je dr Li J. Von, koji je objasnio da liječenje počinje skeniranjem bolesnikovog mozga, postavljanjem desetak elektroda na njega, kako bi se vidjelo koliko određene zone odstupaju od normalnog funkcionisanja, prenijeli su francuski mediji.Čim se uspostavi dijagnoza, pacijentima se daju antidepresivi i propisuje terapija za popravljanje moždane disfunkcije, zasnovana na liječenju manjka pažnje, odnosno hiperaktivnosti.Li smatra da postoje dvije vrste zavisnika od „veba” – oni povučeni, koji više vole virtuelnu anonimnost od realnosti, i oni koje na „mreži” privlače nasilje i iluzija moći.
Simptomi bolesti zavisnosti od kompjuterskih igara uključuju davanje prioriteta igranju na štetu drugih aspekata života, kao što su porodične i društvene veze, ishrana, spavanje, školovanje ili rad. Bolest pogađa najviše mlade muškarce koji su više od žena skloni igranju igara na kompjuterima.
Američko udruženje psihijatara smatralo je da nema dovoljno istraživanja tog stanja da bi se ta zavisnost svrstala među bolesti. Međutim, po Međunarodnoj klasifikaciji koja se primjenjuje u cijelom svijetu za utvrđivanje i klasifikovanje bolesti, zavisnost od kompjuterskih igara trebalo bi smatrati bolešću ako negativne posljedice traju više od godinu dana.
Najdžel Henderson, predsjednik organizacije za zaštitu mentalnog zdravlja „Mental helt jurop” (Mental Health Europe) izjavio je za portal „Euractiv.com” da simptomi na osnovu kojih se određuje zavisnost od igara kao opasnost po mentalno zdravlje mogu biti prošireni na sve što počinje da preuzima ili dominira nečijim životom.
Henderson je naglasio da se u liječenju treba usredsrediti na uzroke takve zavisnosti, a ne samo na simptome.
„Često će razlozi biti mnogo kompleksniji od toga da osoba samo voli igre. Vjerovatno će u osnovi biti gubitak kontrole u drugim aspektima života, ili opšti osjećaj beznađa osobe koja traži bjekstvo u svijet igara”, rekao je Henderson.
Uzroci, poručio je, mogu biti nedostatak porodične mreže podrške, nemanje perspektive za zapošljavanje ili obrazovanje, rastrojstvo u porodici, nedostatak društvene povezanosti ili prijatelja, za šta zamjena može biti „onlajn” zajednica igrača. „Generalno, uzroci toga mogu biti slični onima u slučaju kockanja, zavisnosti od alkohola i narkotika”, rekao je Henderson.
Posmatranje svake osobe i pojedinačnih okolnosti, a ne samo opštih simptoma, od suštinske je važnosti za liječenje zavisnosti od igara, isto kao i drugih mentalnih bolesti, kazao je Henderson.
„Organizacija ’Mental helt jurop’ uvijek je oprezna kada govori o dijagnozama jer one mogu da podrazumijevaju etiketiranje. Ali, čovjek nije dijagnoza”, izjavio je predsjednik te organizacije.
Henderson ističe da je važno da se prvo traži uzrok problema, a ne da se pokušava sa liječenjem „simptoma”.
„Nismo protiv priručnika dijagnostike, zaista znamo da mogu biti od velike koristi ljekarima, i važna su pomoć državama da razviju odgovorne zdravstvene sisteme.
Ipak, treba da ih pravimo i koristimo s oprezom”, smatra Henderson.
Коментари0
Остави коментар