B.Bu. [ b92 ]

NA LISTI UNESKA

Persepolis - Drevna prijestonica Persije

Reza Pahlavi, posljednji iranski kralj, baš tu je organizovao zvanično najveću žurku na svijetu, osam godina prije nego što će biti svrgnut.

Drevni grad Persepolis Iranci nazivaju i Džamšidov tron, prema imenu prvog, mitskog cara Persije.

To je jedna od tri prijestonice antičke Persije – ona najglamuroznija, gdje su ahemenidski carevi pravili zabave koje su trajale i po tri mjeseca, i koje su opisane i u Starom zavjetu.

To je vjerovatno dalo ideju i posljednjem iranskom kralju, šahu, da u oktobru 1971. godine, na ovom mjestu organizuje, zvanično, najveću žurku na svijetu. Osam godina prije nego što će biti svrgnut, u ogromnim šatorima obloženim mermerom i uz beskrajni švedski sto, Reza Pahlavi je, proslavljajući 2.500 godina Persijskog carstva, u Persepolisu priredio jednu takvu zabavu za sve svjetske državnike i vladare, kojoj su, između ostalih, prisustvovali i maršal Tito sa suprugom Jovankom. Basnoslovan državni novac potrošen za najveću žurku na svijetu koja je trajala tri dana bio je i jedan od nekoliko povoda za njegovo kasnije svrgnuće.

Zdanje iz 6. vijeka prije nove ere

Gradnja Persepolisa počela je u 6. vijeku prije nove ere, na prethodno ozidanoj vještačkoj terasi ogromnih razmjera, visine dvadeset metara, i trajala je godinama. U Starom zavjetu opisano je podizanje ovog kompleksa, s detaljnim podacima o tome koji narodi su učestvovali u poduhvatu i iz kojih sve krajeva poznatog svijeta je stigao materijal za gradnju.

U okviru nalazišta, koje je od 1979. godine na Listi svjetske kulturne baštine Uneska, postoji i mali muzej, smješten unutar nekadašnjeg harema cara Kserksa Prvog. Nakon osvajanja, Persepolis je 330. godine prije nove ere uništio i zapalio Aleksandar Veliki. Navodno je jedna od njegovih konkubina, tokom pijanstva koje je trajalo čitave noći, predložila da Persepolis treba da gori, što se i dogodilo.

Iako se dvije monumentalne grobnice persijskih careva, Artakserksa Prvog i Artakserksa Trećeg, nalaze uklesane u stijeni iznad samog Persepolisa, preostala četiri najvažnija cara legendarne dinastije Ahemenida – Darije Prvi Veliki, Kserks Prvi, Darije Drugi i Artakserks Drugi, sahranjeni su nekoliko kilometara od palate, na monumentalnom, carskom groblju u stijeni, koje nosi naziv Nakše Rostam. Između dvije grobnice, visoko iznad travnjaka nalazi se i nezavršeni mauzolej Darija Trećeg, posljednjeg ahemenidskog cara kog je ubila vojska Aleksandra Velikog. Zanimljivo je da ime nekoliko najvažnijih persijskih careva – Darije potiče od persijske riječi „daria” što znači „more”, i da je u Iranu i danas u širokoj upotrebi (pers. Darijuš).

U čast cara antičke države

Sedamdeset kilometara sjeverno od Persepolisa svratili smo u Pasargad, osim Suze i Persepolisa, treću najvažniju prijestonicu persijskih careva. Ostaci zoroastijske kule, palate i kanala za navodnjavanje jedne od devet čuvenih persijskih bašti na listi Uneska leže rasprostrti po poljani i dio su građevina koje su podignute za vrijeme vladavine prvog velikog cara antičke Persije, Kira Velikog. Car Kir Veliki bio je vladar jedne od najvećih imperija na planeti i ostao je upamćen po prvoj Povelji o ljudskim pravima na svijetu, čiji se original, uklesan klinastim pismom, nalazi u Britanskom muzeju, u Londonu.

Nakše Rostam

Osim grobnica u stijenama, u jednom dijelu lokaliteta djelimično ukopana u zemlji viri Zoroastijska kula iz 6. vijeka prije nove ere, kao potvrda da su ahemenidski carevi bili prvi vladari jednobošci, prve monoteističke religije na svijetu, zoroastrizma.

U podnožju jedne od grobnica uklesanih u stijene nalazi se jedan od najčuvenijih istorijskih reljefa ikada, „Šapurova parada” iz 3. vijeka. Na reljefu je predstavljena pobjeda persijskog, sasanidskog cara Šapura nad Rimljanima, kao i rimski car Valerijan sa Filipom Arabljaninom, koji pred Šapurom kleče i mole za milost.

Kapija svih nacija

Osim nadaleko čuvene Kapije svih nacija i ostataka nekoliko dJelova palata, glavnu atrakciju drevnog, palatnog grada predstavlja Veliko stepenište, s reljefima podanika Persijskog carstva iz svih krajeva Azije, koji, prikazani u prirodnoj veličini, u redu na stepeništu, caru prinose darove.