B.Bu. [ Politika ]

JERMENIJA

Najopasnija nuklearka na svijetu

Istorija duga hiljadama godina, prepuna fantastičnih priča, bogata kultura, prelijepa priroda, ukusna hrana i gostoprimljivi ljudi – obilježja su prijestonice Jermenije.

Zemlja krševitih planina i ugašenih vulkana, Nojevog Ararata i drevnih kraljeva, Jermenija je jedna od onih koje su nepravedno izuzete sa mape većine svjetskih putnika. Istorija duga hiljadama godina, prepuna fantastičnih priča, bogata kultura, prelijepa priroda, ukusna hrana i gostoprimljivi ljudi su među stvarima koje ova bivša SSSR ima da ponudi.

Podno Nojevog Ararata, ušuškan među planinama leži Jerevan, glavni i jedini milionski grad u Jermeniji. Po svakom mjerilu metropolitski, ovaj 2.800 godina star dragulj dosta se razlikuje od onoga što biste očekivali od jednog bivšeg sovjetskog grada. Široki bulevari, prostrani trgovi, mnoštvo kulturnih i religijskih objekata, restorana, kafića i barova pružaju više nego dovoljno sadržaja za produženi besani vikend. Pogled sa Kaskada pruža pogled na grad kao na dlanu, a veliki broj vidikovaca, kako u gradu tako i u cijelom zapadnom dijelu Jermenije, gleda na veličanstveni Ararat, koji daleko na horizontu naizgled dodiruje nebo.

Muzej genocida
Ovaj grad, 28 godina stariji od Rima, ima puno priča da podijeli sa putnicima namjernicima. Na primjer, nadomak grada, u Ečmiadzinu ste mogli da vidite Sveto Longinovo koplje, dok nije pokušana krađa, pa je od tada zatvoreno za javnost.

U predvorju ostataka antičke katedrale Zvartnoc možete zamisliti i osjetiti tragove borbi koje je hrišćanstvo ovdje vodilo posljednjih 16 vjekova, a posjetite li muzej genocida nad Jermenima razumjećete zašto monumentalni spomenik Majka Jermenija prkosno gleda ka zapadu.

Na spomeniku koji je podignut u sjećanje na mnogobrojne živote izgubljene u Prvom svjetskom ratu i danas, nakon toliko godina, uvijek stoji cvijeće, a u obližnjoj crkvi uvijek gore svijeće. Ovo je narod koji poštuje svoje pretke.

Ovo je zemlja bogata ukusima i tradicijom. Vino se ovdje pravi hiljadama godina, i ima ga u najrazličitijim bojama i aromama. Vino od nara je nešto što definitivno treba probati, kao i svježe cijeđen sok koji možete naći na svakom koraku.

Bazar Vernisaž jedan je od zaštitnih znakova Jerevana i omiljeno mjesto turista. Na njemu možete naći sve, od odjeće, preko ručno pravljenog nakita, najmaštovitijih suvenira, do tradicionalnog jermenskog instrumenta duduka.

Veliki broj jela i kombinacija namirnica i začina ćete imati priliku da probate samo ovdje, pa ako vas put nanese u Jerevan, izdvojite malo vremena za isprobavanje. Svaka trpeza je puna voća, i suvog i svježeg, i puno koštunjavog voća poput pistaća, lješnika i badema. Treba probati i najrazličitije sušeno voće i povrće, poput lubenice, paradajza, breskve... Neka nacionalna jela su našla svoj put do ostatka svijeta, poput dolme koja je nalik našoj sarmi od vinove loze, samo sa mnogo više začina karakterističnih za ovo podneblje.

Oronuli putevi
Krševito područje, zaostavština ugašenih vulkana, prelijepa jezera, gusta vegetacija i generalno ne previše razvijena unutrašnjost zemlje, pruža puno lijepih krajolika i scena za ljubitelje prirode koji su voljni da okušaju sreću na jermenskim putevima. Infrastruktura u unutrašnjosti nije najsjajnija tačka Jermenije, putevi su oronuli i to je, uz loše odnose sa Turskom i Azerbejdžanom glavna prepreka razvoju turizma.

Konjak za Čerčila
Po konjaku „ararat”, jednom od najkvalitetnijih brendija na svijetu, ova zemlja je poznata među ljubiteljima žestokih pića. Priča kaže da se svojevremeno Čerčil toliko oduševio ovim konjakom da je Staljin naredio ambasadoru u Engleskoj da mu se svakog mjeseca dostavi cio sanduk sa 12 boca. Na brdu pored Jerevana nalazi se muzej podignut ovom nacionalnom brendu.

Nuklearka na trusnom području
U provinciji Armavir nalazi se nuklearna elektrana koja igra veliku ulogu u snabdevanju Jermenije električnom energijom, čak 40 odsto od ukupne energije dolazi od nje. Otvorena je 1976. i predstavlja jednu od najrizičnijih elektrana na svijetu jer leži na jednom od najtrusnijih područja. Poslije velikog zemljotresa 1988. godine, zatvorena je na šest godina i taj period predstavlja jedan od najtežih za Jermene. Borili su se sa ozbiljnim nedostacima električne energije, dešavalo se da je nemaju po nedjelju dana, čak i u zimskim mjesecima. Vlada tada već nezavisne Jermenije je uprkos rizicima odlučila da 1995. godine ponovo pokrene dva mlađa reaktora, što je normalizovalo snabdijevanje strujom.