B.Bu. [ b92 ]

IZ UGLA PSIHOLOGA

"Tiho odustajanje na poslu"

Sve je više radnika koji se na poslu samo kao mašine uključe da dovrše zadatak koji im je dodijeljen i ponovo isključe jer smatraju da njihov dodatni trud nije dovoljno nagrađen, a šteti mentalnom i psihičkom zdravlju.

Izraz „tiho odustajanje” pojavio se početkom ove godine na društvenim mrežama da bi opisao fenomen radnika koji odbijaju da se dodatno trude na poslu, već jednostavno ispunjavaju osnovne zahtjeve. Kao mašine: uključe se, dovrše zadatak koji im je dodijeljen i ponovo isključe. I to je to.

Oni su uglavnom zaposleni na mjestima gdje nema nadoknada za veće zalaganje, ali se podstiče „kultura gužve” u kojoj ostaje malo vremena za pronalaženje smisla, svrhe ili njegovanje odnosa van posla.

I pogrešna uvjerenja su dio nas

Zagovornici „tihog odustajanja” tvrde da je to zapravo samo postavljanje čvršćih granica na radnom mjestu, ukazala je u nedavnom članku u listu „Psiholodži tudej” dr Ketrin Kalen.

U međuvremenu, zapaža se da je sve više onih, takoreći svih profesija, koji se takođe pitaju da li bi trebalo da prestanu da se toliko trude. Razočarani su što ne dobijaju povećanje plata ili unapređenje u skladu s naporima koje ulažu ili su naprosto umorni od nedostatka vremena i energije da bi se posvetili porodici, prijateljima, hobijima i drugim aktivnostima koje poboljšavaju njihov život. Mnogi od njih su već iskusili posljedice manjka spavanja, vježbanja i kvalitetnog vremena s voljenim osobama, zbog većeg angažovanja na poslu, i sad odbijaju da pretrpe bilo kakvu dalju štetu u svom fizičkom i mentalnom blagostanju radi napredovanja u karijeri.

Pritajeni otkaz
Umjesto da daju otkaz, međutim, oni se zalažu za svoja prava, zdravlje i razum govoreći: „Neću ugroziti svoju dobrobit tako što ću se previše opterećivati, posebno ne bez značajnog povećanja plate ili slobodnog vremena” ili, još jednostavnije: „Samo želim da radim svoj posao, a da me to potpuno ne iscrpljuje.”

Prema jednom skorašnjem istraživanju, velika većina (čak 84 odsto) radnika u SAD tvrdi da su iskusili fenomen sagorijevanja na poslu – emocionalnu i/ili fizičku iscrpljenost (često u kombinaciji sa značajnim smanjenjem motivacije) izazvanu produženim radnim stresom. Mnogima od njih je odustajanje od dodatnog angažovanja na poslu – nazovimo to pritajenim otkazom – način nadoknađivanja ili upravljanja ovim stresom jer smatraju da će, radeći samo ono što je neophodno, smanjiti pritisak i sačuvati se od nerviranja što nisu dobili unapređenje ili povišicu.

Da li je „tiho odustajanje” dobra ideja i kako utiče na psihu radnika?

Psiholozi su utvrdili da efikasno postavljanje granica na poslu – u šta spada korišćenje pauze za ručak ili odbijanje dodatnih radnih zadataka, koji prevazilaze ugovorne obaveze i odgovornosti – zapravo pomaže u poboljšanju blagostanja radnika i sprječavanju sindroma sagorijevanja. Naročito je to važno kad je u pitanju očuvanje razlike između radnog i slobodnog vremena: nema odgovaranja na poslovne imejl poruke, telefonske pozive ili SMS-ove posle određenog sata, i kad ste na odmoru i bolovanju. To je odličan način da se uravnoteže poslovni i privatni život, i ako „tiho odustajanje” to podrazumijeva, ovaj trend svakako je koristan.

Uzaludni i besmisleni dani na poslu
S druge strane, istraživanja su pokazala da kada uložimo više truda u neki poduhvat – više ga cijenimo. Količina lične energije i predanosti na poslu srazmjerna je zadovoljstvu koje dobijamo kao rezultat. Smanjenje doprinosa na poslu moglo bi, dakle, da nam oduzme taj ključni osjećaj angažovanosti i svrsishodnosti koji pozitivno utiču na naše fizičko i mentalno blagostanje.

Manje truda, manje angažovanja i manje zadovoljstva onim što radimo može ostaviti lični utisak da nam je većina dana prošla uzaludno, besmisleno i dosadno. Poznato je da ova osjećanja djeluju loše i doprinose depresiji. Naglo smanjivanje napora koji ulažete u svoj posao, objašnjavaju psiholozi, takođe može dovesti do toga da osjećate krivicu zbog toga što češće kažete „ne” kolegama, saradnicima i šefovima, a to može povećati vaš stres. Sem toga, oni s kojima radite ili za koje radite vjerovatno neće pozdraviti takve promjene u vašem profesionalnom ponašanju, i njihove reakcije mogu učiniti da se osjećate neprijatno i čak u strahu od nazadovanja u karijeri ili čak otpuštanja.

Sve ove potencijalne prednosti i nedostatke „tihog odustajanja” trebalo bi da uzmete u obzir ukoliko razmatrate da i sami tako postupite. Savjet i podrška stručnjaka za mentalno zdravlje oko stresa koji doživljavate na radnom mjestu mogu vam pomoći da steknete uvid u njegove izvore i razvijete strategiju zaštite od „sagorijevanja na poslu”. Razgovor o tome šta vas je navelo da razmislite o tihom prestanku rada takođe vam može pomoći da shvatite gdje bi bilo korisno da postavite granice i kako ih najbolje očuvate – ne samo tu gdje radite, već i tamo gdje živite.