- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
31. 03. 2024.
22:50 >> 22:48
Čitaj mi:
fONTANA DI TREVI PUNA KOVANICA
Zašto bacamo novčiće u fontanu?
Širom svijeta, i to vjekovima, ljudi „za sreću“ bacaju novčiće u fontane, bunare i rijeke. Ova tradicija je toliko dočarana u filmovima, da je postala uobičajena praksa mnogih čim se nađu u novom gradu pred novom fontanom. Ili avionom.
Putovanje u Rim nije kompletno bez da se preko glave baci novčić u Fontanu di Trevi, sa željom da se ponovo vratimo u „vječni grad“.
Zbog ovog i sličnih običaja iz nekih fontana se svake godine izvade stotine hiljada, pa i milioni eura.
Iako je tačno porijeklo nepoznato, običaj datira iz rimsko-britanske i keltske mitologije.
Ideja je potekla od ljudi koji su duhovima ili natprirodnim silama nudili novčanu nadoknadu.
Zbog pročišćujućeg svojstva vode dugo se vjerovalo da duhovi i slične natprirodne sile žive ili prolaze kroz nju.
Jedan od najstarijih primjera bunara želja je u Engleskoj, gdje su ljudi nudili novac boginji Konventini.
Na dnu bunara su pronađene hiljade novčića koji datiraju iz perioda od prvog do petog vijeka nove ere.
Bil Maurer, antropolog i dekan Fakulteta društvenih nauka na Univerzitetu Kalifornija kaže da su prije toga mnoge kulture kao dar bogovima koristile hranu, rijetko kamenje, rezbarije i biljke. Međutim, kada su kovanice ušle u opticaj, što je oko 600 do 500 godina prije Hrisa, ljudi su počeli da darove prinose u novcu.
On napominje da novčići na sebi imaju slike, tekst i simbole koji su posebno pogodni za rituale.
Tako da ako je neko želio da neka viša sila učini nešto za njega, ponuda u vidu novca se smatrala ozbiljnim priznanjem toj sili, dodao je antropolog.
„Nije toliko stvar u plaćanju, ali kako novčići imaju kvazi-magično svojstvo, oni predstavljaju vezu sa suverenitetom i token autoriteta. Stvar je u žrtvovanju“, rekao je Maurer.
Tradicija je vremenom evoluirala i prevazišla vodu u koju se novac bacao. Stefan Krmnikek, antropolog sa Univerziteta Tubingen u Nemačkoj, kaže da je stvar otišla dotle da su ljudi za sreću bacali novčiće u turbine aviona prije polijetanja.
Tako se 2017. godine desilo da je let iz Šangaja kasnio pet sati pošto je novčić koji je jedna starija žena bacila završio u motoru aviona.
Коментари0
Остави коментар